STRAVIČNI ZLOČIN Prije 30 godina četnici su ubijali u Rodaljicama: 'Hajde ti ubij, ja imam samo četiri metka!'; 'Pa, onda je zakolji!'

Bio je četvrtak, kišno popodne, kada su u Rodaljice stigle tri naoružane osobe u civilu. Najprije su hicima iz vatrenog oružja ubili Mariju Šunić, staricu od 60 godina, te Milku Grgas staru 55 godine. Zatim su se uputili u drugi dio sela i nastavili krvavi pohod. Supružnike Grgicu i Luku Šunića ubili su pred očima Grgičine majke Mande. I dok su Grgicu, staru 56 godina, ubili pištoljem, Luku su zaklali kosorom. 

Ispostavilo se da su zločin počinili Stevo Ivanišević i Nebojša Baljak, dok treće lice nije identificirano. Bili su to lokalni pobunjeni Srbi, pripadnici Posebne jedinice milicije u Benkovcu. Paradoksalno je da su na mjesto zločina poslani već idućeg dana radi osiguranja uviđaja na mjestu zločina. Obojica su uskoro završili u pritvoru u Kninu. Ondje su poricali bilo kakvu umiješanost u zločin te su nakon desetak dana pušteni. Županijski sud u Zadru obojicu je 1996. godine, u odsustvu, osudio na 20 godina zatvora zbog zločina u Rodaljicama te ubojstva civila Nikole Žilića u Podgrađu, piše HKM.

Ključan svjedok bila je Matija Šunić koja je zatekla ubijene Grgicu i Luku te njihove krvnike. Samo čudom ostala je živa. Na suđenju trećoj osobi nije znala ime, no sjećala ga se po dugoj bradi, dok je Baljak prepoznala kao Todinog sina. Prenosimo dio njezinog potresnog svjedočanstva:

"Mene su poveli govoreći mi da idem na miliciju, a prethodno me je bradonja udario. Dok su me vodili prema crkvi, Ivanišević i Baljak išli su malo naprijed, a došavši do crkve, ja sam se okrenula. Bradonja mi je cijelo vrijeme držao pištolj uperen u potiljak i pitao me što se obatireš. Nečim me je udario i ja sam pala, i kada sam došla k sebi, čula sam Ivaniševića kako govori: 'Hajmo je nosit.' Onaj Todin je rekao: 'Teška je, tko će to nositi.' Ivanišević je rekao: 'Onda je zakolji', a ovaj Todin govorio je da nema noža, da ga je bacio, jer sam ja vidjela kad je bacio svoj nož, koji je uzeo iz moje kuhinje, u grmlje mog djevera. Jedan od njih trojice je repetirao pištolj, dok je drugi rekao: 'Hajde je ti ubij, ja nemam nego četiri metka.' Poslije se ničeg ne sjećam osim da sam čula pucanj. Probudila sam se i vidjela da sam ranjena. Metak mi je prošao iznad desnog uha pa prema ustima. Bradonja mi je prije pucnja izbio sve zube. Tek sutradan sam dospjela u bolnicu u Knin i tamo sam liječena čitav jedan mjesec".