Zastupnica se prisjetila četničkog zločina i ubojstava čak i djece: Ubojice se šetaju Srbijom

"U Kostrićima - najtužnijem selu u Hrvatskoj, kao i u Meminskoj, Majuru i Stublju, poklonila sam se nedužnim žrtvama velikosrpske agresije. Bila sam tamo i zbog sjećanja i zbog odgovornosti — odgovornosti da govorimo istinu, čuvamo uspomenu na žrtve i jasno osudimo agresiju koja je dovela do ove tragedije. Velikosrpska ideologija koja je pokrenula rat, razaranja i etničko čišćenje ostavila je iza sebe tisuće žrtava, a Kostrići su jedno od njezinih najpotresnijih svjedočanstava. Smaknuto je cijelo selo - od najmlađeg do najstarijeg - samo zato što su bili Hrvati koji su ostali u svojim domovima i koji su željeli mir. Kostrići su opomena da se zlo ne smije prešutjeti ni zaboraviti, ali i mjesto nade da gradimo društvo u kojem su mir i ljudsko dostojanstvo neprikosnoveni", napisala je u objavi uz fotografije na mjestu polaganja svijećai vijenaca. Dana 15. studenoga 1991. pripadnici srpskih milicajaca s Banovine ubili su 16 preostalih živih ljudi u selu Kostrići. I prema popisu stanovništva mogu se vidjeti posljedice etničkog čišćenja u tom mjestu. Naime, prema popisu iz 2021. godine 1981. godine selo broji 47 stanovnika, 1991. godine 16 te 2001. 4 stanovnika. 

Među žrtvama bila su i dvoje djece, braća Tomislav (4) i Dario Jurić (2), koji su ubijeni u svojim krevetićima, te njihova majka Vera. Najstarija žrtva bio je 93-godišnji Petar Bašić. Zločin su počinile pripadnici srpske pobunjeničke paravojne postrojbe "Kaline" iz Komogovine, kojima je zapovijedao Stevo Borojević Gadafi. 

Devetorica optuženih za ratni zločin protiv civilnog stanovništva u selu Kostrići u studenome 1991. su 2023. godine na zagrebačkom Županijskom sudu nepravomoćno oslobođena krivnje zbog nedostatka dokaza. Sutkinja Saša Lui je obrazlažući presudu precizirala da jedini svjedok i neposredni očevidac Nikola Bunjevac nije opisao događaj kako je navedeno u optužnici. Dodala je da je Bunjevac kazao da je vidio dvojicu muškaraca, od kojih je jedan bio u civilu, kako ubijaju njegovu majku te da je skupina uniformiranih muškaraca došla u Kostriće, u općini Majur, nakon što su njihovi stanovnici već bili ubijeni.

Mahom prebivaju u Srbiji 

Nadodala je kako je nedvojbeno utvrđeno da su devetorica optuženika pripadala jedinici milicije za posebne namjene SAO Krajine (tzv. Šareni), ali da ta činjenica nije dovoljna kako bi se neosporno potvrdilo da su počinili zločin. Također, iz materijalnih dokaza nije bio moguće utvrditi u koje vrijeme su optuženici bili pripadnici tzv. Šarenih. Za zločin u Kostrićima bili su optuženi Stevo Džakula, Nikola Bogdanović, Mile Milinović, Vlado Gavrilović, Veselin Božović te Dragan i Žikica Pendić, a sudilo im se u odsutnosti jer mahom prebivaju u Srbiji. Optužnica ih je teretila da su u ranim jutarnjim satima 15. studenoga 1991. ubili najmanje 15 stanovnika Kostrića, među kojima i dvoje djece, nakon čega su zapalili gotovo sve kuće u selu radi prikrivanja zločina.

Ratni fotograf upozorio: 'Mjesec studeni je pomno i brižljivo odabran od strane SNV-a'

Mnoge žrtve do danas nisu identificirane, a zapovijed za ubijanje Kostrićana dao je zapovjednik tzv. Šarenih Stevo Borojević Gadafi, kojeg su godinu dana kasnije u međusobnim obračunima ubili pripadnici njegove postrojbe. Obrazlažući oslobađajuću presudu za devetooptuženog Zdravka Matijaševića, optuženog da je ubio civila Zlatka Jurića, sutkinja je pojasnila kako činjenica da je s još dvojicom pripadnika tzv. Šarenih odveo Jurića iz njegove kuće u Majuru, da im pokaže gdje se navodno nalazi skriveno oružje, nije dostatna da ga se proglasi krivim za smrt civila čije tijelo nikada nije pronađeno. Tada je zamjenik Županijskog državnog odvjetništva Robert Petrovečki najavio je žalbu na nepravomoćnu oslobađajuću presudu.