Tuga u Glini: 'Draga Ljubo, odmori se sad nakon okrutnog života koji si proživjela'

Tim povodom na Facebooku se oglasila i humanitarna udruga Ljudi za ljude, koja je baki Ljubi pomogla da nakon 58 godina bez svjetla dobije struju. Njezino priopćenje prenosimo u cijelosti.

'Ne možemo niti želimo pomisliti'

"'Nađeni su fragmenti koji izgledaju kao kosti' glasi službeno izvješće policije.

Ne možemo niti želimo pomisliti...

Uvijek kada smo išli kod Ljube preko drvenog mostića pričali smo kako je nevjerojatno da živi sama, čak i vrt obrađuje, nosi drva i ne želi iz kućice nikako. Onda ona njezina drvena vrata koja je brižljivo zaključavala s nekakvim žicama i svaki put bismo je pitali: 'Ljubo, a tko će te ukrasti!?'

"Nije htjela da joj sređujemo kuću. Samo je htjela da je riješimo puhova"

Ljuba uopće nije htjela da joj sređujemo kuću i nosimo hranu. Jedino što je htjela je da je riješimo puhova. Kad bi krenula pričati o njima, doslovno je skakala po cijeloj sobi pokušavajući nas uvjeriti gdje sve oni noću jure. Vjerujem su da mnogi od vas koji ovo sad čitaju pokušali pomoći, savjetovati ili čak bili kod Ljube i lovili puhove.

Legendarna je scena kad smo bili nakon potresa, a Ljuba u šoku govori: 'Ljudi stalno dolaze i nešto donose', otvara sobicu, koju uopće nije koristila, a u sobi hrane, odjeće... a Ljuba kaže: 'A vidi ovo! Pa, recite im da mi  ne treba toliko.' Razveselila ju je žarulja koja radi, ali ni to Ljuba nije tražila.

'Uvijek nam je u ruke gurala jabuke, kruške...'

Blizu Ljube živio je susjed otprilike njezinih godina, jednom je netko od nas pitao: 'Ljubo, zašto vas dvoje ne živite zajedno? Bit će vam jednostavnije i praktičnije.' Zgrožena Ljuba odgovara: 'Pa, šta će selo reći!' I nastavila je živjeti sama. U tom malenom drvenom čardaku na kraju sela. Imala je svoj vrt koji je do zadnjeg radila, dvije žarulje na solarni panel i par voćaka u dvorištu. I epsku borbu s puhovima. Nikada nismo otišli da ona nama nije u ruke gurala jabuke, kruške ili bar nešto od onoga što smo mi njoj donijeli. 

Draga Ljubo, ako si zaista otišla, želimo vjerovati da si samo mirno zaspala. Malo se sad odmori nakon tog teškog i okrutnog života koji si proživjela. Odmori se i od tih malenih gadova koji su te izludjeli na kraju života. Ljubo naša, pola Hrvatske je danas onako mrvicu zaplakalo. Prvo si nam pokazala kako neki ljudi zapravo žive, onda si nam pokazala da ti zapravo i ne možemo pomoći.

Bili smo nemoćni čak i te puhove otjerati. Voljeli bismo samo da nekako znaš da si mnogima ušla u srce i da smo tužni. I da te nećemo zaboraviti."