SINIŠA KOVAČIĆ: Nitko od nas ne želi biti patuljak

Kako ocjenjujete stanje u medijima i općenito novinarstvo danas?

Pojedinci radi osobnih interesa, najčešće političkih ili ideoloških, a potpomognuti raznim ekonomskim lobijima urušavaju cijelu novinarsku struku i, naočigled svih nas, ciljano ruše povjerenje u medije. Novinarstvo je sve manje zanat, a sve više tehnika manipulacije pa se pod krinkom istraživačkog rada pišu potjernice i huškački tekstovi s ciljem javne diskreditacije. Živimo u doba izuzetne digitalne pismenosti, a imamo medijski nepismenu publiku kojoj se lako podilazi i onda još lakše manipulira. Dok je glavno načelo novinarstva čitanost i gledanost tj. profit ne možemo očekivati od novinarstva da bude nepristrano i pošteno. Svijet je u mnogim svojim segmentima vođen isključivo novcem kao najvećom vrijednosti i dok je ekonomska produktivnost važnija od odgoja, pismenosti, pa čak i zdravlja, glavna načela o etičnosti i objektivnosti bit će puste parole.

I vi ste bili na meti dijela medija, novina i portala – jesu li razlog bile objektivne kritike na vaš račun ili se radilo o pokušaju diskreditacije?

Dok sam bio čelni čovjek HRT-a bio sam spreman na drugo i drugačije mišljenje, ali kada su mi počeli izmišljati afere, kriminalizirati rad mene i mojih suradnika, vrijeđati obitelj te voditi medijski orkestrirane napade morao sam sudskim tužbama zaštititi najprije obitelj, a onda i svoj ugled. Javne isprike Nede Ritz, Sanje Modrić, Davora Mandića i još nekih drugih potvrdile su da sam dobro učinio.  

Imate li još aktivnih tužbi i kako gledate na visoke novčane odštete koje se dosuđuju nakladnicima i novinarima?

Imam i svima poručujem da sam spreman prihvatiti ispriku. Istina i činjenice su važne, kao i sloboda govora i jedno ne smije uvjetovati drugo. No ugled novinarske struke može se braniti samo ako se poštuju načela profesionalnog novinarstva, a to su uravnoteženost, nepristranost i objektivnost. Danas imamo novinare koji se boje gubitka slobode govora, a sami su je spremni uskratiti neistomišljenicima. Ako tražite za sebe prava, budite spremni ta prava dati i drugima. Sve drugo vodi u jednoumlje, cenzuru, u mrak i tamu. I dok ta sljepoća ne prestane, sudovi će biti zatrpani. Žalosno je gledati novinare koji tek na sudu shvate koliko su bili instrumentalizirani od raznih lobija i kako je iskorišteno njihovo pero za nanošenje štete i pokušaj diskreditacije.

Treba li mijenjati medijsko zakonodavstvo?

Za nefunkcionalnosti u praksi mi uvijek volimo prebacivati odgovornost na Zakone. Mogu oni biti savršeno napisani, ali ako svi nemamo izgrađenu svijest o borbi za bolje društvo, pravu na drukčije mišljenje, tu nam ni jedan zakon neće pomoći. Ono što svakako treba regulirati jest područje novih medija gdje vlada potpuni nered.

Kako su završile te optužbe na vaš račun o pogodovanju raznim producentima, sklapanjima nagodbi pod sumnjivim okolnostima i prozivke da ste po stranačkom ključu donosili programske odluke, smijenili 70 urednika?

Moji odvjetnici bi Vam o tome mogli puno detaljnije govoriti, osobno mogu samo potvrditi da sam informiran kako je DORH odbacio prijavu Nadzornog odbora o bilo kakvom sumnjivom poslovanju u 2016. godini. Svi moji bivši suradnici i danas će vam rado posvjedočiti koliko se transparentno i u skladu sa Zakonom vodio HRT i koliko se poštivao rad struke na svim razinama. "Generala" režisera Antona Vrdoljaka ne bi bilo bez mog potpisa, ali u takvog autora, barda hrvatske političke i kulturne scene nismo sumnjali ni sekunde. I to nam je bio krimen. Zamislite ovaj podatak. Odluku o tome treba li se snimati film o generalu Gotovini, prethodnici nisu željeli donijeti, a poštivana je cijela procedura. Četiri godine je Vrdoljak čekao odluku, onda kad smo je mi donijeli, krenula je hajka. Jasno je valjda i zašto… Podsjetit ću i na sučeljavanje tadašnjih političkih rivala Milanovića i Plenkovića. Usred ljeta, a uoči kampanje za parlamentarne izbore, to je bila najgledanija emisija mjeseca. HRT je bio i ostao najjači medij u Hrvatskoj i zato je toliko napadan. A o relevantnosti popisa osoba smijenjenih u moje doba govori činjenica da se na vrhu toga popisa nalazi i ime Gorana Radmana. Dakle, i s tim popisom se manipuliralo, jer podsjećam Radmana nisam smijenio ja već Hrvatski sabor na prijedlog Nadzornog odbora.

Zašto ste onda smijenjeni?

Nisam smijenjen. I to je bila jedna od medijskih podvala. Meni je istekao mandat vršitelja dužnosti glavnog ravnatelja HRT-a, pa je produžen odlukom Vlade na mjesec dana i nakon toga se više nisam kandidirao.

Jeste li požalili što ste otišli s HRT-a, to Vam pitanje vjerojatno svakodnevno postavljaju i mnogi drugi?

Mnogi ljudi mi prilaze i kažu kako im nedostaje na HRT-u moja energija i objektivnost u selekciji i prezentaciji vijesti u trećem Dnevniku. A svima kažem isto: niti je odluka došla preko noći, niti sam s HRT-a odlazio bilo čime ogorčen. Na Hrvatskoj katoličkoj mreži pronašao sam mir, osobno i profesionalno zadovoljstvo i brojne izazove tako da sam trenutačno isključivo fokusiran na razvoj potencijala koje imaju katolički mediji kao prava oaza novinarstva. Mi smo prije svega glasnici dobra koji u vjeri i služenju Katoličkoj Crkvi crpimo smisao života, evangeliziramo i volimo svoju domovinu. To nam nisu parole, nego život, sa svim slabostima i manama koje imamo. Radim s vrhunskim profesionalcima poput Diane Tikvić, Tanje Popec, Sanje Demšić, Slavka Antunovića, Slavka Nedića i s mnogim drugima samozatajnim, a vrijednim kolegama, imamo puno planova i zahvaljujemo na svakoj podršci.

S Vašim dolaskom revitalizirani su neki katolički mediji i postali su vidljiviji?

Zahvaljujući podršci svih biskupa, razumijevanju i odlučnosti ravnatelja Hrvatska katoličke mreže mons. Fabijana Svaline uspjeli smo integrirati Hrvatski katolički radio (HKR) i Informativnu katoličku agenciju (IKA) u Hrvatsku katoličku mrežu te podići nivo profesionalnosti u svemu što ta dva medija rade. To su prepoznali vjernici i opća javnost pa je HKR kao neprofitni radio s nacionalnom koncesijom 2018. ušao među TOP 10 najslušanijih radijskih postaja u Hrvatskoj, a IKA je ponovno postala izvor informacija, točnije pravi agencijski servis koji se prati na svim crkvenim razinama, a i mnogo šire – poglavito u BiH, Srbiji, Njemačkoj i Italiji. U testnoj je fazi i mrežna stranica HKM.HR Hrvatske katoličke mreže na kojoj primarno katoličkoj javnosti skrećemo pozornost na važne teme, objavljujemo poticaje i vijesti iz života vjernika.  

Jeste li zadovoljni na poziciji na kojoj se nalazite ili Vas ipak možemo očekivati jednog dana ponovno na HRT-u, ne bi bili prvi koji je otišao i onda se opet vratio?

U ovom trenutku ne razmišljam o povratku na HRT jer želim biti odgovoran prema biskupima, koji su mi iskazali veliko povjerenje i dok ga budem u stanju opravdavati bit ću dio Hrvatske katoličke mreže. Moje ambicije su vezane isključivo za promicanje istine, a upravo Korizma u koju ćemo zakoračiti trebala bi nam biti smjerokaz prema toj istini koja nam jamči svima osobnu realizaciju. Sve drugo je samovolja koja vodi u ropstvo grijeha. Parafrazirat ću pokojnog kardinala Kuharića koji je rekao: "Ako slijediš svoju samovolju, postaješ zarobljenik samog sebe i patuljak“. A to sigurno nitko od nas ne želi biti.