U Saboru se obilježava petnaest godina od donošenja Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina

Ustavni je zakon, s jedne strane, sigurno imao golemu ulogu u procesu integracije pripadnika nacionalnih manjina u hrvatsko društvo, a s druge u očuvanju njihova kulturnog i nacionalnog identiteta, kao i u zaštiti od getoizacije i asimilacije, ocijenio je Aleksandar Tolnauer, predsjednik Savjeta za nacionalne manjine Hrvatske.

Manjinska prava sredstvo za ostvarivanje jednakih prava

Zakonom je, pobrojao je, zaokružen model ostvarivanja prava manjina koji je obuhvatio povećanje broja saborskih zastupnika sa pet na osam, sudjelovanje pripadnika manjina u lokalnim poslovima putem vijeća i predstavnika manjina, Savjet kao krovno tijelo, služenje jezikom i pismom, odgoj i obrazovanje na jeziku i pismu nacionalne manjine, ostvarivanje kulturne autonomije itd.

Tolnauer podsjeća da živimo u uvjetima recesije i krize, koji su uvijek bili plodno tlo za pojavu netrpeljivosti, ksenofobije i predrasuda prema manjinskim skupinama, te naglasio da manjinska prava nisu neka dodatna prava, već sredstvo kojim manjine mogu ostvariti jednaka prava, kao i svi ostali građani.

Svatko od nas treba dati svoj doprinos u izgradnji naše domovine Hrvatske, koja nam nosi poruku "da bi svi imali ista prava, moramo imati i pravo da nismo isti", rekao je Tolnauer naglasivši da je upravljanje različitostima uvijek u rukama većine, koja ima veći socijalni utjecaj, a time i odgovornost da u javnim politikama provodi doktrinu multikulturalnosti ili asimilacionizma.

Više govornika podsjetilo je na vrijeme i okolnosti u kojima je, u prosincu 2002., donijet novi Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina.

Nije bilo lako, no donijet je konsenzusom

Nije bilo lako donijeti ga, čekao se dugo, razvio se cijeli pokret koji je tražio njegovo donošenje, no bitno je da je donijet konsenzusom, naglasio je potpredsjednik Hrvatskog sabora i izaslanik predsjednika Sabora Furio Radin.

Vrijeme u kojem je zakon usvojen bilo je burno, kraj jednog i početak drugog razdoblja, kraj 90-ih obilježenih ratom i početak novog doba, tada nazvanog doba demokracije, rekao je Radin ocijenivši da je Ustavni zakon sigurno doprinio razvoju prava manjina.

Dobrim je označio što je zaustavljena "snažna redukcija" zastupnika manjina, koja se odvijala 90-ih godina, te što se u "općim konturama" uspostavio sustav vijeća i predstavnika nacionalnih manjina sa Savjetom na vrhu piramide.

Želim da Ustavni zakon zaživi, rekao je Radin poručivši da su nacionalno i etničko pitanje jako bitni nacionalnim manjinama kad se radi o životu društva cijele regije, čiji je Hrvatska dio.

Jedan od kreatora Ustavnog zakona, danas sudac Ustavnog suda Mato Arlović ističe kako su za Ustavni sud prava pripadnika nacionalnih manjina ljudska prava i slobode.

Jedna od najvećih vrednota u Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina proizilazi iz činjenice da smo to područje uredili polazeći od načela da prava i slobode manjina pripadaju manjinama kao civilizacijsko dostignuće i da se niti daju, niti se mogu uvjetovati, nego su činjenica koju treba poštivati i primjenjivati, rekao je Arlović.

Ustavni zakon izdržao je test vremena

Ustavni zakon izdržao je test vremena, utjecao je i na kredibilitet Hrvatske u svijetu i na ostvarivanje prava manjina, rekao je izaslanik predsjednice Republike Mate Granić, podsjetivši da je prvi manjinski ustavni zakon donijet u prosincu '91, te da je bio jedan od uvjeta za međunarodno priznanje Hrvatske.

Nacionalne manjine treba shvatiti kao blago jedne države, poručio je Granić, a na sličnom je tragu i poruka predsjednika HAZU-a akademika Zvonka Kusića.

Za hrvatski kulturni, znanstveni i gospodarski život velikim su dijelom zaslužni i pripadnici drugih etničkih skupina, rekao je Kusić, suglasan da visoki standardi koji su postignuti u zaštiti nacionalnih manjina ne mogu biti konačni.