Sinišu Glavaševića na Ovčari su tukli kao nikoga: 'Odustajem od traženja pravde'

Pitanje je je li Siniša tada slutio da već sljedeći neće dočekati i da će se njegov život na najsuroviji način ubrzo okončati 20. studenog 1991. godine na Ovčari.

Nakon što je uspješno završio studij komparativne književnosti i bibliotekarstva, Siniša je bio zaposlen u školama u Lovasu i Borovu Naselju, gdje je ostao zapamćen kao kreativac, vizionar i nepresušan izvor ideja, pa je tako već u ono doba od školske knjižnice u Borovu Naselju, koja se danas zove po njemu, napravio – multimedijski centar.

Ipak, Glavašević će ostati upamćen po munjevitoj novinarskoj karijeri, koju je najprije započeo kao djelatnik Hrvatskog radija Vukovar, da bi ubrzo napredovao i postao njegovim urednikom, a onda silom prilika i ratnim izvjestiteljem, i to sve u svojoj 31. godini života, piše Povijest.hr.

FOTO: Siniša izvještava (Arhiva Vukovar)

Izvještavanja puna lirike i emocija

No, u njegovom slučaju, nije bila riječ o tek suhoparnom novinaru. Siniša Glavašević bio je izniman lirik i pisac, pa su tako njegove lirske priče objavljene u Matici hrvatskoj pod naslovom Priče iz Vukovara, a njegovi ratni izvještaji bili su protkani dušom i poezijom, što je u ono vrijeme bio rijedak slučaj.

Osim svega nabrojanog, Glavašević je prvenstveno bio mirotvorac i čovjekoljubac. Na tu njegovu najprimarniju odliku često podsjeća i njegov sin Bojan Glavašević, koji njegove rođendane putem društvenih mreža obilježava citatima iz očevih djela. 

"Život je pun zagonetki, ali najzagonetnije je to kako od prijatelja nastaje neprijatelj. Jeste li ikad pomišljali zašto je lakše steći neprijatelja negoli prijatelja? Cijeli sam život želio biti okružen dobrim, vrijednim ljudima, koje svi poštuju i vole", citirao ga je jednom prigodom.

FOTO: Siniša i Bojan Glavašević (privatna arhiva/Facebook)

Potresno zadnje javljanje

Ipak, sudbina je htjela da Siniša Glavašević točno na svoj 31. rođendan (4. studenoga 1991.) bude ranjen krhotinom granate i to na putu za bolnicu, gdje je krenuo prikupiti podatke kako bi napravio izvještaj. Posljednje izvješće poslao je iz vukovarske bolnice 18. studenoga navečer, a njegove potresne riječi svjedoče o dubokoj boli, razočaranju i, na neki način, svjesnosti o tome da će mnogi u narednim danima biti pobijeni:

"Optužujem Vas, gospodo sabornici, za trenutak iznenađenja kada su Vukovaru stigli nepobitni materijalni dokazi da Republika Hrvatska raspolaže ljudstvom i svim sredstvima potrebnim za proboj puta te obranu Vukovara, ali ista ne želi upotrijebiti, to jest dostaviti Zapovjedništvu operativne grupe Vukovar, Vinkovci, Županja, a koje je Zapovjedništvo zahtijevalo za izvršenje zadatka koji je postavljen pred Zapovjedništvo".

"Optužujem Vas, gospodo, za svu bol trenutka u kojem je Vukovar shvatio da između Vas, Hrvatskog sabora, Hrvatske vlade, Predsjednika Republike Hrvatske i četnika nema nikakve razlike… optužujem Vas, gospodo, za smrt Vukovara. Materijalni dokazi Vaše nesumnjive krivice bit će dani na uvid hrvatskom narodu i cijeloj svjetskoj javnosti. Ne zavaravajte se da ćete Vi doći prije do njih, ne možete gospodo, garantiram Vam…"

FOTO: Spomenik Siniši Glavaševiću (Wikipedia.hr)

Najviše su ga tukli

Na žalost, nakon pada Vukovara ovaj je znameniti čovjek zajedno s ostalim pacijentima odveden iz vukovarske bolnice i od tada mu se izgubio trag. Naknadno je utvrđeno da je ubijen i pokopan u masovnoj grobnici na Ovčari 20. studenoga 1991., a ekshumiran je i identificiran u veljači 1997. godine.

O detaljima egzekucija na Ovčari i danas se malo zna, no pretpostavlja se da je Glavašević jedan od prvih ubijenih na ovom stratištu, a njegovu likvidaciju je tražio Veselin Šljivančanin, koji je osobno poslao egzekutore po njega. O onome što je prethodilo, ispričao je jedan od petorice preživjelih masakra na Ovčari: "Strašno je to za pričati, mene su tukli četvorica, petorica, a njega je njih 12 tuklo", kazao je Dragutin Berghofer.

Bezvremenske riječi Siniše Glavaševića: 'Između vas i četnika nema nikakve razlike'

"Priča o gradu" i "Priča o ljubavi" najpoznatiji su eseji mučki ubijenog vukovarskog novinara i lirika Siniše Glavaševića, pa se tako u svakom zarezu njegovih zapisa može iščitati ljubav kao osnovni životni motiv: "Kraj je tu, možda već proviruje iza prvog ugla. Nema načina da ukradete godine, ukradete sreću – ako ljubavi nema. Može vam se pričiniti sunce i radost, možete pomisliti da je vaš uspjeh potpun u ordenju, u sjenama velikih, ali gledao sam mnoge koji i praznih džepova uspravno hodaju ovim gradom. Njihova radost u neimanju mnogo je veća. Jer oni imaju grad. Imaju prijatelje. Imaju dušu".

Tekst je nastao u okviru projekta “Čuvanje sjećanja na žrtve Domovinskog rata” kojeg je financijski podržala Agencija za elektroničke medije sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.