Slaba je utjeha da se horor događao i drugdje: 'Tito je krajem rata prešao u brutalnost'

Kao se ističe, Pirjevec je u knjizi na 920 stranica, uključujući više od stotinu stranica napomena, i 30 stranica bibliografije, prikazao partizanski pokret otpora protiv nacista i fašista te njihovih domaćih pomagača na području raskomadane jugoslavenske države u Drugom svjetskom ratu.

Knjiga u prijevodu Anite Peti-Stanić i izdanju Srednje Europe, u pet dijelova prikazuje djelovanje partizana u svim dijelovima podijeljene i okupirane zemlje, glavne bitke, odnose nacionalnih pokreta otpora i centra oko Vrhovnog štaba te odnose unutar samog partizanskog vodstva na čelu s Josipom Brozom Titom. 

Pitanja kolaboracije, otpora i revolucije, kao i mnoge brutalne događaje u ratu uključujući poratne pokolje Pirjevec je objektivno smjestio u okvire europskog poraća. Autor je šest godina radio na knjizi, kaže, svjestan da "ne smije napisati apologiju partizanstva jer je takvih već bilo dovoljno" nego da mora "prikazati povijesnu istinu u svoj njezinoj veličini, ali i u zabludama, tragici i zločinima".

FOTO: HINA/Siniša Kaladžija

Likvidacije ne treba prešutjeti

Jože Pirjevec (Trst, 1940), povjesničar i redovni član Slovenske akademije znanosti i umjetnosti predavao je na fakultetima političkih znanosti u Pisi i Padovi, te na Filozofskom fakultetu u Trstu i na Sveučilištu u Kopru. Aktualno zaposlen u Znanstveno-istraživačkom centru u Kopru, ističe da se bez obuhvaćanja čitava jugoslavenskog prostora ne bi mogli razumjeti međunarodni dosezi partizanske borbe i umiješanost velikih sila u njih.

Knjigu zaključuje "opisom poslijeratnih izvansudskih ubojstava kvislinga, uvjeren da te likvidacije ne treba prešutjeti, nego ih treba prikazati u svom njihovom užasu". Istovremeno, treba ih smjestiti u "vrijeme puno osvetoljubivosti i neprijateljstava koje je obilježio užasan sukob s Englezima i Amerikancima zbog naših granica u Koruškoj i Primorskoj".

Pirjevec ističe da je borba završila pobjedom, ali i pohodima smrti i pokoljem čije su žrtva bili izdajnici domovine i suradnici fašista i nacista, uglavnom mladi i neiskusni ljudi. O likvidacijama za koje su bili odgovorni najviši partijski i ratni vođe na čelu s Titom, Kardeljem i Rankovićem, znalo je, kaže, malo ljudi, čak ni neki članovi Politbiroa.

FOTO: HINA/Siniša Kaladžija

'Spašeni sramote'

Mnogi koji su sudjelovali u tim pohodima smrti su "upali u patološka stanja ili su sami sebi presudili". Činjenica da je Tito krajem rata prešao u brutalnost, svjedoči o tome da unatoč samouvjerenosti koju ju stekao u godinama borbe, nikad nije bio posve siguran u čvrstoću svoga režima.

Tito se tada našao između staljinističkog režima zasnovan na teroru s jedne strane, i Churchilovih imperijalističkih pritisaka te američkih špijunskih mešetarenje s druge strane te unutarnjih kvislinga s treće, objašnjava vojne i političke okolnosti Pirjevec te dodaje da je slaba utjeha to što su se osvete događale posvuda među oslobodilačkim pokretima u Europi, te što su pale stotine tisuća žrtava Dresdena, Hirošime i Nagasakija koje idu na teret Britanaca i Amerikanaca.

Tvrde da Hrvati nisu bili slobodni u Jugoslaviji: 'Srbi su imali vodeću ulogu u Titovoj državi'

Nalazeći brojne zamjerke komunistima, Pirjevec zaključuje da bez njih ne bi bilo narodnooslobodilačkog pokreta kakav je bio, koji je Srbe, Crnogorce i Hrvate spasio sramote kolaboracionizma, a Slovence i Makedonce uz to uvrstilo među poznate europske narode.