TUŽNA OBLJETNICA Na današnji dan pobunjeni Srbi oteli su dr. Ivana Šretera; pretpostavlja se da je mučen i ubijen u zloglasnom logoru Bučje

Sredinom osamdesetih godina jedan bizaran događaj svrstao je Šretera u skupinu državnih neprijatelja.

Naime, Šreter je pri upisu liječničkog nalaza, pacijentu Stevi Majstoroviću, u rubriku zanimanje upisao izraz "umirovljeni časnik" umjesto "penzionirani oficir" zbog čega je 10 dana proveo u zatvoru, piše HKM.

Tijekom demokratskih promjena devedesetih godina, domoljub doktor Šreter aktivno se uključio u politiku i postao čelnik pakračkog ogranka HDZ-a. Upravo je u Pakracu srpska oružana pobuna početkom ožujka 1991. dobila još žešće razmjere, no unatoč svemu, dr. Šreter zastupao je politiku nenasilja i pomirenja.

Zbog političke djelatnosti često je bio meta provokacija i tjelesnih napada pakračkih odmetnika, na kuću mu je bio bačen dinamit, pucali su na njega i zastrašivali ga na razne načine. Jednom prilikom došli su ga uhititi na radnom mjestu no tada su ga u tučnjavi s policajcima Srbima, spasila dva hrvatska policajca. Unatoč svemu zalagao se za suživot s hrvatskim Srbima na tom području.

Otet je dan prije općeg napada na Pakrac, a inicijativu za njegovo puštanje pokrenuo je Slavko Degoricija. U svojoj knjizi "Nije bilo uzalud" opisao je kako je s Miloradom Pupovcem dogovorio da hrvatska strana pusti dvojicu u Sisku uhićenih doktora za doktora Šretera.

Nakon što su zarobljeni doktori pušteni, Pupovac je kazao kako Srbi nemaju svog liječnika te da im je Šreter stoga prijeko potreban te da će ga pustiti čim dobiju svog doktora. Nažalost unatoč mnogim nastojanjima Šreterove obitelji i brojnih prijatelja, njegovi posmrtni ostaci nikada nisu pronađeni, a pretpostavlja se da je mučen i ubijen u zloglasnom logoru Bučje, gdje je nađena njegova liječnička kuta.

Ivan Šreter rodio se 1951. u Pakracu gdje je i odrastao s roditeljima i dvije mlađe sestre.

Od malih nogu ministrirao je u župnoj crkvi u kojoj je i pokrenuo župni list "Zov Kalvarije". Srednju školu završio je u Lipiku, a zatim Medicinski fakultet u Zagrebu. Nakon što je 1978. godine završio fakultet i odradio stažiranje u pakračkoj bolnici, zaposlio se u bolnici u Lipiku. Nije bio oženjen, ali je imao posvojenog sina Vitomira. 

Kao predsjednik kriznog štaba za zapadnu Slavoniju najviše je rangirani dužnosnik Republike Hrvatske koji je ubijen u Domovinskom ratu.