Srpski svećenik dao šokantnu izjavu za francusku TV: Izjednačio terorizam s Vukovarom

France 24 je francuska javno financirana međunarodna informativna televizijska mreža sa sjedištem u Parizu. Njezini kanali, emitirani na francuskom, engleskom, arapskom i španjolskom, usmjereni su na inozemna tržišta. Prije 10-ak dana u njihovom aranžmanu objavljen je kratki prilog dokumentarističkog karaktera o Vukovaru 30 godina nakon rata.

Hrvatski grad Vukovar, na obali Dunava, ima bolnu prošlost. Smješten na granici sa Srbijom, bio je poprište prve velike bitke u, kako su nazvali na France 24, "balkanskim ratovima 1990-ih", što je potpuno krivo jer se događaji 90-tih na području RH u više međunarodnih konvencija nazivaju Domovinskim ratom. Osim toga, balkanski ratovi koriste se kao termin za zbivanja uoči Prvog svjetskog rata. Četiri godine prije genocida u Srebrenici i osam godina prije rata na Kosovu, Vukovar je bio prvi grad u bivšoj Jugoslaviji koji je pretrpio etničko čišćenje, 1991., navodi se u opisu priloga na YouTubeu. Više od 30 godina kasnije, pomirenje između lokalnih Srba i Hrvata ometa nekažnjavanje ratnih zločina i nemogućnosti dogovora oko "zajedničke verzije" događaja iz tog vremena, navodi se.

Kako govori narator, riječ je o vremenu u srpnju 1991. godine, u vrijeme kada je Hrvatska proglasila neovisnost od SFRJ-a i u vrijeme kada je Slobodan Milošević JNA naredio da zadrži kontrolu nad teritorijem koji je Beograd smatrao "velikom Srbijom". Cijeli taj proces praćen je masovnom propagandom, a među prvima je nastradao Vukovar. U kolovozu je Srbija poslala svoju vojsku, a tri mjeseca kasnije, Vukovar je pao. Sada, 30 godina kasnije, reporteri France 24 odlučili su provjeriti kakav je suživot Hrvata i Srba u ovom gradu punom patnje.

Kritika pravosuđa

"U Vukovaru su nestali stalno prisutni", kaže narator, više od 500 njih čiji se gubitak ne može prežaliti. "U Vukovaru ljudi nastavljaju nailaziti jedni na druge. Silovane žene susreću svoje silovatelje, a mi susrećemo ljude koji su nas tukli i kampu", komentar je." Trideset godina kasnije sporo i neefikasno pravosuđe nije sposobno dostaviti pravdu za mnoge žrtve prepuštajući ih samima s njihovim ranama. Tu je učinjeno tako puno zločina, silovanja, mučenja, egzekucije, deportacije, tri mjeseca opsade ostavile su grad u ruševinama", govori narator.

Zatim se tema prebacuje na najveći zločin počinjen na tom području, a odnosi se na Ovčaru, farmu u sklopu vukovarskog poljoprivrednog kombinata VUPIK-a. O tome je u filmu govorio Nikola Kajkić, bivši policijski istražitelj u odjelu ratnih zločina. U filmu se navodi i da je sud u Haagu za zločine na Ovčari optužio tri visoko rangirana srpska oficira, ali nikada nije dokazano da su oni ti koji su izdali naredbe. Zajedničko je žrtvama u Vukovaru da susreću svoje krvnike.

Manda Patkov u filmu govori o svom nestalom mužu te je jasno opisala praksu koju su u to vrijeme provodili Srbi u potrazi za civilnim stanovništvom koje su potom slali u Velepromet. "Kada su tog čovjeka, koji i dalje živi u Vukovaru, pitali kome je predao mog muža, rekao je da je bilo mračno i da ne zna. Mi ne tažimo ubojice više, tražimo njihove ostatke kako bismo im priuštili dostojno počivalište i imali kamo odnijeti cvijeće", rekla je Patkov.

FOTO: Screenshot/France 24

'Prisilili su naš da izjavimo da smo ustaše'

Ispričala je kako su nakon nestanka njezinog muža ona i njezina svekrva odvedene u koncentracione logore u Srbiju, gdje su bile prisiljene izjaviti da su ustaše, partizani fašističke hrvatske države koji bili krivi za masakr na desetke tisuće Srba i Židova između 1941. i 1944. godine. 1991. godine, kada je Hrvatska proglasila nezavisnost, Milošević je sve Hrvate proglasio ustašama kao dio svoje masovne propagande. I dan danas, dva narativa postoje u Hrvatskoj. Srbi tvrde da Srbija nije napala Hrvatsku, a o tom stavu posvjedočio je i svećenik Saša Kuzmanović u Sabornoj crkvi svetog Nikolaja u Vukovaru.

Srbi danas čine tek trećinu stanovništva u Vukovaru, ističe se u dokumentarcu govoreći o njima kao nacionalnoj manjini. Otac Kuzmanović tvrdi da se moli za mir između zajednica, ali predstavlja revizionističku verziju povijesti, onu koju je promovirao Milošević i srpska država: "JNA nije došla ovdje, JNA je bila ovdje. Zašto je policija na ulicama Francuske kada se dogodi terorizam? Da uguši prosvjed. Isto se dogodilo ovdje. To se nije dogodilo u ime Srba, to nikada nije bila srpska vojska", šokantna je izjava pravoslavnog svećenika za francusku televiziju, posebno s obzirom na to da ta ista JNA koju brani, nije zaštitila hrvatsko stanovništvo od pobunjenih Srba, već je sudjelovala u etničkom čišćenju Hrvata.

 U Vukovaru je bilo jedva 2000 vojnika na hrvatskoj strani koji su branili Hrvatsku nasuprot blizu 37 tisuća snaga pod Miloševićevim zapovjedništvom. Ali danas lokalni Srbi i danas dijele stavove Saše Kuzmanovića, ističe se u reportaži. Za njih je, navodi se, pitanje prošlosti osjetljiva tema, kao i pitanje suživota. "Mi nemamo problema, živimo sasvim normalan život", kaže jedna od članica obitelji koju su intervjuirali. Saša Radošević služio je JNA,a  iza kamera optužuje Hrvatsku za širenje propagande o srpsko-hrvatskom sukobu. Kako kaže, on želi krenuti dalje.

FOTO: Screenshot

'Ne, ne trebamo zaboraviti'

"Okrećemo se budućnosti, normalizaciji, boljim vremenima, boljoj racionalizaciji viđenja stvari", kaže pred kamerama. Niže niz ulicu, tek nekoliko kuća, za francuske kamere progovorili su iz obitelji hrvatskih branitelja, oni, kaže narator, žive u prošlosti. "Bez obzira na to što će neki reći, treba oprostiti i zaboraviti, ne, ne trebamo. Trebamo znati tko su počinitelji, da buduće generacije ne naprave istu grešku", kazao je Mladen Šantić.

Odjeknula isprika Srbina: Kao dijete su ga uvjeravali kako su Hrvati 'razorili' Vukovar

Na kraju filma prikazane su scene s prosvjeda roditelja u siječnju ove godine nakon što su pretučena nekolicina maloljetnika, od kojih su neki završili s težim ozljedama u bolnici. Cijeli incident je obojen nacionalnom mržnjom, tvrdili su roditelji koji su prozvali institucije zbog nereagiranja. Naravno, snimka je prikupila puno komentara koji su prozivali svećenika lažljivcem, spočitavali da je u prilogu trebalo se osvrnuti i na aktualnu propagandu službenog Beograda koji ne odustaje od sintagme "velike Srbije", a neki su prepričavali svoja iskustva iz rata, koji je ostavio duboke ožiljke na Gradu Heroju.