Vukovarski branitelj izrekao tužnu istinu: 'On neće dobiti ulicu, park, a kamoli most...'

U objavi pod naslovom 'Mjera heroja' Gvozdanović se dotaknuo medijskog izvještavanja o nekolicini branitelja, dok ostali ostaju u sjeni i zaboravu. "Postoji nešto duboko pogrešno u načinu na koji smo kao društvo odlučili mjeriti vrijednost žrtve, hrabrosti i sudjelovanja u obrani Vukovara 1991. godine. Kao da se i taj rat, najteži i najsvetiji među našima, pretvorio u svojevrsno natjecanje po principu tko je ispalio više metaka, tko je duže bio u logoru, tko je uništio više tenkova, tko je imao veći čin, tko je bio 'pravi', a tko 'manje pravi' branitelj.

I dok se tako dijelimo, istina o Vukovaru postaje sve tiša, a s njom i uspomena na one koji su otišli bez pompe i naslovnica u medijima pa u konačnici i bez zastava", poručio je na početku ukazavši na to kako se ponajviše spominjalo ime Jeana-Michela Nicoliera dok su "gotovo nezapaženo prošla imena drugih poput Zorislava Gašpara, jednog od onih totalno nepoznatih i zapostavljenih branitelja koji su dali sve, prošli zarobljeništvo, premlaćivanja, poniženja, najgora mučenja i na kraju smrt".

"On neće dobiti svoju ulicu, ime parka, a kamoli mosta… Njegovim imenom vjerojatno neće biti nazvan niti grumen zemlje na Sajmištu. Njega i velike većine drugih nitko se ne sjeća niti će se sjećati, a i gotovo sam siguran da im manje-više nitko niti neće doći na sprovode. Osim nas, nekoliko, u načelu, po današnjim vrijednosnim kriterijima, niš koristi prijatelja, kolega, sugrađana i u konačnici suboraca. Barem za javnost. Jer javnost pošto nema ovdje nikakve slave i koristi boli k…. za njih, a bogami i za nas!", poručio je Gvozdanović.

Born #OTD 🇫🇷 Jean-Michel Nicolier. He could of stayed in his native #France. Instead he came to help liberate #Croatia 🇭🇷 from #Yugoslavia. Captured in #Vukovar & beaten to death by Serbs at #Ovcara, his remains are still missing. RIP hero 🕯️ 🙏 #NeverForget pic.twitter.com/bsjR1MTE6v

— CroatianHeritageAssn (@croatiaheritage) July 1, 2023

Izgubila se bit

"Ova nepravda nije samo u medijskom odnosu, ona je duboko ukorijenjena u nama samima. U načinu na koji mjerimo tko je veći heroj. Kao da postoji vaga za žrtvu. Kao da onaj koji je ispalio 29 metaka vrijedi manje od onoga koji je ispalio 30. Kao da netko tko je uništio jedan tenk ne zaslužuje isto poštovanje kao onaj koji ih je pogodio pet. Kao da se junaštvo može brojati u statistikama, a ne u odluci da se ostane, kad se moglo otići. Takvi kriteriji razdiru naše suborce, a posebice nas mještane Vukovara i bacaju sjenu na sve što je Vukovar tada značio, a i što znači sada.

Svaka rečenica velike većine mojih suboraca i svjedoka tih događaja počinje s 'Ja', a premalo je onih koji još govore 'Mi'. Iskreno, gotovo da niti ne postoje. U toj potrebi da se naglasi vlastita uloga, da se prisvoji komadić slave, izgubila se bit onoga zbog čega su ti ljudi stajali rame uz rame, dijelili streljivo, kruh, vodu i u konačnici ponajviše strah. Neki su postali simboli, čak i totemi dok su drugi postali i ostali tek fusnote. Neke su postrojbe pretvorene u mitove, dok su druge, itekako i važnije u obrani grada, ostale prešućene", istaknuo je Gvozdanović.

Ukazao je na to što "mladi temeljem iskrivljenog prikaza o obrani Vukovara i primjerice mita o HOS-u, isključivo nose majice s HOS-ovim oznakama i uzvikuju 'ZDS', ne znajući da je bilo gotovo dvostruko više poginulih policajaca, pripadnika MUP-a RH, nego što je bilo ukupno pripadnika HOS-a". "A koliko je bilo drugih neumornih branitelja koji su prvi stali pred tenkove dok još HOS u Vukovar nije niti došao?! I nitko ne nosi njihove oznake. Nitko niti ne pamti njihove brojeve, a kamoli imena", poručio je.

Danas je, uz Nicoliera, identificirano još troje žrtava koji su ubijeni na Ovčari.
Josip Batarelo (44)- pripadnik 204. brigade.
Zorislav Gašpar (20)- pripadnik 204. brigade.
Dragutin Štic (51)- hrvatski branitelj.

RH još traga za 1740 žrtava iz Domovinskog rata.
Tuga. pic.twitter.com/kw4LcfXvzP

— JK 🇭🇷 🇪🇺 🇨🇿 🇺🇦🇲🇪 (@CzechJk1991) October 29, 2025

Bolna ljestvica patnje preživjelih

"Pamti se famozni ZDS koji tada, a i kasnije nitko nije niti upotrebljavao uključujući i same pripadnike HOS-a. Al mit je stvoren. I svi branitelji Vukovara bez obzira kojoj postrojbi pripadali šutke pokušavaju opravdati i dati legitimitet nečemu što nije bilo niti jest ostalo u uporabi. Isto vrijedi i za mjesta borbi, Trpinjska cesta postala je metafora cijelog otpora, dok Sajmište, Lužac, Bogdanovci, Mitnica i drugi dijelovi Vukovara i uostalom Borovo naselja kao i brojni drugi položaji ostaju u sjeni.

To je toliko postalo očito da me prije nekoliko godina moja tetka sa suzama u očima upitala: 'Je li se moj Andrija uopće borio u Vukovaru?' Nažalost, tetak mi je poginuo na Sajmištu. I dakako, samim time totalno je nepoznat javnosti. Možda bi i bio heroj da je u istim okolnostima poginuo u nekoj drugoj ulici u nekom drugom dijelu grada?! Al kako to objasniti tetki koja svake godine gleda na TV-u jedne te iste likove iz jedne te iste ulice koji objašnjavaju događaje iz Vukovara na način kao da se nigdje drugdje nije vodila obrana već isključivo u njihovoj i jednoj i jedinoj ulici?!?!", zapitao se.

Nezadovoljan je činjenicom da se stvorio dojam da se cijeli rat odvijao samo na jednoj cesti i tome da je samo jedna postrojba bila ključna u obrani grada. "Čak i među preživjelima iz logora pojavila se neka bolna ljestvica patnje, tko je bio duže, tko je više pretrpio, tko ima 'duži staž' logora. Kao da trajanje zatočeništva određuje vrijednost života?! Ili zasluge u obrani grada!?", poručio je i naglasio kako je najružnije od svega to što smo dopustili stvaranje prezira prema onima koji su se predali. "Kao da predaja u okruženju, bez streljiva, bez hrane i bez lijekova znači izdaju?!?"
 

Istinska mjera heroja

"Rat nije bio sportsko natjecanje. Vukovar nije bio teren za usporedbe. To je bio grad u kojem su ljudi ginuli jer su vjerovali da obrana grada ima smisla i da u konačnici obrana Domovine vrijedi više od njih samih", naglasio je Gvozdanović. "A danas, kad imena poput Zorislava Gašpara, istinskog borca i heroja, prolaze tiho, a neki drugi postaju legende na naslovnicama, valja se zapitati, jesmo li izgubili osjećaj za pravu mjeru heroja?

Heroj nije onaj koji je imao više metaka, držao 'Motorolu', imao veći deklarativni čin ili duži staž u logoru. Heroj je onaj koji je bio tamo kad se lomila sudbina grada, države i zemlje. Onaj koji je, kad je sve nestajalo, ostao. I to je mjera koja bi trebala biti sveta. A sve ostalo je samo odraz sitnih ljudskih taština i glad za priznanjem koje ne dolazi iz potrebe da se oda počast, nego da se ugrabi djelić slave. I zato danas, kad stojimo nad tihim grobovima onih kojih se više nitko i ne sjeti, dužni smo barem jedno, vratiti mjeru dostojanstvu", poručio je. 

Hvala Jean-Michel, ali nemojmo zaboraviti ni Zorislava, Josipa i Dragutina: Hvala i njima

Istaknuo je kako se veličina heroja "ogleda u zemlji pod našim nogama, u križevima na Memorijalnom groblju i u svakom još neizgovorenom imenu koje čeka da ga netko, barem jednom, izgovori naglas". "To je jedina istinska mjera heroja. Zato, gospodo ili drugovi, nazovite se kako hoćete, naučite se poniznosti, jer ona je prvi korak prema istinskom uznesenju i odavanju počasti onima koji su dali sve i kojih danas nema", zaključio je Gvozdanović.