Vodeća hrvatska aktivistica protiv nasilja nad ženama: 'Istanbulska konvencija mrtvo je slovo na papiru'

AŽKZ je nevladina organizacija čiji se rad temelji na feminističkim principima s ciljem pružanja direktne podrške i pomoći visokotraumatiziranim ženama i njihovoj djeci koje su preživjele muško nasilje.

Nasilje prema ženama je poraslo 

Skupina stručnjaka Vijeća Europe za djelovanje protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (GREVIO) objavila je u srijedu svoje prvo evaluacijsko izvješće u kojem se ocjenjuju napori Hrvatske u provedbi Istanbulske konvencije (Konvencija Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji). 

GREVIO upozorava na područja u kojima se Hrvatska treba bolje uskladiti s Istanbulskom konvencijom.  Između ostalog, navodi se kako Hrvatska sa samo 25 sigurnih kuća s ukupno 346 kreveta ne ispunjava cilj od jednog skloništa na 10.000 stanovnika, a zbog nedostatka osoblja otežano je pružanje psihološke i psihosocijalne podrške žrtvama. Tölle ističe kako smatra da se ovdje govori o brojkama koje nisu aktualne.

"Jedan ležaj na 10.000 stanovnika su bile preporuke od prije 15-ak godina. U međuvremenu su brojke porasle jer je i nasilje prema ženama poraslo. Svakako treba ubrojiti i dodatne ležajeve za njihovu djecu, jer to nedostaje. Tu moramo govoriti o dodatnim kapacitetima. Svakako smatram da postojeći broj kreveta nije dostatan, čemu svakodnevno u praksi svjedočimo. Događa se da žene moraju čekati jer mjesta u skloništu nema."

Stigao prvi izvještaj o provedbi Istanbulske konvencije u Hrvatskoj

Ne smije se odvajati majka od djece

Dodala je kako je sklonište Autonomne ženske kuće Zagreb konstantno puno, a ima i drugih žena koje žele doći i koristiti usluge skloništa a kako bi se sklonile na sigurno i tajno mjesto s djecom.

"Ako imate jednu sobu s jednim krevetom to je dovoljno za jednu ženu. Naime, ako je ta žena ujedno i majka, a gotovo uvijek nam se javljaju majke koje u prosjeku imaju jedno ili dvoje djece, tada toj ženi trebate osigurati ukupno tri kreveta jer nipošto ne želimo odvajati majku od djece", upozorila je.

Komentirala je i to da je zbog nedostatka osoblja otežano pružanje psihološke i psihosocijalne podrške žrtvama, na što također upozoravaju u izvješću, iako to nije slučaj u Autonomnoj ženskoj kući Zagreb.

"Svakako da se slažem da nedostaje stručnog osoblja. No važno je napomenuti da takve osobe postoje (psihologinje, odvjetnice i dr.), ali nevladine organizacije nemaju dovoljno financijskih sredstava da bi ih mogle platiti. Znači, ima stručnog kadra, ali ne i novaca da ih se može zaposliti i platiti. Već godinama je problem u nedostatnom i nepravovremenom financiranju nevladinih organizacija koje rade sa ženama žrtvama muškog nasilja", upozorila je Tölle.

FOTO: AŽKZ

'Dvostruko uhićenje je nedopustivo'

Na upit koliko je zadovoljna izvještajem i komentarima, odgovorila je:

"Ne mogu reći da sam potpuno nezadovoljna. Ima puno pomaka na bolje. Činjenica je da se Hrvatskoj od strane Grevia savjetuje ono što mi sustavno i kontinuirano tražimo već dugi niz godina. Primjerice, kad govorimo o dvostrukom uhićenju, to se ne smije više događati. Ipak, nerijetko se događa da prilikom intervencije policija privede i ženu koja je žrtva nasilja, kao i zlostavljača. Žena biva drugooptužena za nasilje u obitelji zato što mu je rekla pogrdne riječi. To je nedopustivo jer svatko od nas po Ustavu RH ima pravo na samoobranu. Ako vas netko napadne vi imate pravo pokušati se obraniti. Pravo na samoobranu prilikom napada legitimno je pravo svake osobe. Pokušaj samoobrane žene ne smije biti razlog da žena bude privedena k sudu i da ona na isti način bude kažnjena kao i zlostavljač. Na taj način strukturalno nasilje ponovno dovodi do institucionalne viktimizacije žene koja je preživjela muško nasilje".

Dodala je kako sudovi ili policija vrlo rijetko provode zaštitne mjere koje imamo u zakonu i predviđene su u svrhu zaštite žena i djece.

FOTO: HINA/Admir Buljubašić

"U malom postotku kada ih izriču tada ih dodjeljuju isključivo na ime i prezime žene, a ne ujedno i na imena malodobne djece te žene. Time žena i njena djeca nisu dobili adekvatnu i sveobuhvatnu zaštitu. Žena mora djecu dovoditi nasilnom ocu na kontakte. Obzirom da se većina žena i djece boje nasilnog oca i partnera, te zbog ozbiljnog straha za sigurnost sebe i djece žene ne žele voditi djecu na kontakte. U takvim slučajevima žene će biti prozvane, moguće i sankcionirane kao 'otuđujući roditelj'. Zbog toga se često događa da se majci oduzme skrbništvo, a djeca se povjeravaju nasilnom ocu na skrbništvo. To su loše i nedopustive prakse. Zaštitne mjere imaju svrhu zaštititi žene i njihovu djecu od nasilja. Pravo djeteta na sigurnost uvijek mora ići ispred prava nasilnih očeva na kontakte zbog toga što država nije osigurala sigurnost za žene i djecu u takvim situacijama", istaknula je naša sugovornica.

Bitno je ozbiljno sankcionirati zlostavljače

Za kraj je uputila i znakovitu poruku Vladi RH.

"Vladajućima poručujem da pomno promotre ovaj izvještaj. Jako je bitno zamijetiti što razumjeti što piše u preporukama Grevia. U izvještaju navode da se Istanbulska konvencija ne provodi u praksi. Ona je mrtvo slovo na papiru i kao takva nije korisna niti ženama niti djeci. Vladajući je trebaju pretočiti u zakone i provoditi je sustavno i kontinuirano, s ciljem ozbiljnog sankcioniranja zlostavljača koji trebaju biti adekvatno kažnjeni. Kada nasilni partner ubije partnericu, dakle počini femicid, nerijetko biva kažnjen s kaznom koja je manja od zakonskog minimuma. Za teško kazneno djelo ubojstva predviđena je minimalna kazna od 10 godina zatvora, u cca 50 posto slučajeva dobivaju kazne ispod minimuma, 5, 6 ili 7 godina zatvora, dakle dosuđuje im se za ubojstvo žene kazna manja od predviđenog zakonskog minimuma".

FOTO: AŽKZ

Zlostavljačima treba poslati snažnu društveno političku poruku da se muško nasilje protiv žena i femicid neće tolerirati od strane države. Femicid ili ubojstvo žene ne događa se preko noći; femicidu uvijek prethodi kontinuirano sustavno nasilje nad ženom u svim različitim oblicima.

"Ubojstvo žene je kulminacija različitih oblika nasilja nad tom ženom. Najopasniji period za ženu je donošenje ženine neopozive odluke da napusti zlostavljača. Tada se najčešće događa femicid, po onoj staroj "Moja i Božja ili ničija" . U Istanbulskoj konvenciji sve je kristalno jasno napisano pa se pitam zašto ju ne provodimo u svakodnevnoj praksi rada svih institucija koje u opisu radnog mjesta imaju zaštitu žena i njihove djece od nasilja, ali i adekvatnog sankcioniranja nasilnika. Da li ljudi koji rade unutar sustava svakodnevno koriste dostupne alate? Na žalost ne koriste alate koje imaju na raspolaganju. Stoga se postavlja pitanje jesu li ljudi djelatni unutar sustava svojim nečinjenjem doprinijeli femicidu? Gdje je odgovornost tih osoba?", upitala se naša sugovornica.

Dodala je kako statistika navodno kaže da je uz zadnjih 20 godina od strane sadašnjih/bivših partnera ubijeno 400 žena u Hrvatskoj. Postavlja se pitanje tko je još možda suodgovoran osim nasilnog partnera? Upravo oni koji su imali sve alate u rukama te su mogli pokušati to spriječiti.

"Imamo tablicu rizika koja se ne primjenjuje, kao ni svi drugi alati koje imamo u svrhu zaštite žena i njihove djece. U svrhu zaštite žena i njihove djece, Istanbulska konvencija nudi puno mogućnosti i alata koji se na žalost ne koriste. Kada bismo analizirali svako pojedino ubojstvo, mogli bismo doći do informacija da li se femicid mogao spriječiti. Kroz analizu mogle bismo vidjeti što nije poduzeto a moglo se poduzeti i zašto nisu korišteni svi alati u svrhu prevencije femicida. Autonomna ženska kuća Zagreb zalaže se za uvođenje kaznenog djela femicida u kazneni zakon jer smatramo da sadašnji kazneni zakon s pojmom „teško ubojstvo“ nije dovoljan. Usprkos tome što je Istanbulska konvencija svojom pravnom snagom iznad naših zakona, u praksi se ne primjenjuje", poručila je za kraj Neva Tölle iz Autonomne ženske kuće Zagreb.

*Tekst je objavljen u sklopu projekta "Žene u 21. stoljeću- je li jednakost nedostižna?" kojeg financira Agencija za elektroničke medije.