Zdenko Jelčić: 'Uopće ne glumim. Svi smo mi u dubini duše udbaši'

"Jedini način da čovjek ostane čovjek, pa i da postane dobar umjetnik, ekonomist ili bilo što drugo, jest dobar kućni odgoj. A u Hercegovini je to bilo vrlo strogo i mater mi je davala sloboda točno onoliko koliko mi je trebalo. I točno kruva koliko mi je trebalo. A podržavao me i ćaća. A ako si dobro odgojen, poslije dolazi obrazovanje, kako bi ti familiji vratio nešto. A iz toga nastaje moral, duhovno proširenje", rekao je Jelčić na Cinehill festivalu, prenosi Tportal, dodajući kako ne ide u crkvu i kako "ne podnosi božje zapovjedi".

"Ja te zapovjedi imam iz sebe, i sam sebi naređujem da ne kradem, ne lažem i ne ubijam. Meni Bog ne treba, ja imam svog Boga u sebi koji mi je usađen kućnim odgojom, obrazovanjem i moralom koji nastaje iz tog obrazovanja, nastavio je proslavljeni glumac, prisjetivši se zatim i svojih ranih zagrebačkih dana. Jelčić je, naime, iz Hercegovine u Zagreb stigao sa svega 18 ili 19 godina. 

"Nikad nisam bio posebno lijep, ali tu sam bio komad. Metar osamdeset, kuštrava duga kosa... Kad sam stigao u grad, krenuo sam na političke nauke. Tu su išle cure iz elitnih zagrebačkih familija i one su u meni vidjele komada i počele me voditi u HNK, u dramsko, u Komediju... I tu sam se ja oduševio i rekao: Bit ću glumac. One su mi se smijale! Međutim, naučio sam tri recitacije napamet, dva monologa i otišao na prijemni na Akademiju. Tu nas je bilo 160 prijavljenih za glumu, i na kraju nas je primilo sedam, a među njima i mene", prisjetio se Jelčić, dodajući kako je na kraju bio završio i političke nauke, da zadovolji oca.

Međutim, znao je da ne želi biti političar; eventualno novinar ako ne uspije kao glumac. Taj mu je studij, kaže, pripomogao i u glumačkoj karijeri.

"Ima glumaca koji kolutaju očima, mlataraju rukama, izvode neprirodne kretnje i onda narod aplaudira zapanjen količinom tog bezumlja. Ja nisam nikad to radio; izašao bih na scenu i izrekao smisao onoga što piše Shakespeare, Goethe ili Krleža. Ili neko od mlađih pisaca", rekao je Jelčić, govoreći zatim i o svojim ranim danima kada je snimao sve što se nudilo, "jer je trebao para za večeru, piće, izlaske s djevojkama... a trebao je i kupiti gaće da ne hoda gol po Zagrebu".

Jelić je jedno vrijeme živio i u Parizu i Švicarskoj (gdje je proveo čak 25 godina, ostvarivši značaju karijeru u okrilju Schauspielhaus Züricha) - zbog čega danas ne mora snimati baš sve što mu dođe za stol.

"Sad prvo što kažem je: Molim vas da vidim scenarij. Ako mi se ne sviđa, neću raditi. Tako da, puno toga odbijam u zadnje vrijeme, primam samo one stvari za koje mi se učini da bi mogle biti dobre. E, u tom slučaju radim, i potpuno mi je svejedno koliko me plate," otkrio je Jelčić, koji je govorio i o angažmanu u uspješnoj TV seriji Dalibora Matanića "Novine", u kojoj je ostvario zapaženu ulogu bivšeg udbaša Blage Antića.

"Živio sam u takvom sustavu, i dobro sam poznavao te udbaške stvari, prijetnje ljudima, ucjene i slično. A kako i sam imam takvu facu, nije mi bilo teško. Samo se uozbiljim, ozbiljno izgovorim tekst i svi kažu: 'Jebote, kako ovaj dobro glumi'. A ja ne glumim uopće. Imam samo svojih metar osamdeset i tu svoju facu, ali to mi je dovoljno", obrazložio je Jelčić, dodajući kako smo svi mi, koliko god bili protiv UDBA-e i njenih načela, "u dubini duše udbaši".

"Naravno da ti svojim obrazovanjem pokriješ to da nije lijepo izdati, da treba voljeti sve ljude, ali znate kako se kaže - bolje biti udbaš nego u zatvoru", rekao je Jelčić. 

Podsjetimo, Jelčić je u hrvatskoj kolektivnoj memoriji, osim po ulozi bivšeg udbaša Blage Antića iz serije Novine, najbolje upamćen po liku komandanta Ljube u seriji Kapelski kresovi.