Višnja Ljubičić o problemu femicida: 'Ove je godine sedam žena na ovaj način izgubilo život'

Kako je Pravobraniteljica nedavno sudjelovala na regionalnoj konferenciji "Rodna ravnopravnost u ustavu – prepreke i mogućnosti", u intervjuu za Generacija.hr govorila je o položaju žena u 21. stoljeću. Komentirala je jesu li žene u Hrvatskoj u boljem položaju u odnosu na žene u ostatku regije, koje su prepreke i mogućnosti za ravnopravnost žena u Ustavu RH, kakve sve pritužbe uglavnom zaprima od žena i s kojim se sve oblicima diskriminacije žene danas susreću, posebice na tržištu rada, kako stojimo po pitanju obiteljskog nasilja, kakav je zakonodavni okvir i poštuju li se zakoni u praksi te što bi trebalo učiniti da se stvori okruženje za razvoj jednakih mogućnosti za oba spola.

Koji je bio cilj konferencije i na što ste se u svom izlaganju usmjerili?

Cilj Regionalne konferencije "Rodna ravnopravnost u ustavu – prepreke i mogućnosti", koja je 20. studenog 2023. održana u organizaciji Agencije za ravnopravnost spolova Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine, Fundacije Heinrich Böll Sarajevo te Inicijative Građanke za ustavne promjene, bio je prije svega između predstavnika/ca ključnih dionika i ustavnih stručnjaka/kinja iz regije razmijeniti iskustva i razgovarati o rodnoj ravnopravnosti u kontekstu ustava zemalja iz regije, značaju rodne osjetljivosti ustava, kao i zahtjevima koje u tom smislu donosi članstvo u EU.

Kao predstavnica neovisne ombudsmanske institucije iz Hrvatske, u svom sam se izlaganju usmjerila na Ustav Republike Hrvatske te sam u tom kontekstu govorila o značaju načela ravnopravnosti spolova u Ustavu RH, kao temelju za donošenje pravnih propisa koji će stvoriti okruženje za razvoj jednakih mogućnosti za oba spola, Zakonu o ravnopravnosti spolova i Zakonu o suzbijanju diskriminacije, ulozi, ovlastima i aktivnostima institucije Pravobraniteljice u provedbi ustavnog načela ravnopravnosti, institucionalnom okviru za provedbu, postupanjima temeljem pritužbi koje zaprima Pravobraniteljica, kao i pojavnostima različitih oblika rodne diskriminacije.

Je li položaj žena u Hrvatskoj bolji u odnosu na zemlje iz regije i zašto?

Žene u Hrvatskoj suočavaju se sa sličnim problemima u odnosu na žene iz regije. Uporno perpetuiranje patrijarhalnog narativa, uz široku prisutnost rodnih stereotipa, predrasuda i nažalost, vrlo često, različitih oblika diskriminacije temeljem spola, zajednička su slika izazova s kojima se prije svega žene te potom i institucionalni mehanizmi za zaštitu i promicanje ravnopravnosti spolova, suočavaju na ovim prostorima. Međutim, različitosti društveno-političkog okruženja, zakonodavnog i okvira politika, kao i primjena tog istog pravnog okvira u praksi, evidentno se na drugačiji način, sa svim svojim specifičnostima, manifestiraju u svakodnevnom životu.

'Hrvatska stagnira'

Kakav je položaj žena u hrvatskom društvu u posljednje vrijeme? Koji su pomaci i kako stojimo u odnosu na ostale zemlje EU?

Naše društvo je kroz godine napredovalo po pitanjima osvještavanja rodne (ne)ravnopravnosti, ali i po pitanjima unaprjeđenja zakonodavnog okvira u ovom području. Pozitivnim primjerima u području rodne ravnopravnosti svjedočimo prije svega kad promatramo stečene tekovine rodne ravnopravnosti i temeljnih ljudskih sloboda, ali i na pojedinačnim primjerima s kojima se susrećemo u svakodnevnom životu.

U Hrvatskoj je zadnjih dvadesetak godina razvijen sveobuhvatan zakonski, strateški i institucionalni okvir za zaštitu i promicanje ravnopravnosti spolova. Navedeni se okvir dodatno unaprjeđuje. Međutim, svakako je ključno pitanje pravilna primjena postojećih propisa, te prije svega nužno razumijevanje od strane svih dionika samih uzroka diskriminacije, kao i kontinuirana edukacija onih koji primjenjuju te zakone i propise. Također je važno napomenuti da je društvena promjena uvijek sporija od brzine života jednog pojedinca/ke.

Činjenica je da su, usprkos mnogobrojnim neupitnim pozitivnim promjenama, svakodnevne rodno utemeljene nepravde prema pojedincima/kama ili skupinama još uvijek značajno prisutne. Dostupni statistički podaci i svakodnevni realitet ukazuju na činjenicu da u Hrvatskoj, ali i regiji, žene i muškarci nažalost nemaju jednaka prava i mogućnosti u svim područjima života. Kako sam već navela, široko je prisutna rodna diskriminacija uz učestalost pojave rodno utemeljenog nasilja te postojanje brojnih stereotipa i predrasuda.

Republika Hrvatska je od pristupanja Europskoj uniji, u razdoblju od 2013. do 2022. u svakom objavljenom Indeksu od sada bilježila blagi napredak u odnosu na prethodne godine. Najlošije smo bili ocijenjeni i pozicionirani 2013. godine (52,3 boda; 25. mjesto u EU), a najbolje 2022. godine (60,7 bodova; 19. mjesto). Najnoviji podaci iz 2023. godine, prema kojima smo postigli isti rezultat kao i 2022. godine prikupivši identičnih 60,7 bodova, mogu ukazivati na zaključak da Hrvatska stagnira. Taj bodovni iznos nije bio dovoljan da zadržimo 19. mjesto te sada zauzimamo 20. poziciju u Europskoj uniji. Međutim, iako bilježimo kontinuirani blagi napredak, odnosno trenutno stagniramo, ne bismo trebali biti zadovoljni situacijom u našoj zemlji, budući da se u svim područjima mjerenja i dalje nalazimo ispod prosjeka EU.

SSSH: Žene su na tržištu rada u slabijem položaju od muškaraca, potrebna je promjena svijesti

Koje su prepreke i mogućnosti za ravnopravnost žena u Ustavu RH?

Kad govorimo o mogućnostima, treba prvo reći da Ustav Republike Hrvatske (NN RH 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 05/14) nije vrijednosno neutralan već polazi od najviših vrednota na kojima počiva, od kojih je jedna ravnopravnost spolova, koja ujedno predstavlja temelj za tumačenje Ustava. Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o brojnim osnovama, od kojih je jedna i spol.

Ustavnim promjenama iz 2000. godine, načelo ravnopravnosti spolova uključeno je u popis najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske, stipuliranih člankom 3. Ustava RH. Sve odredbe Ustava RH koje se odnose na temeljna prava i slobode stoga treba tumačiti u kontekstu ravnopravnosti spolova kao temelja za tumačenje Ustava, što je svakako dodatna povoljnost, odnosno mogućnost kojom na teoretskoj razini otvaramo put oživotvorenju načela ravnopravnosti spolova u praksi.

Temeljne vrednote predstavljaju kriterije kroz koje treba prosuđivati i svaku drugu pravnu normu u njezinom tumačenju te stoga imaju svojevrsnu „udžbeničku“ vrijednost. Također, dužnost je svih tijela državne vlasti Republike Hrvatske tumačiti zakonske odredbe u skladu s najvišim vrednotama ustavnog poretka Republike Hrvatske. Iz temeljnih vrednota proizlazi i obveza svih na pridržavanje i provođenje odluka nadležnih tijela, konzekventno i odluka sudbene vlasti u konkretnim predmetima. Druga je činjenica ta da se u svakodnevnom životu susrećemo sa brojnim preprekama u oživotvorenju načela ravnopravnosti, počevši od izazova u praktičnom (ne)tumačenju ove odredbe, u kontekstu Ustava ali i drugih propisa.

FOTO: Pixabay

'Diskriminatorno postupanje u svim područjima života'

Što ženama jamči Ustav, a što Zakon o ravnopravnosti spolova?

Kao što sam već navela, Ustav RH polazi od najviših vrednota na kojima počiva, od kojih je jedna ravnopravnost spolova, koja ujedno predstavlja temelj za tumačenje Ustava. Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o brojnim osnovama, od kojih je jedna i spol. Predmetne odredbe Ustava RH bile su temelj za donošenje pravnih propisa koji će stvoriti okruženje za razvoj jednakih mogućnosti za oba spola i za dosljednu provedbu tih propisa u praksi.

Godine 2003. donesen je, uz prateće antidiskriminacijske zakone, Zakon o ravnopravnosti spolova, koji je razrađivao ovo temeljno ustavno načelo i nalagao poduzimanje niza mjera za otklanjanje postojećih nejednakosti.

Zakonom o ravnopravnosti spolova donesenim 2008. godine, nakon odluke Ustavnog suda kojom je prethodni Zakon iz 2003. ukinut zbog formalne protuustavnosti, utvrđene su opće osnove za zaštitu i promicanje ravnopravnosti spolova kao najviše vrednote hrvatskog ustavnog poretka, te se definirao i dodatno uredio način zaštite od diskriminacije na temelju spola i stvaranje jednakih mogućnosti za žene i muškarce, a proširene su i dodatno definirane ovlasti Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova kao neovisnog tijela nadležnog za suzbijanje diskriminacije u području ravnopravnosti spolova u RH.

Što bi sve trebalo napraviti da se stvori okruženje za razvoj jednakih mogućnosti za oba spola?

Kako bi dalje predano radili na stvaranju okruženja za razvoj jednakih mogućnosti za oba spola, nužno je osigurati odgovarajuću primjenu jamstava ravnopravnosti spolova zagarantiranih u Ustavu RH i pravnom okviru koji iz njega proizlazi. Budući da smo se opredijelili za demokratsko društvo, uspostavili zakonski i strateški okvir za zaštitu i promicanje ravnopravnosti spolova, mehanizme za zaštitu od diskriminacije temeljem spola i za promociju načela ravnopravnosti spolova te da smo dio šire globalne zajednice koja promovira ista načela, znači da uviđamo neke zastarjele odnose među spolovima, te potrebu za promjenom i/ili prilagodbom novonastalih odnosa u praksi. Dionici smo jednog kontinuiranog procesa u kojem moramo dalje odlučno ustrajati. Pritom učimo jedni od drugih, ali i temeljem primjera koje nam pružaju druge države i njihove pojedine pozitivne prakse.

U Hrvatskoj se zakonodavni, strateški i institucionalni okvir za zaštitu i promicanje ravnopravnosti spolova s godinama dodatno unaprjeđivao, prvobitno značajno pod utjecajem UN-a, potom u procesu pristupanja Europskoj uniji preuzimanjem njene pravne stečevine, te je u zadnje vrijeme posebice vidljiva promjena u području suzbijanja rodno utemeljenog nasilja, u razdoblju nakon ratifikacije tzv. Istanbulske konvencije.

Neki dodatni primjer oživotvorenja načela ravnopravnosti spolova u praksi i svakodnevnom životu mogu nam pružiti pojedini modeli koji se već odavno primjenjuju u drugim europskim državama. Na primjer, model koji pojedine države primjenjuju a odnosi se na uvođenje rodno osjetljivog proračuna, odnosno modaliteta povezivanja politike ravnopravnosti spolova s makroekonomskom politikom, na način da se primjeni rodno osjetljiv pristup u svakom obliku svih proračunskih procesa, jedan je od svakako poželjnih i potrebnih instrumenata za učinkovitu primjenu rodno osviještene politike. Međutim, kako sam već govorila, svakako je ključno pitanje pravilna primjena postojećih propisa i praksi, te prije svega nužno razumijevanje od strane svih dionika samih uzroka diskriminacije, kao i kontinuirana edukacija.

Kako bismo izbjegli stagnaciju ili nazadovanje i potaknuli daljnji napredak u području rodne ravnopravnosti, Hrvatska nadalje mora ustrajno inzistirati na dosljednom i odlučnom provođenju rodno osjetljivih normativa i politika na svim razinama, počevši od odredbi Zakona o ravnopravnosti spolova i ciljeva Nacionalnog plana za ravnopravnost spolova za razdoblje do 2027. (NN 28/23). Pred nama još puno posla u procesu promjene hrvatskog društva u egalitarniju sredinu, a u tom procesu aktivno i sinergijski trebaju djelovati svi relevantni dionici, posebno državna tijela, znanstvena i akademska zajednica, odgojno-obrazovne ustanove, organizacije civilnog društva i mediji.

Kakve sve pritužbe zaprimate od žena, to jest, koji su to različiti oblici rodne diskriminacije s kojima se žene i danas susreću?

Statistika koju prati Pravobraniteljica ukazuje da smo već niz godina, u Hrvatskoj suočeni s najvećim brojem pritužbi žena na diskriminatorno postupanje u svim područjima života, što čini konstantu od oko 2/3 svih pritužbi te ukazuje na činjenicu da su žene i dalje društvena skupina koja je suočena s diskriminacijom temeljem spola, majčinstva i obiteljskog statusa u društvenoj, javnoj i privatnoj sferi. Pritužbe muškaraca koje se zaprimaju i nadalje se u najvećem broju odnose na područje roditeljske skrbi.

Žene pripadnice nacionalnih manjina, žene s invaliditetom, starije žene i žene iz ruralnih područja posebno su ugrožene i često višestruko diskriminirane. Nedostatak ciljanih istraživanja i sveobuhvatnih statističkih podataka o pojavnosti različitih oblika diskriminacije među ovim skupinama žena ali i diskriminaciji žena te nasilju nad ženama općenito, evidentan je. Svim ovim nepovoljnim okolnostima svakako ne doprinose još uvijek prisutno učestalo nerazumijevanje, sklonost predrasudama, te nedovoljna senzibiliziranost stručnog osoblja u institucijama koje se u svom radu susreće sa žrtvama i počiniteljima rodne diskriminacije i nasilja.

Iako su pred nama i u 2023. godini bili brojni izazovi u okviru područja koja kao pravobraniteljica u Hrvatskoj pratim sukladno Zakonu o ravnopravnosti spolova i zakonskim nadležnostima, mogu reći da je u javnom prostoru vezano uz ravnopravnost spolova dominirala problematika femicida, drugih oblika rodno utemeljenog nasilja, nejednakosti na tržištu rada, spolnog uznemiravanja, seksizama i diskriminatornog ponašanja u javnom prostoru, a u okviru kojih je, dosljedno promičući načelo ravnopravnosti spolova, postupala i institucija Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova.

FOTO: Pixabay, ilustracija

'Većinu nasilja prema ženama kontinuirano čine njihovi najbliži'

Kakva je situacija po tom pitanju u odnosu na prethodne godine?

U prošloj 2022., Pravobraniteljica je radila na ukupno 1.564 predmeta (od kojih 551 novozaprimljena pritužba radi zaštite od diskriminacije), dok se većina ostalih odnosila na praćenje primjene Zakona o ravnopravnosti spolova. Ukupno gledano kao i ranijih godina, razmatrani slučajevi su se, kao što sam već napomenula, većinom odnosili na žene, njih 72,4%, a razvrstano po osnovi diskriminacije, u 85,5% slučajeva radilo se o diskriminaciji temeljem spola.

Analiza 551 pritužbe građana/ki razvrstanih prema području diskriminacije ukazuje da se, opet kao i ranijih godina, njihov najveći broj odnosi na područje socijalne sigurnosti – 37,0%, zatim na područje zapošljavanja i rada – 16,7% i uprave – 12,7%, što ukupno čini značajni udio od 66,4% i ukazuje na jedan postojani trend.

Uz najveći broj slučajeva spolne diskriminacije temeljem pritužbi koje zaprimamo, koji se i nadalje odnosi na područje zapošljavanja i rada, značajan broj pritužbi, nažalost očekivano, odnosi se na različite oblike rodno utemeljenog nasilja, uključujući nasilje u obitelji.

Govoreći o nasilju u obitelji trebamo imati na umu da se istovremeno s porastom kaznenih djela, broj prekršajnih djela nasilničkih ponašanja u obitelji, kao blažeg oblika nasilja, posljednjih godina skoro prepolovio. Taj se trend nastavio i prošle 2022. godine. Ono što je uistinu dodatno zabrinjavajuće jest da većinu nasilja prema ženama kontinuirano čine zapravo njihovi najbliži, supruzi, partneri ili bivši partneri, dok veliki broj žena smrtno strada upravo nakon što se odluči prekinuti nasilnički odnos. Navedeno upućuje stoga i na zaključak na koji Pravobraniteljica već godinama upozorava, a to je da naš sustav borbe protiv nasilja prema ženama i u obitelji dugoročno zapravo odvraća žrtve nasilja od prijavljivanja lakših oblika nasilja dok situacija ne eskalira i prijeđe u sferu kaznenog zakonodavstva, a onda je nasilje više nemoguće trpjeti ili kriti jer su posljedice najčešće tragične.

Često se danas spominje femicid. Koliko je žena na ovaj način izgubilo život i kako se boriti protiv tog problema?

Ponovno izražavam ozbiljnu zabrinutost zbog eskalacije ubojstava žena te ubojstava žena od strane bliskih osoba, što se nažalost nastavilo i u 2023. godini, na što sam već u više navrata upozoravala tijekom godine. Poražavajući je podatak za sve nas da je ove godine život na ovaj način izgubilo 7 žena. Navedeno je i više nego valjan razlog za žurno i odlučno djelovanje. Ono što svakako preostaje, jest daljnje unaprjeđenje sustava, uz značajan fokus prije svega na uspostavu učinkovitog sustava rane prevencije.

Dodatno, istaknula bih ovom prilikom i problematiku online ili cyber nasilja nad ženama i djevojčicama, koje, iako je novija pojava u našoj zakonodavnoj praksi, zapravo predstavlja od prije poznat i postojeći kontinuitet nasilja prema ženama koje se, prilagođeno novim platformama i mogućnostima, iz stvarnog svijeta već godinama 'prelijeva' u tzv. virtualni svijet. Ono ostavlja ozbiljne posljedice na cijelo društvo, a posebice na same žrtve. Stoga je, imajući u vidu specifičnosti današnjeg digitalnog okruženja koje se ubrzano mijenja, nužno pružiti brz i prilagođen odgovor, ali i inovativna rješenja radi suzbijanja ovih oblika nasilja, te pružanja zaštite i podrške žrtvama. Želeći ukazati na važnost adresiranja ovog problema, početkom ove godine s našim partnerima iz Hrvatske, Španjolske i Portugala institucija Pravobraniteljice krenula je u provedbu trogodišnjeg EU projekta "Podizanje svijesti o rodno uvjetovanom kibernetičkom nasilju i zagovaranje sigurnijeg online okruženja za žene i djevojčice".

Uz razne oblike nasilja, žene se suočavaju i s diskriminacijom na tržištu rada. Kakav je njihov položaj danas?

Neravnopravnost između žena i muškaraca još uvijek je značajno prisutna i u području rada i zapošljavanja. Najviše pritužbi Pravobraniteljica zaprima upravo, kako sam već ranije napomenula, u području rada, zapošljavanja i socijalne sigurnosti – što čini udio od 48,7%.

Žene i dalje čine većinu nezaposlenih, iako se prošle 2022. godine bilježi blago povećanje udjela žena u aktivnom stanovništvu, također čine većinu u potplaćenim sektorima, većinu kao žrtve spolnog uznemiravanja na radnom mjestu, podzastupljene su na pozicijama poslovnog odlučivanja te nailaze na „stakleni strop“, nemaju jednake mogućnosti za napredovanje (i dalje ne postoje odgovarajuće mjere koje bi na učinkovit način poticale participaciju žena na pozicijama ekonomskog odlučivanja) te imaju niže plaće i mirovine. Prema pritužbama koje Pravobraniteljica zaprima od strane građanki, majčinstvo i nadalje ostaje glavni izvor rodne diskriminacije žena na tržištu rada.

Za kraj, što biste poručili svim ženama u Hrvatskoj, posebice onima koje se susreću s rodnom diskriminacijom?

Usprkos očiglednom napretku u području ravnopravnosti spolova kroz godine, brojne činjenice ukazuju da emancipacija žena nije završen proces i vezan je uz druge društvene procese i promjene koje bi trebale osigurati funkcionalnija, ravnopravnija i slobodnija društva. Naslijedili smo tekovine rodne ravnopravnosti i temeljnih ljudskih sloboda koje žene imaju puno pravo danas uživati, ravnopravno s muškarcima. I ne smijemo pristajati na ništa manje i ništa lošije. Niti relativizirati već stečena prava. U stremljenjima ka ravnopravnosti trebaju sudjelovati svi dionici društva, u većoj ili manjoj mjeri i u skladu s mogućnostima, promatrajući svoje postupke kroz "rodne naočale", odnosno, kontinuirano procjenjujući učinke postupaka na žene, odnosno muškarce i shodno tome planirati daljnje djelovanje. Jer, rodna ravnopravnost nije samo pitanje položaja žena. Rodna ravnopravnost tiče se društva u cjelini i zato u postizanje rodne ravnopravnosti moraju biti uključeni i žene i muškarci.

Sve žene koje se suočavaju s prijetnjama, maltretiranjem, uhođenjem i drugim protupravnim ponašanjima pozivam da isto prijave policiji i da potraže zaštitu. Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova kao neovisno tijelo za suzbijanje diskriminacije u području ravnopravnosti spolova i dalje će snažno tražiti dosljedno poštivanje svih zakona i međunarodnih dokumenata te pratiti rad državnih i lokalnih tijela na postizanju ravnopravnosti spolova, kao i zahtijevati uklanjanje diskriminatornih praksi. Posebice će u okviru svojih nadležnosti pružati pomoć žrtvama diskriminacije. Pravobraniteljici se može obratiti svatko tko smatra da je neko od njegovih prava u ovom području ugroženo, i to telefonom, e-mailom ili osobno, uz prethodnu najavu.

*Tekst je objavljen u sklopu projekta "Žene u 21. stoljeću- je li jednakost nedostižna?" kojeg financira Agencija za elektroničke medije.