ISPOVIJEST NASTAVNICE
'Začuđuju komentari koji valjda misle da mi s guštom sjedimo s računalom na koljenima i smišljamo kako ćemo djeci zagorčati život'
Nastava na daljinu zbog pandemije korona virusa traje već nekoliko tjedana. Da je situacija neprirodna i teška i učenicima i nastavnicima, jer i jedni i drugi veći dio dana prosjede za računalima, posvjedočila je mlada zagrebačka nastavnica M.K. Komentirala je traže li nastavnici doista previše od učenika i kako gledaju na novonastalu situaciju u kojoj se prvi puta nalaze.
"Kao nastavnica, začudila sam se neprimjerenim reakcijama jednog dijela javnosti i roditelja, barem sudeći po komentarima ispod članaka na značajnijim portalima i pritužbama koje kolege čuju od pretpostavljenih. Ponovno se dižu iste furije koje smo čuli za vrijeme štrajka: da je obrazovni sustav truo, da nastavnici ne rade svoj posao dobro ili uopće, da je za nepismenost, nekreativnost, neinventivnost i nedostatak kritičkog mišljenja mladih kriva škola. Sada nam neki predbacuju da bismo se trebali dobrovoljno javiti za smanjenje plaće jer ionako ne radimo, a drugi da previše tražimo, da previše zadataka dajemo učenicima", započela je M.K.
Istovremeno, dodala je, Ministarstvo je dalo jasne upute da se ishodi učenja ostvaruju, kao što je izradilo projekcije kako bi mogao izgledati radni dan učenika i nastavnika. Sve je to hrpa proturječja.
"Žao mi je učenika koji su osuđeni na gomilu tipkanja, mene same i kolega koji smo u istoj situaciji, a mnogi od nas i sami su roditelji koji moraju balansirati između vlastitoga online rada, rada drugih članova obitelji i pokušaja kakvog-takvog normalnog života u izolaciji. Jasno je da zadaci trebaju biti razumni, usmjereni na ono bitno i nužno, ne preopsežni i što kreativniji i zanimljiviji. Međutim, začuđuju komentari ljudi koji valjda misle da mi nastavnici s guštom sjedimo s računalom na koljenima i smišljamo kako ćemo djeci zagorčati život zadacima…a pogotovo detaljno čitajući njihove zadaće", istaknula je mlada nastavnica.
Dodala je kako su se ljudi koji tako misle, a želi vjerovati da su u manjini, posvađali s realnošću.
"Škola bi trebala biti (priprema) za život, ali trebala bi biti mjesto tapšanja i podilaženja. Nastava bi trebala razviti potencijale mladih i učiniti od njih izvrsne stručnjake i građane (čitaj: poslušnike mašineriji proizvodnje i potrošnje), ali po mogućnosti bez pritiska i zahtjeva. To su vjerojatno isti ljudi koji, u želji da zaštite djecu od svih teškoća i neuspjeha, odgovornost za bilo kakav problem svaljuju na orwellovski božanski Sustav, u ovom slučaju školu i nastavnike", napomenula je M.K. i dodala kako je Paul Konrad Liessmann nazvao ovaj sindrom pravim imenom: "obrazovanje kao iluzija".
Ostatak teksta pročitajte na portalu Generacija.hr.
Komentari
VAŽNO Ako ne vidite komentare ne znači da smo ih zabranili ili ukinuli. Zahvaljujući pravilima Europske unije o privatnosti podataka treba napraviti sljedeće: 1. Logirati se na Facebook u ovom browseru i omogućiti korištenje kolačića (cookies). Logirati se možete ovdje: https://www.facebook.com/ 2. Uključiti third party cookies u svom browseru. Ako koristite Chrome to možete učiniti na chrome://settings/cookies. Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.