Prisiljena sam emigrirati, žele mi uzeti i cijepiti moju malu Tessu na silu!

Polemika o cijepljenju odnosno necijepljenju djece posljednjih mjeseci poprima sve veće razmjere. Sve više roditelja preispituje zakonsku obvezu cijepljenja. I dok je u 18 europskih zemalja pitanje cijepljenja pravo izbora, u Hrvatskoj se roditelje koji bi željeli imati to pravo pogrdno naziva zadrtim huškačima, neukim ili pak pomodnim osobama koje ugrožavaju zdravlje vlastite djece ''odlukom donesenom na temelju nekoliko citata s internetskih foruma''.

Osim s uvredama, deseci tisuća hrvatskih roditelja i njihova djeca necjepiše suočavaju se s brojnim drugim neugodnostima. Donosimo priču majke koja je prošla pakao nakon odluke da prestane cijepiti dijete i što je njenu obitelj natjeralo da napusti domovinu i život započne u zemlji gdje je cijepljenje pravo izbora. A ta zemlja je Švicarska. Ondje joj socijalna služba neće prijetiti oduzimanjem djeteta, neće se povlačiti po sudovima i necijepljeno dijete će rado primiti u vrtić. Što roditelj koji se bori protiv sustava može očekivati u Hrvatskoj?

Trgovkinja Mirjana Hostić Prelčec (40) živi u Krapini, udata je za vozača Darija Prelčeca (33), s kojim je u braku dobila kćerkicu Tessu (3). Kad se dijete rodilo, ispostavilo se da je neurorizično jer je već u rodilištu imalo dijagnozu krvarenja na mozgu. Ustanovljene su neke motoričke poteškoće i pedijatrica je preporučila fizikalne vježbe. No nije upozorila kako je ova dijagnoza ujedno kontraindikacija za cijepljenje. U to vrijeme, kako sama priznaje, majka nije bila dovoljno educirana i nije znala da je trebalo odgoditi cijepljenje. A liječnica je isto propustila učiniti. Kasnije je majka to saznala od drugog pedijatra. Ali kasnije je već bilo prekasno.

''Mi smo zadnje cjepivo dobili s godinu dana. Do tih godinu dana, imala je nekih zdravstvenih poteškoća, pa smo devet mjeseci hodali na fizikalne vježbe u Krapinske toplice, kasnije se ispostavilo da nije smjela biti cijepljena jer je već u rodilištu imala dijagnozu krvarenja u mozgu, ali smo to saznali tek kasnije. Na vježbama sam srela puno djece roditelja koji su sumnjali isto da su im bolesti povezane s posljedicom cijepljenja. Onda nisam znala da za to mogu tražiti oslobođenje od cijepljenja, ali poslije se ispostavilo da sam se trebala sama informirati malo bolje'', priča nam Mirjana.

''I onda sam išla potražiti te grupe na Facebooku, koje se bave tom tematikom, i pronašla sam par knjiga, to je bilo prije cijepljenja za prvi rođendan, ali još nisam bila toliko sigurna pa sam ipak dijete cijepila s godinu dana, iako sa  strahom. Ajmo reći da je to prošlo s upitnikom jer malena je ranije spavala cijelu noć, a nakon cijepljenja je počela vrištati i derati se. Više nije htjela spavati sama, to je bilo doslovno od danas na sutra. Da bi se poslije ispostavilo, nakon što smo potražili mišljenje liječnika u Zagrebu, da je to tipični postvakcinacijski sindrom'', prisjeća se Mirjana za direktno.hr.

Nakon ovog ružnog događaja majka je krenula u intenzivno istraživanje o nuspojavama za cjepivo za DI-TE-PER, koje je trebalo biti u sljedećoj turi, s dvije godine. Shvatila je da ju pedijatrica dosad nije kvalitetno informirala o mogućim posljedicama cijepljenja.

''Kad sam pročitala da mi se dijete ne smije cijepiti ako je alergično na bilo koji sastojak, a znala sam da nije prošlo pretrage s kojima bi se to ustanovilo, a svejedno se normalno cijepilo, i kad sam vidjela nuspojave, od blažih pa do smrti, bila mi je muka. Da bih ja onda došla na taj sistematski pregled s dvije godine, i nakon rutinskog pregleda veli pedijatrica da bi trebalo napraviti docjepljivanje, a ja kažem da sam zabrinuta i da me zanima druga strana cjepiva i nuspojave'', prepričava nam Marina i dodaje kako sad kreće prava paljba od pedijatrice.

''Ona je ostala zabezeknuta, prvo me gledala blijedo, da nisam sva svoja, i onda je počela paljba, mama jeste li vi svjesni svojeg pitanja, pa kako možete svojem djetetu uskratiti cijepljenje, pa nakon svake porezotine riskira smrt od tetanusa, ja sad pod stare dane se moram patiti s vama mladim roditeljima, vi na temelju jednog članka u novinama odbijate cijepljenje'', sjeća se Mirjana koja nikako nije uspijevala dobiti od liječnice informaciju o mogućim nuspojavama.

''To pranje je trajalo 40 minuta, dok su vani čekala druga djeca, a da mi nije dala konkretan odgovor. Dala mi je samo izjavu od Ministarstva, da ju trebam potpisati, a u njoj stoji da bih trebala priznati kako odbijanjem cijepljenja ugrožavam zdravlje svojeg djeteta i tuđe djece.'', govori Mirjana.

Prosvjetljenje kod bake u Švicarskoj – cijepljenje može biti izbor

Nakon sukoba s pedijatricom, Mirjana je ostavila pitanje cijepljenja neko vrijeme na čekanju i otišla s kćerkicom baki u Švicarsku. Ondje je u društvu pričala o problemu s kojim se suočila zbog cijepljenja, a Švicarci se nisu mogli načuditi. Jer ondje je cijepljenje pravo izbora!

''I onda sam saznala da se cijepljenje može odbiti bez da se obrazloži, da se 50 posto cijepi, a 50 ne. I kad sam se vratila kući, došao mi je od pedijatrice pismeni poziv na cijepljenje. Došla sam bez djeteta, donijela vlastitu izjavu kojom odbijam, no ona je i dalje inzistirala na izjavi koju je sastavilo Ministarstvo, no kako sam ja i dalje odbijala potpisati izjavu s kojom se ne slažem, na kraju je uzela. Počela me zastrašivati, zar se ne bojim posljedica, na što sam ja uzvratila protupitanjem – može li mi ona garantirati da mojem djetetu ne bude ništa i potpisati se na papir?'', prepričava Mirjana.

Odgovor liječnice ju je zgrozio, a glasio je:

''To vam nitko ne može garantirati, isto tako vam dijete može katastrofalno može odreagirati na smoki i Coca-colu''.

''Mislim da bi svaki daljnji razgovor bio suvišan. Ona je to sve shvatila osobno jer sam joj navodno prva u dugogodišnjoj praksi koja joj je odbila cijepljenje i tko sam ja da se postavljam iznad nje. Jako se uvrijedila, da mora to prijaviti Ministarstvu, i rekla mi da ne može raditi u atmosferi nepovjerenja, i nek si nađemo drugog pedijatra!'', ispričala nam je Mirjana.

Slijedi borba s birokracijom – socijalni radnici prijete oduzimanjem djece

O svom problemu Mirjana je, kaže, odlučila pisati dječjoj pravobraniteljici,  no do danas, ističe, nije dobila odgovor. U međuvremenu, dobila je poziv od sanitarne inspekcije koja je reagirala po prijavi pedijatrice.

 ''Zvali su mene i supruga na razgovor, ja došla, suprug, nije, jer radi, i onda mi je sanitarna napisala kaznu od 2000 kuna. Morali su me prijaviti i Centru za socijalnu skrb u Krapini i pravobraniteljici. Rekli su da su nakon razgovora s pedijatricom zaključili da ugrožavam zdravlje svog djeteta. Da sam dužna cijepiti, ako ne, da će poduzeti korake. Nakon toga dvije socijalne radnice su nenajavljeno došle na adresu na koju sam prijavljena, no kako me ondje nisu zatekle, ostavile su poruku da im se javim. Došla sam im u ured, gdje su sjedile njih tri. Kažu mi da moraju istražiti zbog čega odbijam cijepljenje. Odgovaram da me najviše brinu nuspojave. Da sam zabrinuta za zdravlje svojeg djeteta. Najstarija zaključuje kako me moraju prijaviti Općinskom sudu'', priča nam Mirjana i dodaje kako sad slijedi presudni trenutak za odluku o selidbi iz Hrvatske.

''Znate li vi što znači Općinski sud, pita me socijalna radnica. Ne znam, odgovaram. Taj sud vam može uzeti dijete na jedan dan, dati ga na cijepljenje i onda vratiti'', prisjeća se Mirjana, koja je odmah u glavi složila plan da bježi s djetetom van.

''U Centru su me baš uvjerili da u toj državi za nas mjesta nema'', kaže Mirjana.

Vrtić – razlog za napuštanje zemlje broj 2

No prijetnja oduzimanjem djeteta, koliko god strašna bila, nije jedini razlog za iseljenje Prelčecovih. Drugi je egzistencijalne prirode. Kako je poznato, necijepljenu djecu vrtići ne primaju na upis. Obitelj Prelčec je bez vrtića mogla izdržati prve tri godine pa je majka bila doma s djetetom. No kad je stiglo krajnje vrijeme da se majka zaposli to joj je onemogućeno jer vrtić nije htio primiti dijete, a nikome ga drugome nije mogla ostaviti na čuvanje.

''Tako da mi se još više ta ideja o selidbi van pojačala i onda sam mužu rekla: to je to. Ti tražiš posao vani, a ja idem s tobom, da dijete može u vrtić, a ja se mogu zaposliti. Ovdje nisam ni pokušavala upisati u vrtić jer sam znala da me čeka jednako odbijanje i šikaniranje'', ističe Mirjana.

Povlačenje po sudovima

U međuvremenu su Prelčecovi promijenili pedijatricu, koja je bila zgrožena reakcijom kolegice. Uz to su išli i po drugo mišljenje u Zagreb, kod liječnika koji se, kako kaže majka, jedini usudio napisati nalaz u kojem se preporučuje da se dijete, zbog dijagnoze iz rodilišta, dalje ne cijepi. I s tim nalazom stigli su na Prekršajni sud, koji je na zahtjev socijalne službe zakazao prvo ročište 19. studenog 2014.

''To je sad najnovije, bilo smo nedavno na prvom ročištu, ispitivali su nas kako živimo, od čega, za svjedoka su zvali sanitarnu inspektoricu. Ja sam sutkinji pokazala nalaz pedijatra u kojem stoji da je dijete trebalo dobiti odgodu cijepljenja, na što je ona uzvratila kako će na sljedeće ročište pozvati prvu pedijatricu. Moja odvjetnica jedva čeka'', kaže nam Mirjana.

No kako god sud odlučio, Prelčecovi su već odlučili – odlaze.

''Suprug je počeo raditi u Njemačkoj u desetom mjesecu, ondje također cijepljenje nije obvezno, sad nam treba novca da uđemo u neki stan jer nije to lagano, treba ga i opremiti. Nadamo se da bi do ljeta sve klapalo i da ćemo i kćer i ja već moći ondje otići. Ja naći posao, a nju upisati u vrtić'', optimistična je Mirjana.

Ondje će mala Tessa imati i odgovarajući zdravstvenu skrb. Naime, vježbe su joj dosta pomogle, no da tih vježbi nije bilo, tvrdi majka, tko zna bi li dijete danas uopće hodalo. Stoga je nužna daljnja terapija.

Na kraju priče autorica želi naglasiti kako cilj članka nije huškati narod protiv cijepljenja niti zastrašivati ga pričama o razvoju autizma. Ne bavimo se ni analizom sastojka cjepiva, niti pokušavamo glumiti nadriliječnike, epidemiologe, imunologe, farmaceute, farmakologe i ostale koji profitiraju od obveze cijepljenja. Cilj je osvijestiti pedijatre o potrebi nužne edukacije o nuspojavama i svim dobrim i lošim stranama cjepiva, te volji da sva najnovija saznanja podijele sa zabrinutim roditeljima. Cilj je i ukazati da postoji dobra praksa u zemljama čijem standardu stremimo, a gdje je cijepljenje pravo izbora. I da vrijedi preispitati želimo li takvu praksu u svojoj, natalitetno deficitarnoj i gospodarski posrnuloj, domovini.

Obitelji Benić prijete s tri godine zatvora

Sličnu priču kao obitelj Prelčec već je proživjela belomanastirska obitelj Benić, o čemu su početkom godine izvještavali mediji. Njima se također prijeti oduzimanjem roditeljske skrbi, ali i kaznom od tri godine zatvora, zbog odbijanja cjepiva. Sve se to odvilo nakon što je mlađi sin imao teške nuspojave – podrhtavanje ekstremiteta, nakon čega su uslijedile konvulzije i teška urinoinfekcija. Konvulzije su nakon prekida cijepljenja nestale.

Na Facebooku postoji i grupa Podrška obitelji Benić koja okuplja 4300 sljedbenika i gdje roditelji međusobno dijele savjete i (neugodna) iskustva sa zdravstvenim i represivnim sustavom. Informacije o borbi za izbor o cijepljenju građani mogu pronaći i u grupama Sloboda odlučivanja za obavezno cijepljenje djece, Cijepljenje – pravo izbora, Hrvatska protiv obaveznog cijepljenja, Borba protiv države zbog obaveznog cijepljenja etc.