Vatrogasac koji je propao kroz lavu plastike: 'Pitao sam se kako ću držati djecu bez prstiju'

Rekao je kako prve prognoze nisu bile dobre te da su njegovoj supruzi Maji kazali da je upitno hoće li dočekati jutro. "Evo, hvala Bogu, dočekao sam to jutro", kazao je, a zatim je otkrio kako je 88 dana proveo u bolnici. "Imao sam osam operacija, 11 potpunih anestezija te sam se digao na noge za samo dva mjeseca", rekao je hrabri vatrogasac.

Unatoč lošim prognozama uspješno se oporavlja. Liječnici u KBC Osijek nisu bili nimalo optimistični pa su ga odlučili prevesti u Zagreb. "Liječnici se nisu mogli načuditi mojem oporavku", kazao je i dodao kako su prognoze koje su mu davali bile vrlo loše jer je kod takvih ozljeda teško predvidjeti kako će se tijelo oporavljati.

"Rekli su da ću do četvrtog mjeseca biti nepokretan, nakon već dva dana sam ustao i počeo gurati kolica ispred sebe", rekao je Marijan, a zatim je priznao kako ga je pogodilo kad je prvi put vidio kako mu prsti izgledaju jer je do tada mislio kako to nije toliko strašno. "Onda sam se sjetio kako s Majom želim imati djecu i pitao sam se kako ću svoj djecu držati bez prstiju. Bilo je teško. ali sad je nekako lakše", nastavio je. 

FOTO: HINA/Tomislav Prusina

Propao je u tekuću lavu plastike čija je temperatrua dosegnula 500 stupnjeva

Podsjetimo, dojava o požaru u tvornici "Drava International" dogodila se 4. listopada 2023. u 00.43, a zbog velikih razmjera odmah je angažiran velik broj vatrogasnih snaga s područja Osječko - baranjske županije. U narednih devet dana, vatrogasci su se borili s vatrenom stihijom, jer gorjela je velika količina plastike. Marijan koji je bio izvan svoje smjene javio se i iskazao želju da ide pomoći svojim prijateljima.

"Došao sam iz noćne smjene, nisam bio umoran, a po dojavi odmah sam krenuo na požarište. U nekom trenutku osjetio sam propadanje kroz tlo i dočekao se na ruke i na noge. U tim prvim trenucima osjetio sam bol, ali nisam imao osjećaj da se radi o nekoj velikoj ozljedi. Koža je u tom trenutku tek bila malo crvena, poput onoga kad se malo dulje izlažete suncu", prisjetio se tih strašnih trenutaka Marijan.

Marijan je zadobio ozlijede opasne po život nakon što je propao u tekuću lavu plastike, a temperatura rastopljene plastike na ovoj je intervenciji bila viša od 500 stupnjeva i to su uvjeti u kojima su vatrogasci radili. "Znao sam ja da je to rizičan posao, ali što ću kad ga volim. Cijelo vrijeme mog oporavka, u mislima mi je samo da se vratim u postrojbu. Pomisao da više neću moći gasiti vatru i tako spašavati ljude i njihovu imovinu za mene je strašna", kazao je Marijan za 24 sata.

FOTO: HINA/Tomislav Prusina

Zahvalan je svima na pomoći

Otkrio je kako je tijekom cijelog procesa oporavka bio vrlo optimističan. "Naravno, nikako ne bih mogu sve ovo podnijeti bez vrsnih liječnika, moje obitelji i ponajprije moje supruge s kojom sam stupio u brak pet mjeseci prije nesreće", kazao je Marijan, a dok su se liječnici borili s njegovim ozljedama, Marijan je vodio svoju unutarnju borbu.

"Bilo je teških trenutaka, i još uvijek ih imam. Znao sam ležati u bolnici i plakati satima, svjestan da moj život više nikada neće biti isti. Teško je ne razmišljati o tome zašto se to moralo dogoditi baš meni, jesam li mogao taj dan napraviti nešto drugačije…. Ali onda shvatiš da ima ljudi kojima su se dogodile i puno gore stvari, a ja sam tu, dišem, hodam, okružen sam ljudima i kolegama koji su mi velika podrška, a prvenstveno se moram zahvaliti svojoj supruzi Maji bez koje ne bih bio tu. Ona mi niti u jednom trenutku nije dopustila da se predam", rekao je Marijan.

Na dan kada je saznao da će izaći iz bolnice, Marijanu je pozlilo i liječnici su ga morali reanimirati. Već se brinuo da ga na kraju neće otpustiti, ali mu je laknulo kada je svoje ime i prezime i dalje vidio na listi za otpust. "Nazvao sam Maju i rekao da organizira prijevoz vatrogasaca iz Našica, a ona se rasplakala od sreće. A onda je uslijedilo iznenađenje, moji vatrogasci dočekali su me svečano, na čelu sa županijskim zapovjednikom Zoranom Pakšecom i bilo je teško ne biti emotivan", prisjetio se i zahvalio im na svemu.

FOTO: HINA/Tomislav Prusina

Želim se vratiti u vatrogastvo

"Jer ne samo da tada nisu zaboravili na mene, nisu me zaboravili niti danas. I dalje volim doći u postrojbu, biti s vatrogascima jer ipak su oni moja obitelj. I koliko god mi zna biti teško jer sam svjestan da više na intervencije neću moći ići, znam da postoje i brojni drugi poslovi koje mogu obavljati i biti im od pomoći. I ne mogu opisati koliko se želim vratiti u vatrogastvo jer ja sam ovdje više od 15 godina i u svom tom razdoblju nisam se ni ogrebao", kazao je.

Marijan je otkrio kako je bez svoje supruge bespomoćan. "Ne mogu sam jesti, odjenuti se, održavati osobnu higijenu. Ona je uz mene 24 sata, ne znam što bih bez nje. Moja Maja je magistrica i još uvijek radi na zamjenama, trenutno je zbog mene na bolovanju. Prije nekoliko dana bili smo u Centru za socijalnu skrb, razgovarali smo s njima i tražili da se Maji dodjeli status njegovateljice, ne trajno, već sve dok se moje zdravstveno stanje ne promjeni", rekao je te je dodao kako to neće biti potrebno i da se nadaju najboljem.

Vatrogasci koji su bili na intervenciji u Osijeku objavili detalje: 'Pitaš se, što ja ovdje radim?'

Vatrogasac je rekao kako strahuje za svoju suprugu. "Bojim se za nju, da joj se nešto ne dogodi, da se ne razboli, što bih ja bez nje. Evo potrudila se napraviti posebni gornji dio odjeće, prilagođen mojim potrebama. To mi pomaže da mi ruke ne budu hladne, zbog osjetljive kože i slabe cirkulacije u rukama. Jako je korisno, ali nažalost Maja mi još mora pomagati da to obučem", kazao je te je za kraj je otkrio kako ima još jednu želju, a to je da mu ozdravi barem lijeva ruka, desna je jako stradala, pa da može nastaviti s restauracijom Tomos motocikala koji su nakon Maje njegova velika ljubav.