Žrtve u Jasenovcu i Bleiburgu nisu jednake, ali ubojice jesu

 Prije 74 godine negdje u Teznom ubijen je moj djed, žandarm u Nezavisnoj. Moguće vezan pa zaliven krečom. To je u ono vrijeme i na onom mjestu bio 'dress code' zarobljenih i strijeljanih od "narodne vojske".

Po svemu što znam bio je pošten obiteljski čovjek, ne neki seoski podnarednik Šojka. U štali je danima skrivao djete iz Prebilovaca čije su rodbinu poklali ustaše. I da je znao kako će zaglaviti u Teznom, siguran sam da bi opet ponovio isto. Čuvao to srpsko dijete. Poslije rata konfiscirana mu je sva imovina, ne bog zna šta, puno je gore prošao otac Davora Šterna, inace logoraš iz Mathauzena, kojemu su nacisti ubili ženu i kćer, a komunisti oteli tvornicu i kuću.

Uglavnom,  danas bi se popularno kazalo da je moj djed "nestao na Bleiburgu", iako nije. Ubijen je na Teznom. Zašto se onda govori o Bleiburgu? Pa zato što je obljetnica ubijenih sve do raspada Jugoslavije bila moguća samo na teritoriju druge države. U Mariboru bi ih uhapsili i sudili. Komemoracija u Bleiburgu zato ima i simboličku vrijednost jer evocira period komunističke cenzure i terora. Ukratko ne samo ratno, nego i poratno razdoblje. Eto, zašto baš Bleiburg.

U Jasenovcu komemoracije nisu bile zabranjene. Naprotiv, imale su najviše državno pokroviteljstvo, iako sam Josip Broz nikad u njima nikad nije sudjelovao. Možda i zato jer je od prvog dana manipulirao brojkama ubijenih. Ubojice iz Jasenovca egzekutirani su kao i cijela Pavelićeva vlada u inozemstvu, bez međunarodne pravne pomoći ili sudskog epiloga. Epilog su malj i pištolj. Za Bleiburg nije odgovarao nitko. Čemu onda služi rat brojki ako su ubojice pobijene ili poumirale u vikendicama u Igalu i Baškoj vodi?  Zašto ova povika sa mogila?

Brojke i danas služe isključivo manipulatorima koji relativiziraju zločinačku prirodu oba režima, ustaškog i komunističkog.  Jesu li zločinački? Jesu. Jesu li isti? Nisu. A zašto bi i bili? Svaki put kad netko kaže jesu vrijeđa zdrav razum i znanost historiografsku. Ni jedan režim nije isti. Svaka diktatura ima samo jednu sličnost, njome upravljaju jedan čovjek i jedna partija. U "diktaturi proleterijata“ također.

Nisu iste ni žrtve režima. U pravu je Ognjen Kraus kada kaže da "nisu iste žrtve Jasenovca, Blajburškog polja, Macelja i Teznog“. Točno, niti su jednako nevini ili jednako krivi svi oni ubijeni u Teznom i Macelju. Pa su pobijeni i zazidani vapnom, kao jedan.

U svojoj krivnji bez nevinosti jednaki su samo egzekutori i nalogodavci. Među njima nema razlike. Tko vidi razliku među njima, sudionik je zločina. Makar i 74 godine poslije. Znam, nekome je teško prihvatiti da među ubojicama nema nevinijih, da ne postoji dobar motiv ili ideja opravdanja masovnih ubojstava i progona. Ali takvi ne bi trebala stajati ni u jednoj koloni za komemoraciju žrtvama.  Kako službenoj, tako i neslužbenoj...