27. GODIŠNJICA

VIDEO: SJEĆANJE NA VELIKU RAZMJENU LOGORAŠA Pjevali smo srpske pjesme koje nismo znali i onda bi nas zbog toga tukli

Autor

Petra Vuka

Dana  14. kolovoza je Dan sjećanja na zatočenike srpskih koncentracijskih logora tijekom Domovinskog rata u Hrvatskoj (Dan logoraša). U Slavoniji u Nemetinu je 14. kolovoza 1992. izvršena najveća razmjena ratnih zarobljenika, po principu "svi za sve". Toga dana iz srbijanskih logora u slobodnu Hrvatsku na slobodu je pušteno 714 logoraša, od kojih su mnogi i po punih devet mjeseci proveli po raznim zatvorima na području Srbije.

13.08.2019. u 20:04
Ispiši članak

U Nemetinu u Slavoniji prije točno 27 godina oslobođeno je 714 hrvatskih branitelja i civila koji su prošli neviđene torture, mučenja, ponižavanja, silovanja u srpskim logorima Stajićevo, Begejci i Niš.

Mnogi razmjenu u Nemetinu nisu uspjeli ni dočekati. Najmlađi zatočenik bilo je dijete od šest godina, a najstariji je imao 90 godina.

Po nama su pljuštali udarci

Branitelj H.A. iz Niša nakon pada Vukovara zarobljen je i odveden u koncentracioni logor Stajićevo, 20. Studenog 1991.

"Vozili su nas autobusima i nismo znali gdje se nalazimo, jer su nas naoružani stražari prisiljavali da držimo glave dolje. Kada su se autobusi zaustavili stražari su nas istjerali van. Kada smo izašli iz autobusa počeli su po nama pljuštati udarci sa svih strana na koje nismo bili pripremljeni, tako da su mnogi od nas padali od siline udaraca. I sam sam pao dva puta dok nisam prošao kroz kordon policajaca i civila koji su nas nemilice udarali s raznim predmetima koje su imali", prisjeća se H.A., a svjedočanstvo je dostupno na HDLSKL.

Od straha, bolova od udaraca i padova H.A. nije uspio vidjeti s čim su ih sve tukli, ali je osjetio razne vrste udaraca po sebi.

"Kada sam se malo snašao imao sam što i vidjeti: nalazili smo se u štali i natjerani smo da sjednemo u četiri reda s glavom prema dolje. Stražari su dolazili i odvodili zatočenike na ispitivanja, vraćali ih premlaćene natrag u štalu", prisjeća se.

Priznaje da se u njega tada uvukao neopisivi strah.

"Kada su me vodili na ispitivanje, putem do ispitivača dobio sam par udaraca pendrekom, a na samom ispitivanju dobio sam nekoliko šamara. Na povratku u štalu ‘toplo’ su me ispratili pendrekom i čizmama".

Iz štale su ih prebacili u neki "magacin", gdje ih je bilo oko 300 zatočenika. Ondje su se smrzavali jer je prostorija bila bez tavana, samo pokrivena crijepom. Hranu su dobivali dva puta dnevno i to krišku kruha, malo čaja i po neki komadić salame, kobasice ili jednu malu paštetu na njih troje.

"Osim što su nas mučili glađu imali su i psihičke torture nad nama zatočenicima. Morali smo pjevati srpske pjesme koje nismo znali i onda bi nas zbog toga tukli. Noću su dolazili sa psima, pijani i iživljavali se nad nama zvjerski nas mlateći. Mislio sam da to neću preživjeti", sjeća se.

Tako je došao 22.12.1991. kada su ih postrojili i ukrcali u autobuse. Jedan dio odlazi u Sremsku Mitrovicu, a ovi ostali u Niš.

Ubijeno preko 300 logoraša

Tijekom 1991. i 1992. godine na teritoriju Srbije, BiH, Crne Gore i okupiranih dijelova Republike Hrvatske bila su 64 logora i zatvora za koje je lokacija poznata.

Nadalje, na okupiranom teritoriju Hrvatske bilo je 30 logora i zatvora u kojima su bili zatočeni branitelji i civili (muškarci, žene, starci, djeca).

Bivši zatočenici otkrili su da se u tim logorima provodila tortura, ponižavanje zatočenika a neki su tamo i ubijeni.

Prema dosadašnjim podacima u logorima je ubijeno preko 300 logoraša. Zabrinjavajući je podatak da je nakon puštanja na slobodu, od posljedica batinanja, više od 500 bivših logoraša preminulo od raznih bolesti.

Dolaskom kod Nemetina, za logoraše je ponovno uslijedila drama. Pregovori su se odužili pa su im stražari ulazili u autobuse i govorili da ih hrvatska Vlada neće primiti i prijetili da će ih ponovno vratiti u zatvore. Znajući da im prijeti povratak u logore, logoraši su se dogovorili, ako dođe do toga, da će iskočiti iz autobusa i razbježati se okolo kako se ne bi morali vratiti u zatvore.

Mnogi od njih i dalje vode sudske bitke kako bi dokazali da je njihova smrt posljedica stravičnih tortura proživljenih po logorima smrti.

Prema podacima Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora, kroz te je koncentracijske logore tijekom Domovinskog rata prošlo preko 30.000 osoba(od toga 3000 žena i 500 djece), od kojih je izravno ubijeno ili podleglo posljedicama zlostavljanja i mučenja oko 300 osoba, a oko 2500 osoba nije ni stiglo u logor, nego su nakon zarobljavanja ubijeni ili umrli od posljedica maltretiranja. Najmlađa ubijena osoba u srpskim koncentracijskim logorima imala je svega 6 mjeseci, a najstarija 104 godine.

Iz 64 logora razmijenjeno je ukupno 7666 hrvatskih branitelja i civila, dok se za 804 zatočenika ne zna mjesto zatočenja. Republika Hrvatska još uvijek traga za više od 1600 osoba nestalih tijekom Domovinskog rata. Do sada su postavljene tek 22 spomen ploče na mjestima bivših logora.

Logori su bili u: Sremskoj Mitrovici, Nišu, Borovu Selu, Dardi, Jagodnjaku, Vukovaru, Stajićevu, Somboru, Šidu, Begejcima, VIZ-u Beograd, Novom Sadu, Manjači, Banja Luci, Zenici, Ovčari, Staroj Gradiški, Okučanima, Bučju, Kninu i drugdje.

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.