Urednica časopisa o beskućništvu: Zbog samo jedne pogrešne odluke i mi se možemo naći na njihovom mjestu

Trenutno se nalazimo u izazovnim vremenima kada se svijet suočava s epidemijom korona virusa zbog čega prodavači, koji su i sami u potrebi, ne mogu izaći na ulice. Podržite ih i pomozite im čitanjem online izdanja časopisa.

Dunja Osojnak Marinović urednica je časopisa "Ulične svjetiljke" od ove "nesretne" 2020. godine. Radi kao odgajatelj u Domu za odgoj djece i mladeži, član je Franjevačkog svjetovnog reda Mjesnog bratstva Trsat i majka troje djece.

"Rekli su mi da sam kao Vili Beroš, preuzela uredništvo i došla kriza, u kojoj smo jedva isplivali da nam prodavači ne ostanu na cesti jer ne rade i ne mogu platiti stanarine. Zahvaljujući online akciji koju smo pokrenuli preko našeg Facebooka, ljudi su uplaćivali svoje donacije na račun te smo uspjeli pokriti sve rupe koje su nastale našim prodavačima zbog nemogućnosti rada onih mjesec dana lockdowna", rekla je urednica spomenutog časopisa za portal Generacija.hr. 

"Ulične svjetiljke prvi su hrvatski časopis o beskućništvu i srodnim društvenim temama te se nametnuo kao logičan slijed u procesu resocijalizacije beskućnika i ostalih potrebitih ljudi. Dobivena je prilika da svojim radom, trudom, oni najranjiviji stanu na noge. To je način na koji se izravno djeluje na materijalnu i psihičku dobrobit korisnika-prodavača. Beskućnici i druge socijalno ugrožene osobe motivirane su za prodaju časopisa jer to je posao koji mogu odmah dobiti te za njega nisu potrebne posebne kvalifikacije. Prodajom dobivaju financijsku mogućnost za osiguranje krova nad glavom i zadovoljavanju osnovnih životnih potreba. Prodavači koji nisu beskućnici, nego osobe slabog imovinskog statusa, dobiju priliku za poboljšavanjem životnog standarda te mogućnost cjelovitije brige o sebi i obitelji", rekla je Osojnak Marinović.

Objasnila je da su prodavači iz raznih razloga pristupili ovom projektu. Najčešći razlog je neka bolest koja im onemogućava zapošljavanje druge vrste. Većina je prije uključivanja u projekt radila na nekim težim fizičkim poslovima poput građevine, kuhinje, čišćenja i sl.

"Bolesti poput lomova, epilepsije, karcinoma, povišenog šećera, kožnih promjena te bolesti psihičke naravi su najčešće te koje su ih dovele do toga da izgube posao. Premladi da ostvare mirovinu, prestari za prekvalifikaciju, nedostatak adekvatnog posla, nemogućnost ostvarivanja invalidskih mirovina, nemogućnost dobivanja kreveta u nekom domu i sl. dovelo ih je do toga da su se okrenuli socijalnoj pomoći koja iznosi oko 900 kn mjesečno i to ne za sve, neki nemaju ni taj iznos".

Beskućnici u Hrvatskoj i osviještenost o ovome problemu

"Prema podacima Hrvatske mreže za beskućnike u našoj zemlji oko 2000 'apsolutnih beskućnika'. Oni se nazivaju i ulični beskućnici, a to su oni koji su bez ikakva smještaja. Ukoliko se tomu pribroje osobe s neodgovarajućim smještajem, beskućnika bi u Hrvatskoj moglo biti i 10.000. Vezano uz pandemiju ne nalazimo relevantne statističke podatke povezanosti pandemije i beskućništva", rekla je.

"Ljudi su socijalno osjetljivi, to možemo sa sigurnošću reći kroz ovih trinaest godina rada. Kad se ljudi zaustave i popričaju sa našim prodavačima ili samo kupe časopis te čitajući članke imaju se prilike informirati o ljudima koji su postali beskućnici. To je način za upoznavanje problema koji prate beskućnike. Jača se svijest da su to ljudi poput nas, te da se svi možemo naći na njihovim mjestima zbog samo jedne pogrešne životne odluke", dodala je. 

Na pitanje kako se ljudi mogu uključiti i pomoći časopisu i beskućnicima odgovorila je da se treba zaustaviti i posvetiti malo vremena prodavačima.

"'Uličnim svjetiljkama' najviše se može pomoći da se zaustavite kraj prodavači i posvetite mu vrijeme u razgovoru i šali te da se od njega kupi broj časopisa. Mi koji sudjelujemo u ovom projektu i prodavači čvrsto smo uvjereni da je ovaj posao hvalevrijedan te da kupci i njihov način ophođenja potvrđuju naše uvjerenje. Pomoći se može slanjem tekstova, fotografija volontiranjem na promocijama i sl. Ukoliko bi svi koji mogu iskoristili svoj talent kojeg zasigurno imaju da nekom pomognu, to bi bila velika pomoć. Na isti način se može pomoći beskućnicima, da ga se primijeti, pruži ruku i upita za potrebe. Postoje mnoge organizacije koje se bave pomoći beskućnicima i socijalno ugroženim osobama, stoga bi moj savjet bio da se ljudi odluče za neku i posvete svoje vrijeme u ono što vjeruje. Samom čovjeku je teško djelovati, ljudi se na taj način iscrpljuju i pogube jer su potrebe okoline velike", rekla je Osojnak Marinovć za portal Generacija na kojem možete pročitati cijeli tekst.