PROŠLI SU GOLGOTU

Selo koje je hranilo vukovarsku bolnicu: 'Mi smo ostali zadnji, najavili su nam ili da odemo ili će sve srušiti'

Autor

bkk

Mještani Petrovaca, sela nedaleko od Vukovara u najtežim vremenima hranili su vukovarsku bolnicu, za bolesnike i djelatnike prikupljali su domaće namirnice. Nakon sloma obrane toga sela, u tzv. plavom podrumu dovođeni su i zlostavljani brojni mještani i zarobljeni hrvatski branitelji. Golgotu su prošli i oni koji su odlučili ostati svoji na svome, ljude i kuće su označavali, a potom ih i prognali.

18.11.2023. u 12:26
Ispiši članak

Prošle su trideset i dvije godine, ali ovaj put iz Petrovaca prema Bogdanovcima Andrija Krizmanić ne može zaboraviti. Okolnim poljskim putovima, često pod neprijateljskom vatrom, u vukovarsku je bolnicu iz svojega sela vozio hranu. Petrovčani su se tako gotovo svakodnevno izlagali pogibelji.

"Pogotovo onaj dio Bogdanovaca, Lužac i ulazak u grad Vukovar, pored silosa - tu je jako bilo teško proći. Često se puta događalo u Bogdanovcima da sam morao zaustavljati kombi, bježati u neki zaklon, puno je bilo granatiranja", prisjetio se Andrija.

Mještani su dali sve što su mogli

Radili su to srcem, za ranjenike, novorođenčad i sve one koji su već u ljeto 1991. radili u bolnici u nemogućim uvjetima. Na hrani za bolnicu nije se štedjelo, mještani su dali sve što su mogli.

Petrovci – selo koje je hranilo vukovarsku bolnicu

"Tko je imao krmaču zaklao je - 200-300 kila, bravca. Na Vukovarskoj ulici su prikupili mlijeka, krumpira, svega. Nije bilo nikakvih problema, bilo nas je po 10-15 i sve što se moglo - smo slali u bolnicu, napravili smo i čvarke i sve", kaže Zvonimir Hardi, hrvatski branitelj.

Na ovom mjestu skupljalo se mlijeko koje su odvozili u bolnicu. Nestajalo je i struje pa se mlijeko, mislili su, pokvarilo. No ipak su ga odvezli i o tome obavijestili glavnu sestru ratne bolnice.

Foto: Screenshot

"Ja sam rekao da sam dovezao i još druge prehrambene proizvode, ali da sam mislio mlijeko baciti jer je uskislo, na što mi je ona rekla 'ni slučajno, mlijeko nam je upravo i potrebno kao kiselo vrhnje'. Tek nakon mirne reintegracije doznao sam da je dano pokojnom doktoru Juraju Njavri, koji je imao problema sa želucem", upravo to trebalo, dodaje Zvonimir.

'Zadnji smo napustili selo'

Tragedija se približavala, a obruč stezao. Dragovoljci su branili selo. Oružjem nadmoćniji, potpomognut pobunjenim domaćim Srbima, neprijatelj je zauzimao selo po selo. 1. listopada 1991. morali u su donijeti tešku odluku.

"Mi smo ostali zadnji, najavili su nam ili da odemo ili će srušiti selo. Mi smo ipak napustili selo - da spasimo ljude. Da je samo jedan metak opalio, oni bi tenkovima porušili cijelo selo", kaže Stefan Bojko, hrvatski branitelj.

Proboj prema Vinkovcima preko minskog polja

Te jeseni ne voli se prisjećati ni Ivica Jurčan iz obližnjih Bogdanovaca. U studenom je sa suborcima i civilima krenuo u proboj prema Vinkovcima. Teško je stradao u minskom polju. Gotovo polumrtav i smrznut u kukuruzištu je bio 12 dana. Pronašli su ga, mučili i zatim dovezli u Petrovce, u zloglasni Plavi podrum.

Foto: Privatna arhiva

"Oni su mene stavili u taj njihov 'pincgauer', još su me u Marincima htjeli zaklati na izlazu prema Bogdanovcima. Kroz Bogdanovce smo prolazili, kroz Vukovar. Kako su vozili taj dio Sajmišta kod Vatrogasnog doma, to su leševi još bili po podovima nakon toliko dana. Nisam pojma imao gdje me vode. Nisam ni znao da sam u Petrovcima", kazao je Ivica, pripadnik HOS-a.

Podrum obiteljske kuće postao je mučilište

"Tu me dovezli u vreći, nekoj deki. Unijeli su me u tu katakombu. To nije podrum, to je katakomba, strava. Užas jedan. Godinama sam dolazio na obljetnicu u Petrovce. Nisam se mogao spustiti dolje, sjećanja...", dodaje Ivica.

Kazao je kako je u podrumu bilo još ljudi. Prisjetio se dva brata iz Petrovaca - jedan je bio na hrvatskoj, jedan na srpskoj strani.

" Tu ga je tukao, u ćošku mlatio. Čovjek je doslovno bio polumrtav od batina i onda je došla vojska. Imali su prema Vinkovcima neku akciju i onda su rekli da će nastaviti kad se vrate. Ja sam trebao biti slijedeći za obradu ili što bi već radili sa mnom. Nakon sat, sat i pol vremena došli su po mene i odveli me prema Šidu", kaže.

No tih sat i pol u Plavom podrumu itekako mu se usjeklo u sjećanje.

 

*Tekst je nastao u okviru projekta "Povijesno vjerodostojno prikazivanje Domovinskoga rata: Otrgnimo zaboravu heroje Domovinskog rata" kojeg je financijski podržala Agencija za elektroničke medije sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

Komentari

VAŽNO Ako ne vidite komentare ne znači da smo ih zabranili ili ukinuli. Zahvaljujući pravilima Europske unije o privatnosti podataka treba napraviti sljedeće: 1. Logirati se na Facebook u ovom browseru i omogućiti korištenje kolačića (cookies). Logirati se možete ovdje: https://www.facebook.com/ 2. Uključiti third party cookies u svom browseru. Ako koristite Chrome to možete učiniti na chrome://settings/cookies. Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.