HAAŠKI OSUĐENIK
UVID U UM PATOLOŠKOG ZLOČINCA Milan Martić nakon 24 godine šutnje progovorio o bombardiranju Zagreba
“Nisam htio, ali morao sam tada stati na čelo narodnog ustanka protiv ustaštva koje je diglo glavu poslije prvih višestranačkih izbora u Hrvatskoj 1990. kada je pobijedio Tuđman”, glasi uvod u ekskluzivnu ispovijest koju je za Večernje novosti dao Milan Martić, osuđeni ratni zločinac i nekadašnji predsjednik tzv. Republike Srpske Krajine. Ovaj Srbin iz Knina, bivši policajac, danas haški osuđenik kojem su suci tribunala u Haagu razrezali 35 godina robije, odlučio je progovoriti za medije prvi put nakon 24 godine, i to iza zidina zatvora Vangla u Tartuu, drugom po veličini gradu u Estoniji.
Inače, Haški je sud prvostupanjskom presudom potvrdio umiješanost JNA i Srbije u zločine u Hrvatskoj, počinjene u sklopu zločinačke ideje stvaranja jedinstvene srpske države etničkim čišćenjem dijelova Hrvatske. U Haagu je 2007. potvrđena drugostupanjska presuda Martiću, a on je dvije godine kasnije prebačen u Estoniju. Vlast Aleksandra Vučića od 2016. ga pokušava vratiti u Srbiju, tvrdeći da boluje od dijabetesa, a i ovaj intervju je napravljen uz intervenciju srpskog veleposlanika Saše Obradovića.
Intervju s Milom Martićem nije zanimljiv zbog sadržaja, koji je očekivano, pun teorija o ugroženom srpstvu, nego kao uvid u razmišljanja patološkog zlikovca. Kojeg kazna nije nimalo promijenila. Vjerojatno je najzanimljivije Martićevo objašnjenje zašto je tijekom operacije Bljesak naredio bombardiranje civilnih ciljeva u Zagrebu, u kojima je ubijeno sedam prolaznika, a što je glavni razlog zbog čega je osuđen. Kao i većina svega što je rekao, i spomenuto objašnjenje je laž, ali predstavlja dobar uvid u tok svijesti Mile Martića: “Uvjetno se može reći, bio sam prva žrtva pojave neofašizma u svijetu. Dogodila se akcija Bljesak, kada su ustaše 1. i 2. svibnja 1990. bukvalno pregazile Zapadnu Slavoniju, a pomoći nam nije bilo niotkuda. Naređenje da se gađa Zagreb kao upozorenje doneseno je iz očaja, kada sam dobio informaciju o stotinama pobijenih Srba, među kojima je bilo 57 žena i devetero djece. Udar na Zagreb, bio je jedini način da bar pokušam upozoriti Hrvate da ćemo se osvetiti onim što imamo. Ali već 3. svibnja, dok su srpske kuće u Zapadnoj Slavoniji još gorjele, javio mi se jedan moćni zapadni diplomat i rekao da sam se 'upisao', da idem u Haag zbog ratnih zločina”, ispričao je Martić.
Krajinski šerif se požalio kako u Bljesku, a potom i u Oluji, JNA nije poduzela ni jedan korak da ih zaštiti, baš kao ni Republika Srpska, iako su i s Palama imali sporazum o zajedničkoj obrani. Nekadašnji predsjednik tzv. RSK ispričao je kako je više puta telefonom pred Oluju pokušao od Slobodana Miloševića saznati kako će reagirati na najavljenu akciju Hrvatske, a dvaput je bezuspješno dolazio u Beograd. Ipak se na kraju, kaže, s Miloševićem čuo telefonski.
"Tih, posljednjih dana srpnja 1995. od Miloševića sam tražio da opovrgne tvrdnje tadašnjih hrvatskih medija kako Vojska neće intervenirati u slučaju udara hrvatskih snaga na Krajinu. Milošević mi je to obećao, ali ništa nije učinjeno”.
Zanimljivo je kako Martić objašnjava balvan revoluciju: "Sve je počelo još 1990. - dobili smo informaciju o novim policijskim crnim uniformama koje su podsjećale na odore ustaša iz Crne legije. Tražili su od nas i da nosimo šahovnice, kao i da prema diktatu iz Zagreba hapsimo Srbe i zato je buknula pobuna u Kninu 1990. Plašili smo ih se potajno, ali nismo vjerovali da će u Europi doći vrijeme da se ponovno rodi jedna takva nakaza od države", glasi istina iz Martićeve glave.
Mile Martić sebe - naravno - vidi kao nedužnu žrtvu Haškog tribunala. Dokaz je da ga je osudilo Sudsko vijeće kojem je predsjedavao sudac Bakone Moloto, koji je u jednom kasnijem procesu od svih optužbi oslobodio Ramusha Haradinaja, današnjeg kosovskog premijera. Tvrdi da ga je tijekom suđenja Moloto pitao: "Zašto se sami niste iselili u Srbiju, tamo bi vas, Krajišnike, priznali kao narod i tako biste skratili muke i sebi i Hrvatima?" “Ni Ante Pavelić se bolje ne bi sjetio”, glasi Martićev komentar u Večernjim novostima.
U intervjuu se požalio na svoju situaciju. Doček na aerodromu u Estoniji prenošen je na televiziji, a kada je izišao iz aviona, bilo je Estonaca koji su došli da ga vide kao "balkanskog Eichmanna". Potom je navodno stavljen "u samicu punu granja, komaraca i vode" i puna 93 dana je bio u potpunoj izolaciji. "Kada sam pitao zašto, objašnjeno mi je da je to procedura, dok se ne naviknem. Poslije tri mjeseca prebacili su me u ćeliju odmah do ove. Tu je bilo vode do koljena, a iz zida su virile ogoljene električne žice", završio je jadikovku Milan Martić, piše Jutarnji list.
Komentari
VAŽNO Ako ne vidite komentare ne znači da smo ih zabranili ili ukinuli. Zahvaljujući pravilima Europske unije o privatnosti podataka treba napraviti sljedeće: 1. Logirati se na Facebook u ovom browseru i omogućiti korištenje kolačića (cookies). Logirati se možete ovdje: https://www.facebook.com/ 2. Uključiti third party cookies u svom browseru. Ako koristite Chrome to možete učiniti na chrome://settings/cookies. Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.