Vrijeme je da se za to čuje: Vatrogasci su ’91. izginuli spašavajući prognanike iz hotela

Tijekom cjelokupne agresije na Dubrovnik i jug Hrvatske poginulo je više od 300 branitelja i civila, više od 30 tisuća ljudi moralo je napustiti svoje domove, a zarobljeno je 336 osoba koje su odvedene u srbijanske i crnogorske logore. Samo u prvom tjednu listopada, primjerice, ranjeno je 100 dubrovačkih branitelja i građana, od kojih je 27 poginulo.

Jedan od najgorih dana, koje Dubrovnik pamti kao "crni petak", bio je sveopći napad na grad koji je na samog sv. Nikolu započeo u jutarnjim satima, pri čemu su najžešći napadi bili su usmjereni na tvrđavu Imperijal na brdu Srđ iznad grada. Također, pod teškom paljbom bila je i povijesna jezgra, hotel Belvedere te naselja Nuncijata i Sustjepan.

Dramatična borba na tvrđavi Imperijal

Tijekom ovog najžešćeg napada Dubrovnik je doslovno gorio, a svijet zabrinuto gledao u bezumno ubijanje građana i uništavanje povijesnog bogatstva kojeg neprijatelji kao da nisu bili svjesni. Dubrovački branitelj Robert Curić, koji je u svojoj devetnaestoj godini kao pripadnik Specijalne policije zadužio oružje, kaže da nikada neće zaboraviti taj petak.

"Nisam prošao nikakvu obuku i sve sam učio u hodu, stariji su mi pokazivali. Što se samog napada tiče, započeo je rano ujutro, a ja sam dobio hitan poziv da dođem u bazu gdje su me već čekali suborci. Tukli su topovima, pješadijom, iz zraka, ali i topovnjačama s mora. Budući sam bio pripadnik specijalne policije, naš je zadatak bio da se penjemo na Srđ, jer su vojnici koji su bili tamo bili izloženi velikim napadima."

O koliko dramatičnom okršaju je bila riječ, potvrđuje činjenica da su se u jednom trenutku u tvrđavi Imperijal našli agresori i hrvatska vojska. Neprijatelj je zauzeo istočno krilo te izbio na gornju terasu tvrđave, pa su se branitelji dosjetili dojaviti suborcima iz grada da gađaju gornji dio, što se pokazalo odličnim potezom jer su se pripadnici agresorske vojske morali povući. Nakon toga, neprijateljski tenkovi prišli su na 30 metara od ulaza u tvrđavu, no jedan od branitelja uspio je pogoditi kupolu tenka te ga tako onesposobiti. Istovremeno, iznad naselja Nuncijata, kako bi spriječili pokušaj branitelja da krenu u pomoć braniteljima na Srđu, s utvrde Strinčjera neprijatelj je otvorio minobacačku i mitraljesku paljbu po Nuncijati. Branitelji su uzvratili paljbu i izgubili dvojicu svojih vojnika, a neprijateljska vojska se povukla sa Strinčjere unatoč pojačanju od deset vojnika.

Vatrogasci dali živote za spas prognanika

Dvije skupine pripadnika Specijalne policije krenule su se, jedna za drugom, pješice penjati na Srđ prema tvrđavi, ne bi li iznenadile neprijateljsku vojsku, dok su istovremeno naši topovi tukli po tvrđavi.

Kako navodi Curić, prva grupa, sastavljena od šestorice ljudi, izbila je pod samu tvrđavu i minom uništila neprijateljsko uporište. Istovremeno, topništvo obrane udarilo je po tvrđavi, a branitelji su posljednjim snagama odbili neprijatelja od utvrde. Tada se konačno, nakon gubitaka u ljudstvu ali i tehnici, neprijatelj počeo povlačiti.

Mada se glavna bitka vodila na Srđu, cijeli grad bio je pod jakim topničkim napadom, a više od 1000 granata bačeno je na staru gradsku jezgru te tako teško oštetilo više od 450 zgrada i civilnih objekata. Taj dan, blagdan svetog Nikole, dubrovački vatrogasci smatraju najpotresnijim jer su Niko Mihočević, Andro Savinović i Teo Paskojević poginuli pokušavajući ugasiti požar koji je zahvatio krovište hotela Libertas, u kojem su bili smješteni prognanici smješteni na nižim katovima. Gornji ulaz je gorio, a pred donjim su padale bombe, pa su spas čekali u skloništu. Vatrogasci su uspijevali spriječiti vatru da napreduje prema nižim katovima, no tada je doletjela još jedna bomba. Prognanici su spašeni iz hotela, a trojica vatrogasaca su smrtno nastradala. Njjihova tijela pronašao je upravo Curić s kolegama, piše Povijest.hr.