VIDEO Svjedok Mikuš ispreskakao Grmoju; zažalio što ga je pozvao

Mikuš, koji je bio predsjednik Sindikata naftnog gospodarstva, rekao je na saslušanju pred Vijećem da u Croscu, tvrtki kćeri INA-e, nisu bila isplaćena radnicima prava iz kolektivnog ugovora u iznosu od 4,5 milijuna kuna, a direktor Crosca tvrdio je da bi ih oni isplatili, ali ne daju Mađari. 

Nije bilo razilaženja u stavovima hrvatskih i Molovih predstavnika

Mikuš se pritom prisjetio da je nakon razgovora s predstavnikom MOL-a taj problem riješen za tri minute, a novac je isplaćen za dva tjedna.

"Sljedeći dan sam sav veseo otišao direktoru reći da Mađari dozvoljavaju, ali on je bio jako ljut što sad mora te novce isplatiti, a mislio ih je dati za nešto drugo", kaže Mikuš.

Ustvrdio je kako je s ljudima iz MOL-a bilo teško pregovarati ,ali kad bi nešto dogovorili nikad nijedno pravo ne bi eskivirali, "što s našima nije bio slučaj".

Mikuš, koji je bio član Nadzornog odbora od 2012. do 2014., rekao je da su u tom razdoblju sve odluke donesene jednoglasno, osim posljednje sjednice na kojoj je hrvatski predstavnik bio protiv dviju točaka dnevnog reda.

"Jedini koji se javljao bio sam ja, nije bilo razilaženja u stavovima hrvatskih i MOL-ovih predstavnika i nije bilo nikakvih problema", naglasio je.

Suglasja nije bilo jedino 2014. oko nabave nafte jer je nabava prebačena iz Inter INA-e u Londonu na MOL, kazao je Mikuš. Prisjetio se da je kasnije došao do informacija zbog kojih se čudio zašto je došlo do sukoba jer je naknada MOL tradea za nabavljenu naftu bila 15 puta niža.

Saslušanje Mikuša obilježile su razmirice s predsjednikom Antikorupcijskog vijeća Nikolom Grmojem, koji mu je predbacivao da brani MOL-ov model upravljanja INA-om.

"Zamolio bih vas da mi ne stavljate u usta nešto što nisam rekao", rekao je Mikuš i odgovorio Grmoji kako nikad nije imao dojam da je INA podružnica MOL-a.

Ustvrdio je kako  je 2008. INA dovedena na rub bankrota, pozivajući se na zapisnik s Povjerenstva za privatizaciju INA-e. Tada je koeficijent omjera duga i vrijednosti prešao razinu u kojoj su kreditori mogli tražiti povrat, zbog čega bi došlo do preuzimanja.

"Znam da je MOL uskočio s novcima da pomogne Ini koja u prosincu 2008. i siječnju 2009. nije imala novca za isplatu plaća radnika, zato mi nemojte govoriti da branim MOL", kazao je.

Na upit Grmoje kako to da je INA bila pred bankrotom, a ipak je MOL bio spreman podmititi premijera da bi se dokopao INA-e, Mikuš je odgovorio da je pitanje adresirano na krivu stranu jer on nije političar.

Upitan je li MOL-ovo vođenje INA-e dovelo do toga da je INA sada jača kompanija nego 2003. kad ju je MOL preuzeo, Mikuš je odgovorio protupitanjem - ako je INA bila jača kompanija 2003. zašto nije modernizirala rafinerije?

Sisačka rafinerija stvarala gubitak od 100 milijuna, ali nije ju trebalo zatvarati

Rafinerija nafte Sisak stvarala je gubitak veći od 100 milijuna, ali Mikuš ne smatra da ju je zbog toga trebalo zatvarati, no MOL nije prvi koji je to htio učiniti. 

"Gospodin Štern je mislio da je treba zatvoriti. Fižulić, kad je obrazlagao prijedlog zakona o privatizaciji INA-e, predložio je da se rafinerije izdvoje iz INA-e, da se jedna rafinerija proda, a novcem koji bi se dobio privatizirala bi se druga", rekao je.

INA-ine rafinerije trebalo je modernizirati davno prije MOL-ova preuzimanja jer se to moglo napraviti za puno manje novca i uz puno bolju tehnologiju.

Vezano za model upravljanja INA-om, Mikuš je rekao da su 2014. po jedan predstavnik MOL-a i hrvatske strane napravili prijedlog izmjena sustava korporativnog upravljanja INA-om, ali ga je, kako izgleda, minirao tadašnji ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak.