SSSH: Žene su na tržištu rada u slabijem položaju od muškaraca, potrebna je promjena svijesti

U sklopu projekta "Žene u 21. stoljeću – je li jednakost nedostižna" na portalu Generacija.hr upitali su Brnardić o položaju žena na tržištu rada u Hrvatskoj i EU, razlikama u plaćama između žena i muškaraca, zašto je mali postotak žena na rukovodećim pozicijama, diskriminaciji koju doživljavaju trudnice i majke te kako osnažiti žene i ojačati njihovu ulogu u društvu.

Kakva je zastupljenost žena na tržištu rada u Hrvatskoj, a kakva u EU? Koliki je rodni jaz u  zaposlenosti?

Podzastupljenost žena na tržištu rada problem je u cijeloj Europskoj uniji. U odnosu na opću stopu zaposlenosti, koja je u Hrvatskoj relativno niska i iznosi 68,2%, stopa zaposlenosti žena je 62,9%, a muškaraca 73,4%, što čini rodni jaz od 10,5% i smješta Hrvatsku u prosjek EU. Rodni jaz u zaposlenosti, međutim, veći je kada gledamo mlađu (15,6%, 20-29 godina) i stariju populaciju (12,4%, 55-64 godine).

Kako to da su žene u prosjeku obrazovanije od muškaraca, a na nižim su pozicijama?  Zašto je i dalje nizak postotak žena na rukovodećim pozicijama? Što kažu najnovija istraživanja?

Prema podacima Europskog instituta za rodnu ravnopravnost, u upravama poduzeća 2020. godine bilo je tek 27% žena. Radi se efektu tzv. staklenog stropa. Uzroke treba tražiti u tradicionalnim idejama o upravljanju, ali i u nerazumijevanju da je ravnopravnost vrijednost koja traži djelovanje u vidu stvaranja podržavajućeg okruženja.

Medicinske sestre otkrivaju kako je raditi u Hrvatskoj i vani: 'Žene nisu zaštićene kao muškarci'

Kako komentirate činjenicu da se od pritužbi na diskriminaciju upućenih pravobraniteljici njih preko 60 posto odnosi na područje zapošljavanja i rada? S čime se sve suočavaju žene na tržištu rada u 21. stoljeću?

Ako uzmemo u obzir činjenicu koliko je rad i zapošljavanje važno područje i da na radu provodimo gotovo trećinu života, jasno je i zašto je to područje u kojem tradicionalno imamo najviše pritužbi na diskriminaciju.

Uz to, žene su u tom smislu žrtve logike produktivnosti i efikasnosti koju prati kapitalizam i tržište rada. Najčešće se radi o diskriminaciji po osnovi dobi, trudnoće i majčinstva, a radi se o najrazličitijim oblicima stavljanja žena u nepovoljniji položaj zbog njihovog spola.

Otkazivanje ili neproduživanje ugovora trudnicama

Diskriminaciju često doživljavaju trudnice i majke. Koliko su česti slučajevi otkaza ili neproduženja ugovora trudnicama i majkama koje se vrate s porodiljnog? Kako je to regulirano zakonom i jesu li žene zaštićene po tom pitanju? Možete li nam prokomentirati praksu penalizacije majčinstva na tržištu rada?

Nažalost, slučajevi otkazivanja ili neproduživanja ugovora trudnicama i majkama nakon povratka s porodiljnog među najčešćim su oblicima diskriminacije. Radnice koje koriste dopust ili neko drugo pravo vezano uz roditeljstvo zaštićene su od otkazivanja za vrijeme korištenja tog prava i 15 dana nakon. U nedavnim izmjenama Zakona o radu isticali smo da je taj rok prekratak i da ga je potrebno produljiti na najmanje 6 mjeseci. I dalje ostaje pitanje žena koje su tijekom trudnoće/dopusta zaposlene na određeno vrijeme, a kojima poslodavac takav ugovor nije dužan obnoviti.

Smatramo da bi trebalo dizajnirati mjere koje bi stimulirale poslodavce da trudnicama zaposlenima na određeno vrijeme ponude ugovor na neodređeno. Veliki problem je i povratak na poslove na kojima je radnica radila. Iako zakon izrijekom predviđa to pravo, u praksi dođe do reorganizacije ili se naprosto izmijeni opis radnog mjesta.

FOTO: Pixabay, ilustracija

Istraživanja o položaju žena na tržištu rada koja pravobraniteljica kontinuirano provodi potvrđuju da su žene značajno podzastupljene na upravljačkim položajima, da su slabije plaćene za svoj rad te da ih se raspoređuje na slabije plaćene poslove. Kakav je rodni jaz u plaćama i zašto žene zarađuju manje od muškaraca?

Rodni jaz u plaćama u 2020. godini iznosio je 11,2%, pri čemu je, za razliku od svih drugih država članica EU izuzev Latvije i Mađarske, primjetan trend njegovog povećanja – 2014.  iznosio je tek 8,7%. Nakon 2020. dolazi do njegovog smanjivanja, što je i posljedica događanja uzrokovanih pandemijom Covid-19. Činjenica da žene statistički zarađuju manje od muškaraca posljedica je sustavnog učinka njihovog položaja u društvu i na tržištu rada.

Zanimanja u kojima su dominantno zaposlene žene manje su plaćena od tzv. muških zanimanja, što govori o podcjenjivanju ženskog rada uopće. Primjerice, u području socijalne skrbi i obrazovanja. Rast rodnog jaza u Hrvatskoj djelomice je moguće objasniti i lošim politikama u području plaća koje umjesto jednakosti plaća (za jednak rad) potiču nagrađivanje i isplatu neoporezivih dodataka koji su često izrazito netransparentni.

Manja zarada donosi i manje mirovine za žene. Jesu li umirovljenice u lošijem položaju od umirovljenika?

Rodni jaz još je izraženiji kada pogledamo razlike u mirovinama, gdje iznosi 20,4%. Žene imaju češće prekide u stažu zbog više ugovora na određeno, obveza brige i skrbi, češće se prijevremeno umirovljuju, i to nerijetko jer ih na to na neki način prisiljava poslodavac. Prosječna mirovina žene iznosi oko 380 eura.

Jesu li u Hrvatskoj još uvijek prisutni stereotipi o "muškim" i "ženskim" poslovima?

Apsolutno. Da se brine o djeci i starijima izjavljuje 35% žena u odnosu na 21% muškaraca, da svaki dan kuhaju i obavljaju kućanske poslove izjavljuje 62% žena u odnosu na tek 12% muškaraca. Prema istraživanju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, prosječna žena svaki tjedan obavi 15 sati neplaćenog rada u kućanstvu, u odnosu na 4,5 sata takvog rada kojeg obavi muškarac. Tržišna vrijednost takvog rada mogla bi biti i do 600 eura mjesečno.

Potrebna je društvena promjena

Pokazalo se da žene provode trostruko više vremena nego muškarci u obavljanju kućanskih poslova, dok očevi slabo koriste rodiljne/roditeljske dopuste, što pokazuje veliki raskorak u neplaćenom radu u kućanstvu i roditeljskoj skrbi na štetu žena. Kako to regulirati i što se može učiniti da se žene dovede u povoljniji položaj?

Nažalost, mislim da tu situaciju nije moguće regulirati, nego je tu potrebna društvena promjena do koje mora doći promjenom svijesti. Pritom je bitno razmotriti na koji način se ti društveni stereotipi i uloge reproduciraju, od obitelji pa do obrazovanja i društvenih poruka kao što su one političke i marketinške. Neodvojivi dio tog društva su i poslodavci koji još uvijek, kao što možemo čuti, ne gledaju blagonaklono na korištenje očinskog niti roditeljskog dopusta.

Za kraj, kako diskriminacija žena utječe na cjelokupno gospodarstvo jedne zemlje i kako osnažiti žene da se bolje pozicioniraju na tržištu rada?

Sva istraživanja pokazuju da (ne)ravnopravnost žena ima i svoj ekonomski učinak, te je to nešto što trebaju osvijestiti i vlasti, ali i poslodavci. Iz perspektive u kojoj se sada nalazimo, ulaganje u položaj žena predstavlja se i čini kao neka vrsta socijalne intervencije, ali riječ je u ulaganju u temeljne vrijednosti i stabilnost društva.

U Hrvatskoj je, međutim, potrebno još puno napraviti po pitanju uređivanju tržišta rada i zaštite radnika općenito. Slabosti tržišta rada samo se višestruko odražavaju na žene kao one koji su na tržištu u slabijem položaju.

*Tekst je objavljen u sklopu projekta "Žene u 21. stoljeću- je li jednakost nedostižna?" kojeg financira Agencija za elektroničke medije.