STRAH NE PRESTAJE 'Doživio sam udar tenkovske granate iza leđa, ali ovo je bilo puno gore'

"Zaspemo pa se malo zatrese i odmah se trznemo, skočimo i istrčimo s djetetom van pa se vratimo nazad kad to prođe", rekao je Aleksandar Ćurić iz Svinice, piše Dnevnik.hr.

Do potresom pogođenih sela stižu djelatnici Crvenog križa. "Ja sam osobno doživio udar tenkovske granate iza leđa, ali ovo je bilo daleko, daleko gore", govori Tomislav Dumbović iz mjesta Pecki.

Od kuće do kuće na terenu se pruža psihosocijalna pomoć. Djelatnici Crvenog križa brinu se da stanovnici imaju s kime razgovarati.

"Dosta stanovništva je jako uplašeno. Izjavljuju da nisu sigurni spavati u svojim kućama, mnogi od njih ne znaju kome da se obrate, stoga ih mi nastojimo informirati", kaže Magdalena Antunović, djelatnica Crvenog križa iz Hrvatske Kostajnice.

"Boje se da ne udari opet ovako jako potres, ne mogu spavati, imaju problema s nesanicom, s napadima panike, a isto tako ih je strah za egzistenciju", dodaje Nebojša Buđanović iz Gradskog društva Crvenog križa Čakovec.

I dok u prihvatnom centru mirno leže pod pokrivačima u sportskoj dvorani, na sigurnom, u glavi se vrte svakojaki scenariji.

"Bude plača, bude svega, imamo osobe koje se jednostavno ne mogu pomiriti s tim. Pokušavamo ljudima reći da će sve biti dobro, da će se situacija riješiti", govori Deni Bočkinac iz interventnog tima Crvenog križa.

Tek uz tablete gospođa Nada utone u san. "Ja bih išla sad kući, rado bi otišla, ali bojim se, ne mogu spavati, a ne mogu vani biti", rekla je Nada Lađević, korisnica prihvatnog centra u Sisku.

Iako su i sami proživjeli ovu katastrofu, psiholozi Sisačko-moslavačke županije svojim sugrađanima odmah su se stavili na raspolaganje. Dostupni su na telefonskim linijama.

"Kroz razgovor i aktivno slušanje pružaju pozivateljima psiho-edukaciju i određene intervencije koje im mogu olakšati nošenje s ovom situacijom", govori Željka Koprivnjak, predsjednica Društva psihologa Sisačko-moslavačke županije.

Uz telefone su i njihovi kolege iz cijele Hrvatske. Ističu da su osjećaji koji se javljaju nakon ovakvih stresnih situacija normalni i ne treba ih potiskivati ili ignorirati. Postoji i način da se sami umirimo.

"Da budemo svjesni što je oko nas, da sve još stoji, da ono što je palo nas nije ozlijedilo, da smo mi fizički u redu i da pokušamo onda kroz neko vrijeme kontaktirat naše bližnje, uvjerit se da su oni dobro", rekla je Andreja Nočajević iz NZJZ "Dr. Andrija Štampar".