Udruga Franak: Sud EU presudom podigao je prava potrošača na najviši nivo dosad!

Ostatak priopćenja prenosimo u cijelosti.

"Tom presudom, ukratko, utvrđeno je sljedeće: 

1. Izreka glasi da ništetna promjenjiva kamatna stopa ima za posljedicu to da nacionalni sud mora ponuditi potrošaču izbor između dviju opcija:

a) zamjenu ništetne odredbe dispozitivnom odredbom nacionalnog prava

b) utvrđenje ništetnosti ugovora.

2. Ako ugovor sadrži ništetnu odredbu, ta odredba ukoliko se zamjenjuje drugom odredbom, onda ona mora biti zamijenjena od samoga početka ugovornog odnosa.

Dio izreke pod brojem 1. bitan je za utvrđenje ništetnosti ugovora koji sadrže ništetnu promjenjivu kamatnu stopu, gdje Sud EU nedvojbeno tvrdi da takav ugovor mora biti utvrđen ništetnim, ako to potrošač zatraži na sudu.

Dio izreke citiran pod brojem 2. bitan je za utvrđenje prava na obeštećenje potrošača koji su konvertirali CHF u EURO na temelju tzv. Zakona o konverziji. Konverzijama je ništetna promjenjiva kamatna stopa (PKS) zamijenjena tek od dana konverzije novim PKS-om u kojem je ugovoren fiksni i promjenjivi dio. Do dana konverzije u izračunima novih glavnica primijenjene su ništetne kamatne stope iz euro kredita koje su banke u istovrsnim euro kreditima povećavale svojom voljom, bez utvrđenih i ugovorenih parametara. 

Konverzijom potrošači nisu obeštećeni, što se dokazuje sudskim vještačenjem, međutim dodatni element koji ide u prilog tome da konverzijom potrošač nije doveden u ravnotežu s bankom jest i ta izreka u presudi C-655/20 o zamjeni ništetne odredbe od početka ugovornog odnosa. Konverzija nije bila retroaktivna nego kvazi-retroaktivna, kao što je to utvrdio Ustavni sud, a jedino su izračuni novih glavnica bili izrađeni usporedbom plaćanja rata od početka kredita s ratama simuliranih euro kredita s nepoštenim kamatnim stopama. Međutim, ukoliko su temeljni ugovori ništetni, onda su ništetni i aneksi tih ugovora, budući da aneks ugovora ne može opstati bez temeljnog ugovora.

U konkretnom predmetu C-655/20 postavljena su važna pitanja o tome koje su posljedice utvrđenja ništetnosti promjenjive kamatne stope odnosno što je obvezan učiniti nacionalni sud ako potrošač podigne tužbu zbog ništetnosti takve ugovorne odredbe.

Najvažnije dijelove presude Suda EU C-655/20 citiramo u nastavku, po paragrafima:

O OBVEZNOJ NIŠTETNOSTI UGOVORA NA ZAHTJEV POTROŠAČA

Paragraf 50 

Time, Direktiva 93/13 ne ide toliko daleko da obvezuje sustav zaštite od korištenja trgovačkih nepoštenih klauzula uspostavljen Direktivom u korist potrošača. Slijedom toga, kada potrošač ne želi koristiti ovaj sustav zaštite, nema mjesta za njegovu primjenu (presuda od 3. listopada 2019., Dziubak, C 260/18, EU:C:2019:819, toč. 54.) . 

Paragraf 51 

Analogno tome, u mjeri u kojoj se taj sustav zaštite od nepoštenih klauzula ne primjenjuje ako ga potrošač ne želi, isti mora a fortiori imati pravo biti protivan, u skladu s tim istim sustavom, zaštiti od štetnih posljedica uzrokovanih poništenjem ugovora u cjelini kada se ne želi pozvati na ovu zaštitu (presuda od 3. listopada 2019., Dziubak, C 260/18, EU:C:2019:819, toč. 55.). 

Paragraf 52 

Uvažavajući prethodno, odgovor na četvrto pitanje mora biti kako se čl. 6., st. 1. Direktive 93/13 tumači na način da nacionalni sud omogući potrošaču izbor između, s jedne strane, izmjene ugovora zamjenom ugovorne klauzule o promjenjivim kamatnim stopama smatranim nepoštenim dogovornom klauzulom s promjenjivom kamatnom stopom temeljem odredbe koja se poziva na zakonu utvrđenom indeksu kao nadomjesku i s druge strane, utvrđenja ništetnosti ugovora o hipotekarnom kreditu u cijelosti, ukoliko isti ne može opstati bez takve klauzule.

O NAČINU ZAMJENE NIŠTETNE UGOVORNE ODREDBE

Paragraf 63 

Međutim, Sud (Europske unije) već je donio odluku kako, u slučaju u kojem ugovor sklopljen između trgovca i potrošača, isti ne može opstati nakon ukidanja nepoštene klauzule, čl. 6. st. 1. Direktive 93/13 ne osporava pravo domaćem sudu, primjenjujući opća načela o ugovorima, da zamijeni nepoštenu klauzulu nekom drugom odredbom iz domaćeg zakonodavstva kada bi u slučaju poništenja nepoštene klauzule to obvezalo domaći sud da poništi takav ugovor u cijelosti, čime bi se potrošač izložio posebno štetnim posljedicama i time bio kažnjen (vidi u tom smislu presuda od 30. travnja 2014., Kásler i Káslerné Rábai, C 26/13 , EU:C:2014:282, toč. 80. do 84; od 26. ožujka 2019., Abanca Corporación Bancaria i Bankia, C 70/17 i C 179/17, EU:C:2019:250, toč. 56. i 64., kao i od 3. listopada 2019., Dziubak, C 260/18 , EU:C:2019:819. 

Paragraf 64 

Upravo u takvim okolnostima, kao što je je to naznačeno u čl. 6., st. 1. Direktive 93/13, dopušta se domaćem sudu, primjenom načela ugovornog prava, zamijeniti štetnu klauzulu nekom drugom odredbom iz domaćeg zakonodavstva.

Paragraf 68 

U svjetlu prethodno navedenog, odgovor na šesto pitanje je kako se čl. 6., st 1. Direktive 93/13 mora tumačiti tako da, kada ugovor sklopljen između trgovca i potrošača ne može opstati nakon ukidanja štetne klauzule i kada je u cijelosti poništen ugovor čime se potrošač izlaže osobito štetnim posljedicama, domaći sud može ništavost ove klauzule nadomjestiti zamjenskom odredbom iz nacionalnog prava s tim da se primjena kamatne stope obračunate temeljem zamjenske kamatne stope mora primijeniti od dana sklapanja ugovora.

Naši sudovi moraju primjenjivati pravo EU-a koje se zrcali u odlukama Suda EU pa tako moraju primijeniti u domaćim postupcima i pravna shvaćanja iz presude C-655/20. 

Sve što tražimo od Vrhovnog suda RH jest da u postupku utvrđenja prava potrošača na obeštećenje nakon konverzije CHF kredita u EURO kredite te u postupku utvrđenja ništetnosti kredita s ništetnom valutom CHF i ništetnom promjenjivom kamatnom stopom u potpunosti primjene kako izreku iz presude C-655/20, tako i izreke iz svih drugih presuda važnih za slučaj franak, ali isto to očekujemo i u postupcima koji se vode za kredite s promjenjivim kamatnim stopama u kunama i eurima.

Ujedno čestitamo sucu Siniši Rodinu što je osvjetlao obraz Republike Hrvatske u postupku C-655/20, i svojom odlukom pokazao potpuno drugačije ponašanje od Vlade Republike Hrvatske u postupku C-567/20, gdje je Vlada RH dala lažni iskaz Sudu EU u korist banaka, a na štetu 55.000 potrošača s konvertiranim kreditima koji i dalje čekaju odluku Vrhovnog suda RH o njihovim pravima nakon konverzije", navode iz Udruge Franak.