Što je to povijesna, što ustaška, a što jugoslavenska zastava

Izgled službene hrvatske zastave definiran je Zakonom o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske te zastavi i lenti predsjednika RH. Riječ je o jednom od rijetkih zakona koji još od 21. prosinca 1990. nije mijenjan. Izgled grba ovako je opisan: "Grb Republike Hrvatske povijesni je hrvatski grb u obliku štita, dvostruko podijeljen vodoravno i okomito u dvadeset pet crvenih i bijelih (srebrnih) polja, tako da je prvo polje u gornjem lijevom kutu štita crvene boje".

I opet svaki put kad netko javno izvjesi zastavu s početnim bijelim poljem pokrene se priča o tome da je trobojnica s grbom na kojem je prvo bijelo polje "ustaška", poput one koju koristi hrvatska dijsaspora i koju je znala držati i predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović. 

Takva zastava, s prvim početnim bijelim poljem na grbu, 25. srpnja 1990.  zavijorila se i ispred zgrade Hrvatskog sabora te je mnoštvo na Markovu trgu slavilo što je s hrvatske trobojnice uklonjena petokraka i umjesto nje stavljen hrvatski povijesni grb s prvim bijelim poljem.

Slične zastave možemo vidjeti i na svakom videu s početka 1990-ih i u rukama mnogih političara. Takve zastave vijorile su i se i tijekom povijesnog govora Vlade Gotovca pred ondašnjom zgradom V. vojne oblasti i pri ponovnom postavljanju kipa bana Josipa Jelačića na glavni zagrebački trg. 

To je bio hrvatski službeni simbol do 21. prosinca 1990. kad je donesen 'Zakon o grbu' u kojem je definirano da prvo polje bude crveno.

Kako bi razjasnili što je povijesna, što ustaška, a što jugoslavenska zastava, pitali smo Antu Brešića pl. Mikulića, doktoranda humanističkih znanosti i akademskog umjetnika s dugogodišnjim iskustvom rada i proučavanja na području heraldike, veksilologije i veksilografije. Uz objavu istraživačkih radova i članaka, redovito održava predavanja na temu istih. 

Njegov odgovor prenosimo u cijelosti.

"Naziv povijesna zastava kod nas se koristi za uistinu različite pojmove koji su nepovezani. Svakako sve zastave iz naše prošlosti, bilo bliske ili daleke nose povijesnost i ona se ne može isključiti. No, ono što se naziva povijesnom zastavom uključuje zastave (ponajprije u službenoj i poluslužbenoj uporabi) korištene u razdoblju do 1918. kada dolazi do gubitka neprekinutog državnog kontinuiteta. Razlog nazivanja zastava do 1918. povijesnim, označuje ponajprije u heraldičkom i veksilološkom poimanju povezivanje sa razdobljem pred moderne bilo u stilskim obilježjima, bilo u povijesnosti državnog i heraldičkog kontinuiteta.

Prije povijesnog osvrta moramo uzeti u obzir da tekst pokriva samo službene i poluslužbene zastave korištene od jedne vrste vlasti ili značajnijeg pokreta. Hrvatska veksilološka baština i tradicija svakako ima svoja pravila i primjere koji su vezani uz svako razdoblje, te su mijenjana kroz povijest. Kao okosnicu teksta uzimamo 1848. i uvođenje trobojne crven-bijela-modra zastave, koja biva prvi puta službeno uvedena s ustoličenjem bana Josipa grofa Jelačića-Bužimskog za bana Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije 1848. u Zagrebu.

Nukleus trobojne zastave, iako je već ranije bila korištena počiva na Banskoj zastavi. Hrvatska do 1848. ima dugu tradiciju zastavoslovlja koje možemo podijeliti na krunidbene zastave (najčešće prikazuju zasebno zemaljske grbove), banske zastave (glavna zastava kraljevine, sastoji se od grbova triju hrvatskih kraljevina i crvene osnove), crkvene zastave, vojne zastave (posebice banderija), te različite županijske, gradske i cehovske zastave.

Banska zastava za ustoličenja bana Josipa grofa Jelačića Bužimskog (1848.)

Uvod i nastanak trobojnice

Prethodno uvođenju trobojnog standarda u Hrvatskoj su dominirale jednobojne i dvobojne krunidbene, kraljevske, banske, vojne, crkvene, gradske i cehovske zastave. Najstarija sačuvana zastava Kraljevine Hrvatske jest krunidbena zastava za vrijeme krunidbe hrvatskog kralja Ferdinanda IV. 1647. Dok najstarija sačuvana banska zastava je ona bana Nikole III. Erdodyja iz 1670. Zanimljivo je da su obje jednobojne osnove i u obliku konjaničke dvokrake zastave sa ''V'' završetkom u obliku ''lastavičjeg repa''. Takva vrsta zastave biva osnova sve do 1848., te po primjeru posljednjeg banskog ustoličenja bana Levina baruna Raucha 1869., te krunidbe blaženog hrvatskog kralja Karla IV. 1916. bivaju prisutne sve do kraja postojanja Hrvatskog kraljevstva (Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije) 1918.

Unatoč dominaciji i službenoj uporabi jednobojnih ili dvobojnih zastava, trobojna zastava u Hrvatskoj ima povijest znatno stariju od 1848., iako njezina uporaba je ponajprije dekorativne i neslužbene naravi, van okvira nacionalnog značenja. Pri čemu najzanimljiviji veksilološki i heraldički izvor nam pruža grbovnik i povelja hrvatske kraljice Marije Terezije, Severinskoj županiji iz 1776. gdje možemo vidjeti lađu s jasno naznačenom trobojnom crven-bijelo-plavom zastavom. Tek dolaskom 1848. započinje njezina sve opća nacionalna i službena uporaba zastave bilo kao samostalne trobojnice ili sa grbom u sredini.

Krunidbena zastava Kraljevine Hrvatske, 1916.

U daljnjem tekstu, uzimamo tu godinu od kada počinjemo pratiti njezin razvitak kao službene, poluslužbene, pomorske i narodne zastave. Kao takva u cijelom razdoblju od 1848. do današnjice njezin poredak boja i trobojna osnova biva jedina točka doticaja svih službenih i poluslužbenih hrvatskih zastava, dok promjena grbova, amblema i simbola jest središnja točka promjene u samoj zastavi.

Pojam narodne zastave

Iako u hrvatskoj povijesti uporaba jednobojnih, dvobojnih i heraldičkih zastava je bila učestala, bilo kroz kraljevsku, bansku, vojnu, crkvenu ili cehovsku uporabu, sve do 1848. pojam narodne (civilne) zastave nije bio uvažen i u cijelosti prihvaćen. U toku pokreta 1848. biva prihvaćena trobojna CRVEN-BIJELO-MODRA zastava kao narodna, o čemu svjedoči i naputak Ljudevita Gaja.

U njegovim Novine dalmatinsko-hervatsko-slavonske (kasnije Narodne novine) često se spominje pojam narodnih zastava i narodnih boja, koji u početku označavaju svaku hrvatsku trobojnu zastavu, koja za razliku od jednobojnih ili dvobojnih nosi narodne boje (crven-bijelu-plavu), imala ona grb ili ne. Posebnu pažnju na taj pojam možemo vidjeti u izdanjima iz svibnja i lipnja 1848. pred samo ustoličenje baruna Josipa Jelačića Bužimskog (kasnije grofa), za bana Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije.

Kasnijim regulacijama, posebice u vrijeme banovanja bana Josipa baruna Šokčevića dolazi do znatnije regulacije državnih i narodnih simbola, čime se trobojna zastava bez grba odvaja kao zaseban pojam koji će ostati zapamćen kao narodna zastava. Veću prekretnicu u regulaciji donosi Hrvatsko-Ugarska nagodba iz 1868. i novi državni ustroj Trojedne Kraljevine Hrvatske, čime se znatnije odvajaju pojmovi državnih (službenih) i narodnih (civilnih) zastava. Osvrt na čitavu povijest od polovice 19.st., te posebice onaj poslije Nagodbe 1868. o jasnijem definiranju pojma Narodne zastave daje nam banska odredba od 21. studenog 1914. u vrijeme bana Ivana baruna Skerlecza Lomničkog, koja razdvaja pojmove narodne i službene zastave:

'Po smislu § 61. zak. čl. I od godine 1868. o nagodbi i naredbe kr. zemaljske vlade, odjela za unutarnje poslove, od 16. novembra 1876. broj 18.307, jeste crveno-bijelo-modra u kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji narodna zastava, koja se sa sjedinjenim grbovima kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, proviđena krunom sv. Stjepana, u poslovima autonomnim imade upotrebljavati za službenu zastavu. Spomenutu narodnu zastavu može doličnim načinom upotrijebiti svatko.'

U to vrijeme biva česta praksa razdvajanja trobojnih zastava s grbom od onih bez, postoje primjeri kao što je zastava sa grbom Trojedne Kraljevine Hrvatske, pjevačkog društva 'Davor' iz Slavonskog Broda. Unatoč korištenju krune sv. Stjepana, uporaba grba i zastave biva uskraćena samom društvu. Druga praksa, koja počiva na samoj logici tog razdoblja, o korištenju narodnih zastava bez grba ovisi o samoj proizvodnji. Narodne zastave se lako proizvode šivanjem tri različite trake u hrvatskim bojama, dok izrada grba zahtjeva bilo slikarsku osnovu (naslikani grb) ili grafički tisak (različite tehnike tiska na platnu).

Ti ključni čimbenici utječu da sve do 1945. bez obzira na sustav i vladu, trobojna zastava biva narodnom zastavom opće korištenom bez dodatnih regulacija, često korištena i od strane različitih vlasti kao neslužbena (na javnim zgradama) ili u svečane svrhe. U današnje vrijeme, posebice zbog široke i masovne mogućnosti visokog tiska, narodna zastava u obliku trobojnice bez grba biva rijetko u uporabi, dok zastave s različitim inačicama grbova i simbola danas bivaju korištene kao narodne (civilne) zastave.

Povijesne zastave (do 1918.)

U razdoblju do 1918. možemo podijeliti zastave na one korištene do 1848. i one od 1848. s pojavom i uporabom trobojnice. Upravo te zastave dijelimo na četiri vrste od kojih sam neke naveo ovdje. Službene državne, tj. zemaljske koje prikazuju grb Trojedine Kr. Hrvatske, Slavonije i Dalmacije s različitim interpretacijama krune: heraldička, Stjepanova i rjeđe 'starohrvatska'.

Zatim Zemaljske zastave koje prikazuju jednu od kraljevinskih zemalja bilo u jednobojnoj, dvobojnoj ili trobojnoj osnovi zastave. U ovom slučaju radi se o šahiranom okrunjenom grbu sa trobojnom zastavom. Ista takva zastava korištena je kao i pomorska zastava na hrvatskom brodovlju 19. i 20.stoljeću. I u konačnici trobojnice bez grba koje su korištene službenoj i neslužbenoj uporabi kao državne, zemaljske, pomorske i narodne zastave.

Razlog zašto su sve te zastave dobile naziv povijesne počiva na tri važna čimbenika, prvi jest neprekinutog državnog kontinuiteta do 1918., dok drugi govori o činjenici da povijesne zastave utječu na sve one nastale u razdobljima kasnije, te time bivaju zastavna osnova. Treći razlog je stilska odrednica, te obuhvaća sve zastave nastale u stilu i razdoblju prije moderne, npr: renesansne, barokne, klasicističke, historicističke i secesijske.

Zastava Trojedne Kr. Hrvatske, Slavonije i Dalmacije u službenoj uporabi, 19.st.

Ne postoji niti jedna pojedinačna zastava koju možemo nazvati povijesnom, već se radi o skupu zastava u službenoj i poluslužbenoj uporabi korištenih u razdoblju do 1918. i prestanku postojanja Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, odnosno K.u.K. monarhije. S toga u današnjici se često pogrešno nazivaju pojedine zastave pod pojmom povijesne, bilo da koriste dio povijesnog znamenja ili da se radi o suvremenim interpretacijama povijesnih zastava, bez praćenja heraldičkih i veksilografskih osnova izvornih zastava (vjeran opis izvorniku).

Povijesna kategorizacija zastava

Najčešći takav primjer pogrešnog nazivanja povijesne zastave je pri korištenju hrvatske trobojnice sa šahiranim grbom, gdje taj grb ne sadrži krunu! Već je samostalan bilo u inačici s prvim početnim bijelim ili crvenim poljem. Povijesne zastave kakve su korištene u službenoj ili poluslužbenoj inačici samo sa šahiranim grbom nose krunu, bilo hrvatsku heraldičku ili Stjepanovu (rjeđe starohrvatsku).

Iako u hrvatskom Ustavu, stoji da se radi o povijesnom grbu na službenoj zastave Hrvatske (1991.), njezina kruna ne odgovara povijesnim izvorima i heraldičkim pravilima, čime dolazi do pogrešne i nevjerne heraldičke interpretacije povijesnog grba i zastave.

Time u oba slučaja, bilo službene zastave Republike Hrvatske ili one bez krune s prvim početnim bijelim ili crvenim poljem, pojam povijesne zastave odskače od oba navedena primjera, te se ne može primijeniti na njih.

Jugo-sfera (1918.-1945. i 1945.-1990./1991.)

Uključuje sve službene, poluslužbene i neslužbene zastave nastale i korištene tokom nastanka Kraljevine Jugoslavije (SHS) i socijalističke Jugoslavije, te u vrijeme njezina nestanka. Prvu osnovu u tom pojmu čini hrvatska trobojnica koja biva kratko službeno korištena u svrhe Države Slovenaca, Hrvata i Srba (SHS), ulaskom iste države u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca dolazi prvi puta do promjene vrhovnih državnih simbola na ozemlju Hrvatske, te tako zastava Kr. SHS korištene u Hrvatskoj biva ona jugoslavenskog rasporeda boja (plavo-bijelo-crvena), koji je obrnut od hrvatske trobojnice.

U tom razdoblju od 1918. do 1941. biva nekoliko regulacija državnih simbola, te razdvajanja pojmova službenih, neslužbenih i narodnih zastava. U tom razdoblju možemo podijeliti hrvatske zastave (misleći na pojam korištenja hrv. trobojne osnove) na one u poluslužbenoj uporabi, civilnoj uporabi i ilegalnoj uporabi. Iako mnoge zastave i grbovi korišteni do 1918., bivaju u službenoj i neslužbenoj uporabi različitih društvenih i političkih organizacija.

Po prvi puta možemo vidjeti nekoliko zanimljivih masovnih tipova zastava s grbom, koji nastaju u ovom razdoblju, iako su pojedine bile korištene ranije, njihova masovna upotreba se može bilježiti u ovom razdoblju. Ponajprije prikaz zastave sa šahiranim grbom bez krune, kao i zastava s grbom hrvatskih kraljevinskih, povijesnih ili narodnih zemalja sa ili bez krunom (često prikazujući Hrvatsku, Dalmaciju, Slavoniju i BiH ili u inačicama s Istrom, Dubrovnikom i drugim pokrajinama).

Najčešća novija masovna zastava koju možemo primijetiti je ona sa šahiranim grbom bez krune, ista biva posebno u poluslužbenoj uporabi od strane jugoslavenske Banovine Hrvatske (uspostavljene 1939., u trajanju do 1941.), koja takvu inačicu zastave koristi uz narodnu trobojnicu u svrhe potreba same uprave (najčešće na svečanim događajima ili javnim zgradama). Razlog toj neslužbenoj i nepropisanoj uporabi možemo vidjeti kroz jednostavan razlog da Hrvati nisu bili oduševljeni i teže bi primili korištenje zastave sa šahiranim grba okrunjenim krunom Karađorđevića, kakva je bila na službenim grbovima Banovine.

Kako je kruna u heraldičkom smislu (čak i danas) simbol državnosti. Jugoslavenskim vlastima to kompromisno rješenje gdje vlasti Banovine koriste bilo samo trobojnicu ili trobojnicu s neokrunjenim grbom, je nadasve odgovaralo. Posebice jer se grb bez krune može tumačiti kao grb pokrajine, dok grb s krunom kao grb države ili zemlje. Zanimljivost je da upravo takva inačica zastave biva u službenoj uporabi 1990. U razdoblju za vrijeme i nakon Drugog svjetskog rata i uspostavljanju socijalističkog režima na prostoru Jugoslavije, tadašnja Hrvatska biva ustrojena po principu socijalističke republike unutar Jugoslavije (1943./45.-1990.).

Tadašnju heraldiku čine ponajprije ideološki principi, pri čime klasični grb biva zamijenjen amblemom. U slučaju Hrvatske i Srbije republički amblem koristi grb. Osnova svake službene i poluslužbene zastave u Hrvatskoj temelji se na uporabi ideološkog simbola, naspram onog heraldičkog ili povijesnog. Tako se uzima osnova hrvatske trobojnice na koju se nadodaje crvena petokraka zvijezda kao simbol socijalističko-komunističke ideologije.

Zanimljivo promjenom grafičkog standarda same zvijezde u zastavi SFRJ, dolazi i do promjene u SRH (prethodno NRH) 1947. godine, gdje petokraka zvijezda dobiva i žuti (zlatni) obrub. Iako prvi primjer uporabe ideološkog simbola na službenoj zastavi biva u vrijeme NDH, tek za vrijeme SRH po prvi puta on biva jedini dominirajući simbol na zastavi. Ukidanjem socijalističkog sustava Hrvatskoj i dolaskom razdoblja demokratske vlasti, te njezinim preimenovanjem iz Socijalističke Republike Hrvatske u Republiku Hrvatsku dolazi do povratka zastave s grbom kakva inačica je bila masovno korištena u ranije navedenom razdoblju, ponajprije vezanom uz vrijeme jugoslavenske Banovine Hrvatske.

Iako nije postojala jasna regulacija o izgledu grba, u to vrijeme korištene su obje inačice grba, bilo s prvim bijelim ili crvenim početnim poljem. No valja naglasiti, da su u češćoj svakodnevnoj i službenoj uporabi bila one inačice s prvim početnim bijelim (srebrnim) poljem. Iako Hrvatska tog razdoblja je samo formalno dijelom Jugoslavije, njezinom težnjom i službenim odcjepljenjem od Jugoslavije 1991. dolazi i do potrebe stvaranja novog zastavnog standarda.

NDH (1941.-1945.)

U razdoblju Drugog svjetskog rata stvaranjem Nezavisne Države Hrvatske dolazi do uporabe različitih povijesnih i narodnih zastava, već u prvoj godini postojanja dolazi do regulacije čime bivaju određeni državni simboli, dok vojno-pomorski će se mijenjati do 1945. U tom razdoblju valja napomenuti da se koriste službeno inačice slične zastavi i grbu iz vremena Jugoslavije koji nije nosio krunu, s time da krunu u ovom razdoblju mijenja stilizirano slovo 'U' unutar vitičastog pletera ili u različitim inačicama.

Dok se raspored i broj polja zakonski se određuje, te postavlja prvo bijelo (srebrno) polje. Ovo razdoblje u veksilološkom i heraldičkom pogledu biva zanimljivo zbog prve uporabe ideološkog simbola na zastavi. Time se po prvi puta u hrvatskoj povijesti ideološki predznak stavlja na grb i zastavu. NDH svoju ideološku osnovu čineći oko Ustaškog pokreta postavlja u same državne simbole, te zastave s tim simbolom postaju zaokružena heraldička i veksilološka cjelina u razdoblju NDH.

RH (1991.-)

Kako je ranije već objašnjeno za vrijeme ranog nastanka suvremene Hrvatske korišten je grb i zastava masovno korištena u vrijeme Jugoslavije (posebice Banovine Hrvatske) bez krune i različitim početnim poljima. Težnjom za osamostaljenjem Hrvatske i proglašavanjem njezine samostalnosti i nezavisnosti, dolazi i do potrebe stvaranja hrvatskog grba i zastave koji će nositi tri ključne točke.

Prva je prikaz državnosti, druga je prikaz povijesnog kontinuiteta i treća je prikaz teritorijalnog jedinstva Republike Hrvatske. Time osnova u opisu koja se nalazi u Ustavu uzima povijesni oblik što znači okrunjeni šahirani grb. Tada prvi put dolazi do odmaka od povijesnog grba, čime stilizirana kruna koristi pokrajinske grbove.

Način na koji je slikar i akademik Šutej napravio, a Sabor potvrdio, grb i zastavu, bivaju heraldički i povijesno neispravni. Heraldički dolazi do odstupanja u primjeni više nijansi boja (plave) i nepravilno postavljanju grbova na krunu, time čineći hrvatski državni grb jedinim heraldički neispravnim u cijeloj Europi.

Druga pogreška biva u povijesnom prikazu, gdje najveća pogreška leži na grbu Dubrovnika koji umjesto srebrno-crvenih greda nosi crveno-plave čime u stvarnosti nije prikazan grb Dubrovnika. Ovime današnja Hrvatska piše heraldičku i veksilološku povijest s prvim heraldički neispravnim službenim grbom i zastavom u našoj povijesti.

Bijelo ili crveno početno polje? Povijesni grb i zastava?

U Hrvatskoj, ponajprije zbog ideoloških sukoba i prepiranja dolazi do česte rasprave o ispravnosti korištenja zastava i grbova s prvim početnim bijelim (srebrnim) ili crvenim poljem. Prve naznake takve rasprave možemo vidjeti krajem 19.st. kada pojedine struje raspravljaju o odnosu heraldičkog i povijesnog istraživanja, time primjerice dr. Ivan Bojničić pl. Kninski staje uz tezu početnog crvenog polja u redoslijedu šahiranog grba, jer u tadašnjim istraživanjima najstarije grbove koji su atribuirani Kraljevini Hrvatskoj, nose prikaz s početnim crvenim poljem.

Kako u ranom razdoblju hrvatske heraldike postoje uistinu različite inačice zastava i grbova s različitim redoslijedom i brojem polja, uistinu dati odgovor da je jedna vrsta točna naspram druge je neutemeljena. Jedine dvije činjenice koje se valjaju uzeti u obzir se od 19.st. počinje učestalije u službenim i neslužbenim inačicama koristiti raspodjela od 5x5 šahiranih polja s čestim početnim srebrnim poljem. To ne počiva na nikakvim ideološkim razlozima, već naprosto heraldičkom pravilu da kovina (u ovom slučaju srebro-bijela) ide na boju.

Ista rasprava je tekla i u Kraljevini Ugarskoj za vrijeme 19.st., gdje su heraldičari preferirali prvu početnu srebrnu grdu, dok povjesničari prvu crvenu grdu na grbu Ugarske. Valja napomenuti da u istom razdoblju često se nevješto barata pojmom 'lijeva strana' što u heraldici označava stvarnu desnu stranu, čime hrvatski grb, posebice Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, biva u različitim inačicama, s različito postavljenim poljima unutar štita.

Druga velika pogreška današnjeg tumačenja jest ta da se primjer šahiranog grba s prvim početnim bijelim poljem označava kao povijesnim, naspram one s crvenim, što je netočno! Već u pukoj činjenici da povijesna zastava s grbom označava okrunjeni šahirani grb ili grb Trojedne Kraljevine. Time ukoliko osobama koje se pozivaju na povijest, jest želja nositi takvu 'povijesnu' zastavu, trebali bi sagledati izgled okrunjenog šahiranog grba ili grba Trojedne Kraljevine, a ne krive interpretacije istog, ukidajući važne elemente povijesnih grbova kao što je kruna.

Krunidbena zastava Kraljevine Hrvatske, najstarija sačuvana hrvatska zastava 17.st.

A onima sa suprotne strane koji u raspodjelu polja vide neželjene ideološke konotacije, valja napomenuti da povijesne zastave nose svoju povijesnost znatno prije doba totalitarnih ideologija. Ideologije kako smo ranije ustvrdili ipak nose ideološki predznak bilo stilizirano slovo 'U' kao u slučaju NDH i Ustaškog pokreta ili crvenu petokraku zvijezdu kako je slučaj NRH/SRH i Partizanskog pokreta (JA).

Stoga govoriti u današnjici da zastava sa šahiranim grbom bez krune je povijesna (misleći se na kontinuitet do 1918.), jest jednako neutemeljeno i banalno, kao i tvrditi da ista zastava je 'ustaška' jer podsjeća na nju ili pak s suprotne ideološke strane, da je obična trobojnica 'partizanska' jer podsjeća na nju. Simboli ideologija su ključni dio tih povijesnih razdoblja i pokreta koje predstavljaju, uklanjanjem tih simbola sa zastava, otuđuje se i totalitarni karakter, čime povezivanje s njima biva krajnje neutemeljeno.

Povijesna kategorizacija zastava