Sin Tome Buzova neposredno prije smrti: 'Mislio je da je bolje da kao vojno lice ustane'

Iako film suštinski prikazuje i šalje jednu dobru poruku, ipak se treba naglasiti kako je riječ o JNA koja je istovremeno tih godina napadala, palila i ubijala po Hrvatskoj devedesetih godina kada se su se Hrvati oduprli JNA i velikosrpskom agresoru. Film koji je nominiran za Oscara govori o čovjeku koji je ubijen jer se suprotstavio paravojnim snagama želeći spasiti civile ratne 1993. godine. O tom događaju zagrebački redatelj Nebojša Slijepčević snimio je kratkometražni film "Čovjek koji nije mogao šutjeti" koji je u užem izboru za nagradu Oscar.

"On je čovjek koji je napravio jedan stvarno junački čin, izgubio je život pritom, a zaboravljen je, prešućen je, zato što on ne pripada ni u jedan nacionalistički narativ postjugoslavenskih država. On je Hrvat koji je živio u Srbiji, a dao je život štiteći Bošnjake. Nije se borio ni za Hrvatsku, ni za Srbiju, ni za Bosnu, ni za Jugoslaviju, ni za što se nije borio, nego za ljude. I to je vjerojatno razlog zašto ga nije imao tko slaviti", rekao je Slijepčević.

Darko Buzov, sin jedinac ubijenog Tome Buzova, bivšeg umirovljenog časnika JNA, primio je reportere Provjerenog u svoj dom u Beogradu te podijelio svoja sjećanja na oca. Darko je ispričao kako je prije 32 godine na željezničkom je kolodvoru u Baru čekao oca koji mu je dolazio u posjet, ali njegov otac nije izišao iz vlaka na barskom kolodvoru. Izveli su ga, skupa s još devetnaest putnika, u malom bosanskom mjestu Štrpci i ubili članovi paravojne formacije Osvetnici. Pobunio se protiv njihova nasilnog legitimiranja putnika.

FOTO: Ranko Suvar / CROPIX

Nije se izvukao

Trojica vojnika u maskirnim uniformama, sa šajkačama i šubarama, išli su od kupea do kupea i tražili osobne dokumente svih putnika. Tomo Buzov im je dao svoje dokumente koje su mu, kad su vidjeli njegovo ime i prezime, vratili. Izvodili su samo građane islamske vjeroispovijesti, poput 17-godišnjeg mladića koji nije imao dokumente. "I moj otac je njemu rekao da sjedne, moj otac je ustao umjesto njega. I tako je umjesto njega izašao van. I mi smo tek poslije tri, četiri godine od jednog čovjeka iz Višegrada dobili informaciju da je moj otac ubijen u stanici Šrpce", ispričao je Darko.

Nakon nekoliko godina Koviljka Buzov stupila je u kontakt sa 17-godišnjim mladićem iz vlaka koji je potvrdio istinitost spomenutih događaja. Njegov identitet nikad nisu htjeli otkriti. "Najvjerojatnije se on u toj situaciji vodio nekom idejom da je on mlad dečko, da nema pojma o čemu se radi, bolje da on koji je već vojno lice ustane i ode. Izvući će se, ipak je vojska vojska, imaju neko poštovanje jedni prema drugima", rekao je Darko.

Hrvatski film nominiran za Oscara: Povijesni uspjeh za Čovjeka koji nije mogao šutjeti

No, nije se izvukao. Kao ni ostalih 19 putnika koje su izveli iz vlaka 671 od Beograda do Bara. Jedino on nije bio "pogrešne" nacionalnosti.  Za otmicu i ubojstvo dvadeset putnika iz vlaka Beograd – Bar osuđen je samo jedan od sudionika, Nebojša Ranisavljević, koji je dobio 15 godina zatvora. Iako je dokazano da je zločin pomno isplaniran i da su, uz vojsku i policiju, u organizaciju bili uključeni i ljudi iz Jugoslavenskih željeznica, nitko od njih nikad nije ni optužen. Podsjetimo, Darko Buzov iznenada je preminuo u četvrtak 27. veljače nakon što se prvi put pojavio pred kamerama i progovorio o svom ocu.