Tijekom ožujka i travnja 'gori pola države': Kontinentalni dio Hrvatske postaje podložniji vatrenoj stihiji zbog ljudske nepažnje

Već smo se pomalo navikli na činjenicu kako je broj proljetnih požara nastalih nepažnjom prilikom obavljanja proljetnih poljoprivrednih radova približio brojki u ljetnoj protupožarnoj sezoni. Osim vatrogasaca i šumara, izgleda da nikoga nije briga što tijekom ožujka i travnja "gori pola države". Ljetni se požari redovno proglašavaju općom katastrofom, dok proljetni nekako uvijek prođu "ispod radara". Iako se paralela može povući i u financijskim gubitcima, proljetni požari jednostavno nisu medijski zanimljivi.

Tako nekako je bilo i ove godine, iako se može reći kako su trendovi znatno različiti od svih dosadašnjih.

Foto: Hrvatske šume

Kao prvo, vidljiv je porast proljetnih požara koji su zahvatili šumske površine što do sada ipak nije bilo toliko naglašeno. Proteklih nekoliko godina najavljivali smo mogućnost pojave većeg broja požara na kontinentu jer su na to ukazivali pokazatelji o klimatskim prilikama: prosječnim temperaturama, smanjenim oborinama i slično. Taj trend pojačane požarne opasnosti na kontinentu upravo se počeo dokazivati u praksi.

Iako Hrvatske šume čine velike napore u nastojanju da se spriječi pojava požara, u smislu ulaganja u šumske prometnice, šumsko uzgojne radove na kršu i kontinentu, kao i stalno promicanje promidžbenih aktivnosti, ipak ne mogu utjecati na činjenicu da veliki broj požara nastaje izvan šume, uglavnom na poljoprivrednim površinama kao posljedica spaljivanja korova, a zatim se prošire i na šumu. Od ukupno 124 požara koja su od početka ove godine pa do početka travnja zabilježena u Registru šumskih požara, 98 ih je zabilježeno na državnim šumama, od kojih je 50 bilo u kontinentalnom dijelu države, a 20 na području krša.

Također moramo reći kako su mediji ipak izvještavali o ovogodišnjim proljetnim požarima jer ih je bilo iznimno mnogo, te da rastu ekonomski gubici uzrokovani proljetnim požarima, za razliku od ljetnih gdje je taj trend u blagom padu.

Ukupno je ovoga proljeća u cijeloj državi opožarena šumska površina od 1.022 ha raznih vegetacijskih oblika državnih šuma (visoke šume, šikare, šibljaci, itd.). Od cjelokupne opožarene šumske površine, čak 597 ha otpada na kontinentalni dio Hrvatske, gdje požari uglavnom zahvaćaju šume visokog uzgojnog oblika. Iako trenutno nemamo točne podatke o financijskoj vrijednosti potpuno ili djelomično izgorenog drvnog materijala jer nisu završeni svi obračuni nastale štete (zakonski rok za pravilno utvrđivanje štete od požara je 30 dana nakon ugašenja), donekle je umirujuća činjenica što je pravovremenom reakcijom vatrogasaca u dosta slučajeva požar ostao u prizemnom sloju te ipak nije zahvatio visoka stabla, no kalkuliranjem i dodavanjem vrijednosti izgubljenih općekorisnih funkcija šume možemo pretpostaviti kako je riječ o "silnim novcima".

Postavlja se pitanje, što se dogodilo da je ovoliko veliki broj požara nastao u kontinentalnoj Hrvatskoj. Sigurno je jedan od glavnih razloga taj da u ožujku gotovo uopće nije bilo padalina što je stvorilo sve preduvjete za pojavu požara. No, isto tako treba istaknuti kako se svo ovo vrijeme mislilo kako su navike poljoprivrednika s kontinenta razlikuju od onih u krškom dijelu države, što očito nije točno. Bio je dovoljan jedan suhi ožujak da se ta teorija odbaci.

Foto: Hrvatske šume

Klimatske promjene kojima smo svi svjedoci razlog su što ćemo svi morati mijenjati obrasce ponašanja, pa tako paljenje korova za vrijeme proljetnih poljoprivrednih radova treba okarakterizirati kao krajnje opasnom radnjom kojom se ugrožavaju tuđi životi i imovina.

Jedno je svakako sigurno. Tko god misli paliti korov ili bilo koji gorivi materijal u blizini šume mora biti svjestan kako na sebe preuzima golemu odgovornost. Kazne za nepažljivo rukovanje vatrom na otvorenom su doista velike stoga nije jasno zbog čega je problem obavijestiti lokalne vatrogasce kada se na određenom području u određeno vrijeme pali korov ili neki drugi gorivi materijal čime bi se, ukoliko se plamen i otme kontroli moglo doći do brze intervencije kojom bi se spriječile značajnije štete.

Očito je da kao društvo imamo još mnogo prostora za sazrijevanje.