Amerika i EU: Zaoštravanje odnosa zbog Orbanovog približavanja Putinu

Unatoč nedavnom dogovoru ukrajinskog predsjednika Petra Oleksiyovycha Poroshenka i ruskog predsjednika Vladimira Vladimiroviča Putina o nastavku snabdijevanja Ukrajine s plinom, mađarski premijer Viktor Orbán i dalje ustrajava na posebnim odnosima s Moskvom riječima: "Njemačka je već izgradila plinski cjevovod Sjeverni tok uz pomoć kojeg može zaobići Ukrajinu kao potencijalni izvor opasnosti.

Ne želimo ništa više od onoga što je uradila Njemačka, te je stoga potrebno da se Mađarska osigura plinom i u slučaju ako u Ukrajini opet nastanu problemi!" Amerikanci su već uveli sankcije spram Mađarske, a tiču se šestorice mađarskih političkih dužnostnika i gospodarstvenika kojima je zabranjen ulazak u SAD zbog navodne korupcije u ogromnim razmjerima, na što je nedavno otvoreno i javno upozorio otpravnik poslova američkog Veleposlanstva u Budimpešti, gospodin M. André Goodfriend.

Mađarski premijer Viktor Orban i američki predsjednik Barack Obama prilikom nedavnog susreta u Chicagu dok su mađarsko-američki odnosi još bili odlični. 

Mađarski premijer Viktor Orban i ruski predsjednik Vladimir Vladimirovič Putin sve su dogovorili oko izgradnje ''Južnog toka'' u Mađarskoj, što je jako razljutilo službeni Bruxelles i Washington.

Opcije plinskog cjevovoda ''Južni tok''

Posljednjih dana su naglo zahladili odnosi Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država s Mađarskom. Razloga je nekoliko, no najvažniji je (makar Zapad direktno ne govori o tome) je upravo nedavni gospodarski dogovor i sporazum na visokom nivou između mađarskog premijera Viktora Orbána i ruskog predsjednika Vladimira Vladimiroviča Putina, a koji se tiče izgradnje dijela plinovoda "Južni tok" kroz Mađarsku. Mađarska tako, pod Orbánovim vodstvom postaje sve više i više poprilično problematična država za pojedine sile Zapada, u prvom redu Sjedinjenih Američkih Država, Ujedinjenog Kraljevstva, Njemačke i Francuske, te za mnoge gospodarske europske elite. Mađarski parlament Országgyűlés je odobrio zakon kojim se ubrzava proces izgradnje mađarskog ogranka plinskog cjevovoda "Južni tok", a taj zakon dopušta tvrtkama koje nemaju odgovarajuću dozvolu Europske unije (a o su upravo ruske tvrtke, op.a.), izgradnju plinovoda. Parlament Országgyűlés odobrio je zakon uz veliku podršku stranke desnog centra, Fidesz (Mađarski građanski savez) premijera Orbána, dok je druga najveća mađarska politička čisto desničarska stranka Jobbik (Za bolju Mađarsku) također direktno podržala spomenuti zakon, a koji dopušta da se direktno mimoiđu EU zakoni Trećeg energetskog paketa, te upravo kršenje tih EU normi bio je povodom da Europska komisija zamrzne izgradnju "Južnog toka" na teritoriju Europske unije, a što je nedavno prihvatila Bugarska.

Službeni Bruxelles očekuje od Budimpešte pojašnjenje usvojenog zakona u mađarskom parlamentu i Europska komisija trenutačno tijesno konaktira s mađarskim vlastima kako bi se to pitanje do kraja razjasnilo. No, tajnica predsjednika desničarske stranke Jobbik (stranke koja tijesno podržava Orbánovu stranku desnog centra Fidesz, op.a.), gospođa Adrienn Szaniszló bila je direktna i oštro je odgovorila Europskoj komisiji: "Naš doneseni Zakon u potpunosti je normalan i odgovara europskom pravu. Naglašavam opetovano da je i sama Europska komisija izjavila već kako uopće ne postoji problem sa Zakonom, već u EU drže i boje se toga da je Mađarska donijela taj Zakon samo kako bi Rusija mogla izgraditi cjevovod "Južni tok", no, mislili u Bruxellesu što god žele, naglašavam kako Mađarska mora dobiti energetsku sigurnost, a za to je potrebno izgraditi "Južni tok" i taj plinovod treba izgraditi Rusija!"
Podsjetimo kako je prije nekoliko mjeseci Europska komisija otvoreno zaprijetila svim europskim državama koje su zastupljene u izgradnji plinovoda "Južni tok": Austrija, Slovenija, Mađarska, Bugarska i Srbija. Republika Austrija je također (bez obzira na mišljenje Europske komisije) također donijela odluku o pristanku izgradnje "Južnog toka" kroz tu srednjeeuropsku i alpsku državu, Slovenija zasad mudro šuti, dok je Bugarska podlegla pritisku Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država, te je službena Sofija "zamrznula" izgradnju tog cjevovoda. Bugare je slijedila i Srbija (makar ona nije u EU), nakon čega je službeni Beograd porekao ovoljetnu odluku i izjavio kako opet pristaju na izgradnju cjevovoda, makar na tome nešto mnogo ne ustrajavaju zasad, dok se jedino Mađarska oštro opire Bruxellesu iako Zapad (poglavito EU i SAD) vrše veliki gospodarski i politički pritisak na službenu Budimpeštu.
No, da bi se mađarska politička klima u cjelosti razumjela, treba napomenuti kako je mađarski politički kompas odavno naopako okrenut, pa tako sad imamo činjenicu da desni centar (stranka Fidesz, kojoj je na čelu premijer Viktor Orbán) i čista desnica (stranka Jobbik kojoj je na čelu Orbánov čvrsti politički saveznik Vona Gábor, inače rođen kao Gábor Zazrivecz) povode tipičnu vrstu ljevičarske politike. Kako? Evo kako: vodeća ljevičarska stranka MSZP (Mađarska socijalistička partija) vodeći je zagovornik liberalnih reformi i slobodnotržišnih politika, a sredinom devedesetih godina prošlog stoljeća je upravo MSZP provela velike tržišne reforme, mjere štednje i masovnu privatizaciju, dok su bili na vlasti. Ljevičarska politička elita u Mađarskoj prodala se krupnom kapitalu skoro pa kao niti ijedna druga ljevica u Europi (izuzev našeg SDP-a koju vodi aktualni hrvatski premijer Zoran Milanović, a koja se također prodala interesima krupnog kapitala i veze nema sa istinskom socijal-demokracijom, op.a.). Takav, slobodno možemo reći, nakaradni politički stav doveo je do podjednako čudnih potureakcija, a ključna je ta da mađarske konzervativne i desničarske stranke zastupaju socijalnu politiku, otpor privatizaciji i bankama, državni intervencionizam, državnu regulaciju, dakle, onu politiku koja bi prirodno trebala biti zastupana od strane MSZP i drugih sličnih lijevih mađarskih političkih stranaka. S druge strane, deklarirani mađarski desničari sada provode ljevičarsku politiku, dok u isto vrijeme nastavljaju s desničarskom retorikom.
Dakle, to je današnja Mađarska, a premijer Viktor Orbán je Zapadu postao poveći "trn u oku", ali, ne zbog toga što je desničarski populist i zbog toga što pod njim degradira mađarska sloboda medija i uvođenja nove stope poreza na internet, a o čemu smo svjedočili masovnim antivladinim demonstracijama u Budimpešti nedavno, već isključivo i samo zbog toga što mađarski premijer i dalje tvrdoglavo odbija sprovesti gospodarsko-političku doktrinu koja se svodi na maksimalizaciju profita zapadnih kapitalističkih interesa. Jednostavnijim riječima rečeno, premijer Viktor Orbán želi više za sebe nego za njih, dok se mađarska ljevica spremno prodaje (čitaj i pamti: "skida gače") uhljebljuje i pušta vlastitu državu na milost i nemilost hiper eksploatiranju od strane EU-a.

RUSI ŽELE "SAVEZNIKA IZNUTRA"

Unatoč nedavnom dogovoru ukrajinskog predsjednika Petra Oleksiyovycha Poroshenka i ruskog predsjednika Vladimira Vladimiroviča Putina o nastavku snabdijevanja Ukrajine s plinom, mađarski premijer Viktor Orbán i dalje ustrajava na posebnim odnosima s Moskvom riječima: "Njemačka je već izgradila plinski cjevovod Sjeverni tok uz pomoć kojeg može zaobići Ukrajinu kao potencijalni izvor opasnosti. Ne želimo ništa više od onoga što je uradila Njemačka, te je stoga potrebno da se Mađarska osigura plinom i u slučaju ako u Ukrajini opet nastanu problemi!"
Zpadne sile na Mađarsku već vrše veliki pritisak. Njemačka kancelarka, koju mnogi s razlogom smatraju najmoćnijom ženom na svijetu, gospođa Angela Merkel već tjednima sustavno kritizira mađarski budžet, a kako se čini, službeni Berlin radi na ograničavanju financijskih sredstava koja iz Europske unije odlaze za Mađarsku. Vladajući krugovi u Mađarskoj drže kako se zapadnim silama ne dopada otvoreno surađivanje s Putinovom Rusijom, iako pritom nalašavaju kako je magđarski glavni partner ipak Europska unija, te kako žele ojačati i poboljšati odnose s Kazahstanom, Rusijom i Kinom upravo zbog toga da Mađarska ne bi toliko gospodarski ovisila i opterećivala EU i Zapad. Prvaci desničarske stranke Jobbik idu toliko daleko, pa izjavljuju kako su SAD i EU upravo za vrijeme velikih nedavnih antivladinih demonstracija protiv poreza na internet, ustvari već počeli s organiziranjem svojevrsnog "mađarskog Majdana", ma što to u naravi značilo, te tvrde kako raspolažu podacima od strane dijela mađarske obavještajne zajednice da se upravo radi o tome, makar nisu medijima i javnosti podastrijeli adekvatne dokaze o tim svojim tvrdnjama.

Među pojedinim neimenovanim diplomatima iz Bruxellesa, Londona, Berlina, Pariza i Washingtona prisutne su sumnje u to da mađarska Vlada ne vodi dostatno računa o činjenici kako Mađarska kao članica EU, NATO-a i Višegradske skupine ima obavezu prethodno se konzultirati sa svojim zapadnim strateškim partnerima prije nego što jednostrano odluči otići u Moskvu i napraviti sporazum s Vladimirom Vladimirovičem Putinom u svezi izgradnje ogranka plinovoda "Južni tok". Nadalje, na Zapadu su mišljenja (a slično razmišljanje imaju također i u službenoj Varšavi, Pragu i Bratislavi, metropolama država koje su uz Mađarsku, članice Višegradske skupine, op.a.) da se Rusija Mađarima već nameće sama od sebe kao takozvani "prirodan" saveznik, a ta svoja razmišljanja crpe iz činjenice kako postoje velike sličnosti u načinima upravljanja državama kod mađarskog premijera Viktora Orbána i ruskog predsjednika Vladimira Vladimiroviča Putina, te su stanovišta da takva Mađarska dok joj je Viktor Orbán na čelu, ima brojne predispozicije da bude jedna od "ruskih saveznika" u Europi, jer, kažu, kako za razliku od jedne Srbije, a koja se još uvijek nalazi ni ovamo, ni tamo, tj. u "neintegriranom prostoru", Mađarska je i EU i NATO i članica Višegradske skupine, te da "imati takvog saveznika iznutra" je nešto što bi se Moskvi itekako dopalo, te da Rusi takvog saveznika upravo i žele.
Međutim, da bi se bolje razumio sam ruski projekt izgradnje plinskog cjevovoda "Južni tok", podrška Mađarske tome je dio veće političke slike, obzirom kako su Mađari već demonstrirali svoju spremnost raditi s Rusijom na tome, makar ta mađarska spremnost ne utječe previše na to hoće li projekt "Južni tok" biti realiziran ili neće, jer dotični plinovod od Rusije izlazi iz Crnog mora na kopno, tj. na teritoriju Bugarske, a službena Sofija ne može donijeti odluku, jer joj, u protivnom, kao članici EU prijete sankcije iz Bruxellesa, pa bi ta ista EU u tom slučaju mogla blokirati one financijske transakcije podrške koje iz EU redovito idu u Bugarsku. Kad se to sagleda, onda je razumljivo kako mađarska odluka neće sama po sebi riješiti probleme oko eventualne izgradnje plinskog cjevovoda "Južni tok". Dakle, očito je potrebna sustavna odluka o tome i to od strane samo i jedino Europske unije, a doneseni Zakon u mađarskom parlamentu je samo i jedino politički potez mađarskog parlamenta Országgyűlés i ništa više. Dakle, riječ je o mađarskom političkom potezu koji teži većoj neovisnosti od same EU, dok je napredak izgradnje projekta "Južni tok" samo i jedino moguć nakon što se apsolutno smiri napeta politička situacijau Ukrajini, a koja je još daleko od smirivanja, poglavito kad svakim danom uviđamo da se vojni sporadični sukobi između ukrajinske armije i pobunjenika Donbasa na istoku Ukrajine i dalje događaju.

AMERIKA SE NE ŠALI!

Pored službenog Bruxellesa i Berlina, te manjim dijelom Londona i Pariza, pritisak i ljutnju na službenu Budimpeštu znatno je ojačao službeni Washington. Sjedinjene Američke države su također vidno ljute na mađarsku Vladu zbog gospodarskog otpora Europskoj uniji čija je Mađarska članica. Otkako se mađarski premijer Viktor Orbán zadnji put susreo s ruskim predsjednikom Vladimirom Vladimirovičem Putinom i predsjednikom ruske naftne tvrtke "Gazprom", Aleksejom Millerom, sve ide u pravcu stanja šoka u odnosima Budimpešta - Bruxelles i Budimpešta - Washington. Europska unija i Sjedinjene Američke Države su već na neki način svjedoci neugodne spoznaje kako Budimpeštu više ne mogu kontrolirati, dok je sprječavanje izgradnje ruskog "Južnog toka" jedan od najvažnijih i najvećih, strateški gledano, gospodarsko-geopolitičkih ciljeva Zapada na prostoru jugoistočne i srednje Europe.
Nedavna reakcija Sjedinjenih Američkih Država je jako uznemirila Mađare, makar se ta reakcija više-manje mogla odavno očekivati, poglavito što je Europskoj uniji, ali i Ameriknacima također, izuzetno važno Mađare držati što dalje od ruskog uplitanja, jer, kao što smo već naveli, Zapadu su Mađari itekako bitni kao EU, te posebno i NATO članica, te članica Višegradske skupine (Poljska, Slovačka, Češka, Mađarska, a u bliskoj budućnosti i Slovenija, te Hrvatska) kao svojevrsna antiruska "tanpon zona" od Baltika do Jadrana.
Službeni Washington je uveo sankcije protiv nekoliko mađarskih dužnostnika i poslovnih ljudi, a u svezi svega toga službeno se oglasilo i američko Veleposlanstvo u Budimpešti, točnije, otpravnik poslova američke ambasade, gospodin M. André Goodfriend, koji je nedavno direktno i javno ukazao na visoku stopu korupcije pojedinih mađarskih gospodarstvenika i političara bliskih premijeru Viktoru Orbánu, a što je ozbiljno razljutilo Vladu Mađarske. On je pritom izjavio: "Odluka State Departmenta je donijeta na temelju kredibilnih informacija kojima raspolažemo o tim pojedincima, njih manje od deset, a koji su bili ili su još uvijek uključeni ili se koriste korupcijom. Ti pojedinci, sadašnji Vladini dužnostnici, te i neki bivši mađarski Vladini dužnostnici i osobe povezane s njima, više nemaju pravo ulaska na teritorij Sjedinjenih Američkih Država". U Mađarskoj je ovih dana svima apsolutno jasno kako je ovo bila zadnja opomena Washingtona pred poduzimanje konkretnijih poteza.
Istovremeno, u većini američkih medija krenula je stanovita kampanja protiv Mađarske, pa tako list "The Foreign Policy", a kojeg prenosi mađarski tjedni političko-gospodarski magazin "Figyelő" ističe: "Zaista, nazočnost države Mađarske u društvu demokratskih država je svojevrsna uvreda za zemlje koje su predvladale ostavštinu komunizma, kolonijalizma, građanskog rata i diktature".
Nesumnjivo je kako će se zapadnjačka kampanja protiv Mađarske i dalje pojačavati i to ubrzano. A ako Mađarska na američke i uskoro neke EU sankcije odluči reagirati na način da Rusiji skroz otvore vrata i ruskim tvrtkama dopuste izgradnju plinskog cjevovoda "Južni tok", eskalacija na relaciji Zapad - Mađarska će biti neminovna i još veća nego je trenutno.
Upravo danas se po prvi put glede mađarsko-američkih napetosti i napetosti između Mađarske i Europske unije oglasio također i mađarski premijer Viktor Orbán, a štu su prenijeli svi mađarski i mnogi svjetski mediji. "Sjedinjene Američke Države podvrgavaju Mađarsku ogromnom pritisku, jer pogrešno misle da smo bliski s Rusima. Naša politika nije proruska, nego promađarska. Energetski izbor Mađarske usmjeren je na jačanje mađarske gospodarske kompetentivnosti te tako istodobno smanjujemo mađarsku ovisnost".
Američki predsjednik Barack Obama također nije ostao tih, te je izjavio kako "pored mađarskog opstruiranja EU, Mađarska spada u države u kojima je nazočna i prijetnja protiv civilnog društva", dok i dalje američka diplomacija izražava žaljenje zbog negativnog razvoja Mađarske, te je netom precizno obznanjeno kako je američki State Department nepoželjnim osobama u SAD-u proglasio šest visokih mađarskih dužnostnika osumnjičenih za korupciju, a među njima i direktoricu Porezne uprave Mađarske.
Naravno kako svaka "medalja ima i lice i naličje", pa tako i ovi događaji u i oko Mađarske imaju dvije strane. S jedne strane gledano, apsolutno je 100%-tno točno kako mađarske vlasti nastoje "ugušiti" demokratske institucije, a kako bi učvrstili svoju vlastitu kontrolu i vlast, no, s druge strane gledano, mnoge od tih institucija su i neke nevladine udruge koje financira Bruxelles i Washington, a jedan od najvažnijih interesa im je, kako saznajemo, dodatno osigurati stabilnost ustroja koji pogoduje zapadnjačkoj neoliberlanoj gospodarskoj doktrini, odnosno zapadnom kapitalu, a što je započelo još od trenutka kad je Mađarska iz raspadnutog Varšavskog ugovora prešla u NATO, te postala punopravnom članicom Europske unije.
Zapadne sile EU-a, te Sjedinjene Države su očito odlučile pritisak protiv mađarskih vlasti i dalje potencirati i to prvenstveno u svrhu gospodarsko-političke agende i taj sukob će biti itekako zanimljiv jer se odvija u srednjoj Europi, a konačni ishod još nije na vidiku. Potpuno je jasno kao dan da su Sjedinjene Države zbog situacije u Ukrajini i tamošnjeg direktnog, agresivnog (priključenje Krima Rusiji, op.a.) i provokativnog ruskog uplitanja na istoku te zemlje, privoljeli najveći dio Europe da svoje gospodarske i političke interese podredi suprostavljanju Rusiji, a što i jest na djelu, te to službenu Moskvu također ljuti. No, kako gospodarstvo, a većim dijelom i novac zaista "ne poznaje granice", možebitno je da će se neke zemlje suprostavljati zaoštravanju odnosa s Rusijom, a Mađarska bi, ako je suditi po aktualnim događanjima posljednjih tjedana, mogla biti prva država, što se toga tiče. Bilo kako bilo, a sudeći po trenutno aktualnim reakcijama Europske unije, te poglavito Sjedinjenih Američkih Država, ako nekim slučajem mađarski premijer Viktor Orbán nastavi ovako kako je započeo, svojevrsna takozvana "narančasta revolucija" u Mađarskoj je i više nego razvidna i to, moguće je, već početkom sljedeće 2015. godine, ako ne i prije, jer kako vidimo, Amerika se očito ne šali.