Škugor je 'muljao' s plinom i 2007., a sada je htio i na čelo velike državne tvrtke

Taj diplomirani inženjer naftnog rudarstva cijeli svoj radni vijek proveo je u INA-i, nacionalnoj naftnoj kompaniji u čijem se sektoru istraživanja i proizvodnje nafte i plina zaposlio još kao praktikant za vrijeme studija. Uz podršku nadređenih, među kojima je bio i tadašnji šef Naftaplina, a kasniji član Uprave INA-e, akademik Mirko Zelić, brzo je napredovao u kompanijskoj hijerarhiji.

Već 2001. godine bio je imenovan na poziciju direktora koju je držao tijekom naredna dva desetljeća. U tom periodu Škugor je u INA-i mijenjao sektore, ali najveći dio svojeg 20-godišnjeg direktorskog staža proveo je na pozicijama vezanim za trgovinu prirodnim plinom.

U tom kontekstu, zasigurno ga se može smatrati čovjekom koji je sudjelovao u većini ključnih poslovnih transakcija vezanih za trgovinu plinom koji INA proizvodi na svojim poljima u Hrvatskoj.

Jedan od takvih poslova bio je i ugovor koji je INA u ožujku 2007. godine potpisala s talijanskom tvrtkom GM&P Srl o prodaji plina sa sjevernojadranskih polja, a u kojem je ugovorena cijena bila osjetno niža od tržišne cijene plina u tom trenutku, pa i cijene plina koju je sama INA plaćala pri uvozu. Potpisnici tog ugovora, prema tadašnjem pisanju Jutarnjeg lista, bili su upravo Zelić i Škugor, a procjenjivalo se kako je njime zbog niske prodajne cijene INA pretrpjela štetu od 20-ak milijuna eura. U trenutku potpisivanja ugovora, Škugor je obnašao dužnost direktora komercijalnih poslova u INA-i, a slučajno ili ne, s te pozicije je smijenjen tek nekoliko mjeseci kasnije.

Nejasne veze s politikom

Ipak, tek koju godinu kasnije opet će se pojaviti na čelu INA-inog sektora trgovine plinom. Taj kompanijin plinski biznis prije dvadesetak godina bio je svojevrsna varijanta komunalne djelatnosti, gdje je INA po reguliranim cijenama, kao jedini proizvođač i uvoznik tog energenta snabdijevala domaće potrošače. Ipak, otvaranjem tržišta, koje se dogodilo zbog prilagodbe europskoj regulativi, te spornim ugovorima o plinskom biznisu koje je Sanaderova vlada sklopila s mađarskim MOL-om, i taj dio INA-inog biznisa postao je tržišno atraktivan.

U tim okolnostima, Škugor je bio jedan od važnih aktera procesu ustroja i liberalizacije hrvatskog tržišta plina - procesa koji je počeo sredinom 2000-tih, a realno nije završen do danas. Redovito je sudjelovao u radu stručnih tijela, poput Hrvatske stručne udruge za plin te kao član radnih skupina i povjerenstava sudjelovao u procesu izrade ključnih regulatornih akata vezanih za funkcioniranje tržišta plina.

Iako ne postoje javni podaci o tome je li ikad bio član ijedne političke stranke, teško je vjerovati da je dugovječnost na direktorskoj poziciji u paradržavnoj tvrtki poput INA-e mogao ostvariti bez određenih kontakata s politikom, pogotovo s obzirom da je većinu karijere proveo u sektoru trgovine plinom.