Za zločin u Baćinu nitko nije kažnjen: 'Vapaji i krici s hrvatske obale čuli su se danima'

Pakao za mještane toga područja započeo je 18. listopada ’91. kada je tadašnje rukovodstvo Mjesne zajednice Dubica na čelu s predsjednikom SDS-a Milom Mišljenovićem na sastanku u poljoprivrednoj zadruzi donijelo odluku da se preostalo hrvatsko stanovništvo popiše i pritvori u seoski dom u Cerovljanima i u vatrogasni dom u Dubici. Slijed događaja podijelio je umirovljeni pukovnik HV-a Ivica Pandža Orkan koji je kompletno poraće iskoristio za proučavanje ratnih zločina na njegovoj rodnoj Banovini.

"Dva dana kasnije, na ove dvije lokacije zatočeno je više od 70 ljudi. Nakon tri dana ljudima je rečeno da idu na razmjenu u Glinu. Iako je to svima bilo sumnjivo, potrpani su u autobus i krenuli prema Kostajnici. U selu Baćin dočekala ih je Jedinica za posebne namjene MUP-a SAO Krajine predvođene Stevom Borojevićem. Izvukli su ljude i između ceste i rijeke na jednoj poljani i pobili ih. Nisu pokopani dok nije počelo smrdjeti pa su došli bageri i iskopali rupe u koje su pobacani”, kaže umirovljeni pukovnik HV-a Ivica Pandža Orkan.

Šest godina nakon masakra, u ožujku 1997. godine, u baćinskoj grobnici pronađeno je 56 tijela, izmasakriranih bagerom koji ih je nemilosrdno prevrtao, pa je tako većina tijela pronađena bez udova i odsječenih glava. Idućeg mjeseca, u travnju, identificirano je 36 osoba: njih 31 bilo je iz Dubice, a pet iz Cerovljana i te žrtve su dostojno pokopane, dok preostalih 20 NN osoba počiva u zajedničkoj grobnici u Dubici. Vještaci koji su radili na ekshumaciji potvrdili su da su žrtve umirale danima, a o tome su posvjedočili i svjedoci s druge strane rijeke Une. Mještani sela s bosanske strane potvrdili su da su se vapaji i krici s hrvatske obale mogli čuti danima. Iz iskaza ranijih svjedoka i sa srpske strane, saznalo
se da su tijela najmanje 56 ubijenih Srbi nakon likvidacije ostavili na mjestu zločina, a neke pobacali u Unu.

FOTO: Srdjan Vrancic/CROPIX

Pobila ih Gadafijeva jedinica, nitko nije odgovarao

O svemu danas svjedoči Spomen soba koja je nastala angažmanom Ivice Pandže Orkana, a koja je smještena u neposrednoj blizini masovne grobnice. Za posjećivanje Spomen sobe do sada je pokazan veliki interes, a osobito često organizirano dolaze školske grupe. Zanimljivo je da za masovnu grobnicu koja je po veličini odmah iz grobnice na Ovčari, državni vrh nije pokazivao osobito zanimanje. Tek 2018. godine tadašnja hrvatska predsjednica Kolinda Grabar – Kitarović svojom se posjetom Baćinu upisala kao prva osoba iz visoke hrvatske, a 2021. godine učinio je to i aktualni predsjednik Zoran Milanović koji je sudjelovao na komemoraciji u tadašnjem povodu obilježavanja 30. godišnjice stradanja ovih civila.

Pripadnici srpske pobunjeničke paravojne postrojbe “Kaline” iz kostajničkog sela Komogovine s područja Dvora kojom je zapovijedao Stevo Borojević zvani Gadafi, smatraju se odgovornim za ovaj zločin. Gadafi je 1992. godine ubijen u međusobnom obračunu sa svojim suborcima, no prije toga sa njima je počinio niz stravičnih zločina na Banovini. Osim što je njegova jedinica Kaline postrijeljala nesretne civile u Baćinu, tereti ih se i za ubijanje svih stanovnika sela Kostrići koje je danas potpuno prazno.

Što se pravne strane vezane za zločin u Baćinu tiče, sudstvo se za ubijanje civila u Baćinu zainteresiralo 2006. godine, no županijsko državno odvjetništvo u Sisku tek je 2010. godine podiglo optužnicu protiv 15 osoba. Samo sedmorici je dokazana krivnja, no ukupna kazna od 125 godina zatvora koja je izrečena 2013. godine, nije polučila poseban efekt jer su svi okrivljenici bili nedostupni hrvatskoj državi i suđeno im je u odsustvu. Tako i danas nakon 33 godine, nitko nije odgovarao za ovaj nezapamćeni pokolj.

*Tekst je nastao u okviru projekta "Čuvanje sjećanja na žrtve Domovinskog rata" kojeg je financijski podržala Agencija za elektroničke medije sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.