Umro je general Josip Petrović

Rođen je u Konji 11. listopada 1942. U Zagrebu završava Elektrotehnički fakultet, kao stipendist Ratnog zrakoplovstva JNA. Nakon diplomiranja 1966. odlazi na odsluženje vojnog roka u Školu rezervnih tehničkih oficira u Rajlovac pokraj Sarajeva. Po završetku škole 1968. aktiviran je u činu poručnika i postavljen na mjesto zapovjednika voda za održavanje radara i elektronike u 5. Puku VOJIN na aerodromu Pleso u Zagrebu.

Nakon brojnih vojno-stručnih dužnosti u bivšoj vojsci od 1989. do 1991. obnaša dužnost zamjenika komandanta Srednje vojno-tehničke Škole (SVTŠ) u Centru visokih vojnih tehničkih škola (CVVTŠ) "Ivan Gošnjak" u Zagrebu. U kolovozu 1991. godine kao potpukovnik JNA podnio je zahtjev za napuštanje JNA i dobio rješenje SSNO-a za prestanak službe s  5. rujnom 1991.

U međuvremenu radio je na ustrojavanju Sektora za razvoj, proizvodnju i znanstveni rad (RPZR) MORH-a pri MUP-ZNG-u. Zboru narodne garde priključuje se  6. rujna 1991. Tijekom Domovinskog rata obnašao je različite dužnosti u MORH-u i GS HV.

Bio je načelnik Sektora razvoja i kontrole proizvodnje oružja i vojne opreme u MUP-u, ZNG, Sektor RPZR od 6. rujna do sredine prosinca 1991. Radio je na preuzimanju vojarni, uspostavi proizvodnje naoružanja, prelasku hrvatske industrije na ratni kolosijek, osnivanju remonta tenkova u tvornici "Jedinstvo", topova u "Končar-lokomotive" i pješačkog naoružanja u "Rapidu" na Jankomiru te njihovu ujedinjavanju u 310. brigadu remontne potpore.

Iz MORH-a sredinom prosinca 1991. prelazi u Upravu za školstvo Sektora za strateška istraživanja i nastavu GS HV, gdje prvo radi kao savjetnik, a potom kao načelnik Odjela za organizaciju i planiranje izobrazbe, gdje je, uz ostale obveze, radio na ustroju HVU-a i Dočasničke škole u Jastrebarskom.

U početku veljače 1994. prelazi u Vojno-tehnički savjet MORH-a na mjesto stručnog savjetnika za ekspertno ocjenjivanje projekata, gdje je usporedno voditelj u programu pomoći pri demokratskom prijelazu DTAP koji po ugovoru s MORH-om provodi američka tvrtka MPRI.  Od 1. ožujka 1995. obnašao je dužnost načelnika Odjela za tehničku modernizaciju HV-a u Vojno-tehničkom savjetu MORH-a, gdje je usporedno i voditelj u programu dugotrajnog upravljanja LRMP za preustroj MORH-a koji provodi američka tvrtka MPRI i programu međunarodne izobrazbe i obuke IMET.

Tečaj u organizaciji američke tvrtke MPRI iz menadžmenta i vođenja završio 1996., a tečaj strategijskog planiranja 1998. U međuvremenu radio je na ustrojavanju MORH-ova Instituta za obrambene studije, istraživanje i razvoj (IOSIR). Od 1. listopada 1998. godine obnašatelj je dužnosti zamjenika ravnatelja toga Instituta i usporedno voditelj projekata za nabavu PZO radara TPS-117 od Lockheed Martin-a i obalnog radara Enhanced Peregrine od Metric System Corporation.

Dužnost zamjenika ravnatelja Instituta obnaša od travnja 1999. do listopada 2000. godine, kada je imenovan obnašateljom dužnosti ravnatelja Instituta, a odlukom ministra obrane i voditeljem radarskog programa Enhanced Peregrine. Od 15. rujna 2001. obnaša dužnost prvog vojnog predstavnika RH u Misiji RH pri NATO-u u Bruxellesu, a od listopada 2003. vraća se na dužnost načelnika odjela-zamjenik načelnika Službe za NATO/PfP u Upravi za obrambenu politiku MORH-a.

Umirovljen je 31. prosinca 2003. godine. Čin brigadira dodijeljen mu je 28. svibnja 1992., a u čin stožernog brigadira promaknut je 10. lipnja 1996. U čin brigadnog generala promaknut je 6. rujna 2001. godine, piše Hrvatski generalski zbor.

Odlikovan je Redom kneza Branimira s ogrlicom, Redom bana Jelačića, Redom hrvatskog trolista, Redom hrvatskog pletera, Spomenicom domovinskog rata i Spomenicom domovinske zahvalnosti za pet i 10 godina službe.