Zatočenik srpskih logora prisjetio se kako su im četnici u Nišu 'čestitali' priznanje Hrvatske

Opisao je kako je 15. siječnja 1992. godine za njih izgledao u srpskom koncentracijskog logoru u Nišu. "Moja majka je sjedila uz prozor i tiho jecala", napisao je na početku svog statusa na Facebooku pa otkrio kako je to izvadak iz njegove nove knjige "Bitka za Vukovar, ratnici u trapericama i tenisicama". 

Otkrio je kako su i te večeri oko 21 sat i 30 minuta stajali u stavu "pozor" i psihički se pripremali za redovnu prozivku prije spavanja koja je vrlo često završavala premlaćivanjima, a sve ovisno o raspoloženju srpskih vojnih policajaca koji su ih čuvali. U sobi je vladala potpuna tišina, svatko je u svojim mislima i molitvama. "Radijatori su prestali grijati, a stražare smo čekali preko sat vremena", dodao je. 

Kada su već svi sjeli na krevete ili su oprezni te spremni skočiti u stav ako čuju da četnici dolaze. "Nakon drugog sata čekanja prozivke, do naših ušiju počinju stizati stravični zvukovi urlikanja, psovanja, udaranja po metalnim ormarima smještenim uzduž hodnika i orkanskog vjetra koji se provlačeći između zatvorskih zgrada stvara zastrašujuće zvukove fijukanja i tutnjave", opisao je. 

Uslijedilo je bjesomučno udaranje

Još je jedan sat prošao kada su čuli korake koji su se približavali njihovoj spavaonici. "Svi stojimo kao kipovi pored svojih kreveta i pokušavamo se pripremiti na ono što slijedi. Jedan starac plače, ljudi se mole, jedan tiho pjeva pjesmu 'Krist jednom stade na Žalu', a čovjek pored mene drhti. Odjednom se uz zaglušujući tresak otvaraju vrata naše spavaonice a grupa vojnih policajaca utrčava u sobu", napisao je. 

Za policajce kažu da su bili zadihani, crveni u licu, znojni i smrdljivi. "Zadah alkohola sa svakim njihovim izdisajem izlazi iz usta i širi se našom prostorijom. Bjesomučno nas udaraju gumenim palicama i štapovima uz glasno vikanje: 'Uzbuna, uzbuna, svinje ustaške, marš napolje'. Zavladala je panika", priznao je. 

Svi su počeli trčati i tako su tijelima zaglavili prolaz. "Drugi nas guraju i skaču na veliku loptu ljudskih tijela dok stražari u sobi bjesomučnim udarcima palicama pokušavaju rasturiti zaglavljeno klupko. Jedan od zaglavljenih uspio je pomjeriti rame i izvući ruku iz mase tijela i uči u hodnik, a onda se prva skupina ljudi poput karata stropoštala na pod. Pod pritiskom ostalih ljudi brzo su se podigli s poda i počeli trčati prema sredini hodnika gdje nas dočekuju udarci dvadesetak vojnih policajaca poslaganih u kordon od deset s jedne i deset s druge strane", otkriva. 

FOTO: Facebook/Damir Plavšić

Scene kao iz filma strave

Nastavio je priču s mučnim detaljima. Otkrio je kako su protrčali kroz policijski kordun pod kišom udaraca te su se automatski poslagali na lijevu stranu nasuprot metalnih ormara. "Čelo smo prislonili na zid, raširili noge a jedna ruka drži drugu iza leđa štiteći slabinski dio tijela i bubrege. Kada je posljednji zarobljenik protrčao kroz kordon policajci su se rastrčali hodnikom i kao da su pod utjecajem nekih ubrzavajućih droga bjesomučno nas tuku gumenim i drvenim palicama, skaču po nama, glave nam udaraju o zid", nastavlja. 

Hodnikom su odzvanjali zvukovi bacanja njihovih tijela u metalne ormare, njihovi bolni jauci, zvukovi udaranja šakom po ćelavim glavama i šamaranja, zvukovi krckanja i pucanja kostiju. "Niz zid se slijeva krv s naših razbijenih čela, arkada, nosova i usni, bacaju nas po podu, šutaju nogama, povlače za ruke, a onda nas bacaju po metalnim ormarima. Nekoliko ljudi već leži zgrčeno na podu,a mi ostali još uvijek stojimo na svojim nogama i šutke trpimo njihove bjesomučne udarce", otkrio je detalje kao iz nekog filma strave. 

Dodao je i kako su posebno jako tukli one koji su imali žuto-narančaste čizme koje su nosili pripadnici "Zbora narodne garde" čiji član je bio i on. "Srpski vojni policajci naše čizme zovu 'zenga' čizme ,a nas koji ih nosimo smatraju najokorjelijim Ustašama koji su 'klali srpsku decu i od njihovih odsječenih prstića pravili lančiće' koje su nosili oko vrata", tvrdi. 

FOTO: Facebook/Damir Plavšić

Ljudi bez duše i srca

Nakon toga ih je jedan vojni policajac poslao natrag u spavaonice. "Udarci prestaju, a mi odvajamo glave od zida, okrećemo se u desnu stranu i pognutih glava s rukama na leđima jedan za drugim utrčavamo u spavaonicu. Nekoliko zadnjih ljudi u našoj jadnoj koloni dobivaju zapovijed da uzmu deke sa svojih kreveta i s njima unesu ljude koji nepokretno sklupčani leže po hodniku, a vojni policajci ulaze u spavaonicu i nastavljaju s premlaćivanjem. Još na hodniku je dočasnik počeo udarati jednog starijeg čovjeka, a onda ga je utjerao u spavaonicu i tu ga je počeo šutati svojim čizmama. Mi moramo stajati uz krevete pognutih glava, ruke su na leđima i ne smijemo se pomicati", napisao je. 

Opisao je kako je dočasnik imao svega 20-ak godina, a stariji čovjek 58, ali od mučenja je spao na samo 50 kilograma. "Dočasnik ga bjesomučno udara, šuta nogama i dere se. 'Šta je bre, stara mrcino, što dižeš glavu? Hoćeš da mi upamtiš lepu facu?, vikao je. Starac se na podu previja od bolova, tijelo mu je zgrčeno a sa svakim udarcem samo zapišti glas zraka koji poslije udaraca izlazi iz njegovih pluća, dočasnik je neumoran, udara ga nogama po tijelu i kao luđak stalno ponavlja iste riječi i mehanički ponavlja udarce. Udarcima nogom gurnuo je starca pod krevet, a onda je u svojoj luđačkoj ekstazi jako zamahnuo nogom, promašio je starca i udario u čelični rub kreveta", kaže vukovarski branitelj. 

FOTO: Facebook/Damir Plavšić

'U tome trenutku prestali su svi bolovi'

Previjao se od bolova kada je udario u krevet. "Gamad ustaška, sad imate svoju ustašku državu. Neka vam vaša ustaška država večeras pomogne, neka vas spasi onaj kreten Franjo Tuđman, bile su riječi dočasnika. Sutra dan ujutro saznali smo da je 15. siječnja 1992. godine naša voljena Domovina Hrvatska postala međunarodno priznata država, u tome trenutku prestali su svi bolovi, uzavrela nam je krv i oplahnulo nas je neopisivo oduševljenje, skakali smo po sobi, grlili smo se i ljubili i plakali i pjevali i molili", priznao je. 

Mlinarić se prisjetio Božića u logoru: 'Ušla su četvorica i rekla nam da imamo tri minute...'

Dodao je kako su tada sva njihova mučenja, premlaćivanja, ponižavanja i iživljavanja nad njima postala opravdana jer je njihova žrtva i žrtva njihovih poginulih suboraca stvorila slobodnu, neovisnu i međunarodno priznatu Državu Hrvatsku. "Katolička vjera i molitve našeg Hrvatskog naroda sa žrtvom nas Hrvatskih branitelja, naša ljubav i Domoljublje pobijedili su srpsku mržnju i zlo. Mi smo katolici i vjernici, a Isus Krist nas uči da opraštamo. Ja sam oprostio, a molim i svoj Hrvatski narod da svoja srca očisti oprostom ali nikada neću dozvoliti da se zaboravi kalvarija našeg Hrvatskog naroda i ovi dani ponosa i slave kada su branitelji sa svojim Hrvatskim narodom stvorili Slobodnu i Neovisnu Hrvatsku", zaključio je.