SPOROST PROCESURIRANJA ZLOČINA Iz Documente upozorili: Prošla je 31 godina od zločina nad Hrvatima u Novom Selu Glinskome

Pripadnici teritorijalne obrane i srpskih paravojnih jedinica počeli su sredinom 1991. upadati u većinski hrvatska sela glinskoga kraja, gdje su ubijani civili i ratni zarobljenici, rušeni i spaljivani civilni objekti, a preživjelo nesrpsko stanovništvo je protjerano.

U jednome od tih mjesta, Glinskom Novom Selu, tako su u dva navrata tijekom listopada ubijeni svi stanovnici koji nisu pobjegli, priopćila je Documenta.

Dodaju da još nisu sasvim razjašnjeni detalji zločina, no koliko je poznato prvi upad u selo zbio se 3. listopada 1991. kad je ubijena trećina stanovništva, a ostali su ubijeni 16. listopada kad su žene zatvorene u drvenu zgradu na koju je ispaljen projektil iz zolje dok su muškarci strijeljani.

"Danas, 31 godinu nakon ubojstava, većina žrtava još nije ekshumirana i identificirana te tako i točan broj žrtava varira ovisno o izvoru, no zasigurno se radi o 32 osobe, od kojih su tri četvrtine bili civili", upozorila je Documenta.

Napominju da se zbog zločina u Glinskom Novom Selu vode dva postupka pred hrvatskim sudovima od kojih nijedan još nije urodio presudom.

Okrivljenici i svjedoci često nedostupni pravosuđu

Postupak se u odsutnosti vodi na Županijskome sudu u Zagrebu protiv Dušana Jovića, Mile Paspalja, Vlade Čupovića, Marka Vrcelja i Josipa Kovačevića koji je u međuvremenu umro. Tereti ih se za planiranje napada na pretežno hrvatska sela na glinskom području, zlostavljanje zarobljenika, usmrćivanje stanovnika te spaljivanje sela, kao i nepoduzimanje mjera da se spriječi zločine.

Na istom sudu vodi se i zasebni postupak protiv Vlade Čupovića i drugih temeljem optužnice podignute 2015., kojom se jedanaestoro optuženika od kojih je jedino Mile Paspalj dostupan hrvatskome pravosuđu tereti da su kao pripadnici paravojnih formacija usmrtili 31 stanovnika Novog Sela Glinskog.

Documenta kaže da je i taj slučaj primjer sporosti u procesuiranju ratnih zločina kojoj uvelike doprinosi nesuradnja među zemljama regije, zahvaljujući kojoj su i okrivljenici i mogući svjedoci često nedostupni pravosuđu pojedinih zemalja, kao što ostaju nedostupne i informacije koje bi pomogle rasvjetljavanju ratnih događanja.

Ta sporost, upozoravaju, ne znači samo odlaganje pravde i zadovoljštine za rodbinu žrtava nego i nepovratno propuštenu priliku za rasvjetljavanje okolnosti zločina i pronalaženje ostataka žrtava. Neprocesuiranje ili neučinkovito procesuiranje zločina uz to još je jedan faktor koji društvu onemogućava da se suoči sa zločinima i ostavi ih u prošlosti, ističu u Documenti.