Selak se prisjetio svog prijatelja heroja: 'Da barem taj dan nikada nije svanuo...'

Na početku je napisao kako je 2. svibnja 1995. godine bio utorak te da je to dan za koji i nakon 29 godina želi da se nikada nije dogodio. "Da nije niti svanuo, da sam kompjutor i da mogu delete. Ali, ne ide to tako. Sjećanja te ubijaju. Uvijek se pitam zašto ne mogu zaboraviti ružni dio prošlih trenutaka života, a zadržati samo ono što je bilo lijepo. I odgovora nema", napisao je.

Kaže kako ni ove godine u noći s 1. na 2. svibnja nije spavao. "Prvo utakmica, pa tenis u Madridu, a onda gledam omiljena glumca i odličan film- Russell Crow u filmu Izvor nade. I baš na dan Bljeska. Film govori o ocu Australcu koji četiri godine nakon 1. svjetskog rata ide u potragu za poginulim sinovima u klaonici Galipolja. Želi ih pronaći i dostojno sahraniti", navodi.

To ga je podsjetilo na njegovu susjedu Ljerku Perešin, suprugu heroja Domovinskog rata Rudija Perešina, koja e, tvrdi, neviđenom upornošću tražila svog supruga i njegove zemne ostatke da ih položi u Hrvatsku zemlju za koju je dao svoj život. "Baš na današnji dan prije 29 godina. I pronašla ga je nakon dvije godine i tri mjeseca", prisjeća se.

'Još se sjećam mosta i tijela' 

Kaže kako je gledao tu muku i borbu sa strane i danas misli kako bi film o Peršinu bio bolji od "Izvora nade". "U samom završetku potrage, identifikaciji posmrtnih ostataka njenog supruga, a mog kolege i jedinog pravog zapovjednika lovačke eskadrile i sam sam bio prisutan. Na sred mosta u Gradišci", navodi.

Naglašava kako se i dalje sjeća mosta i tijela Perišina koje je bilo zamotano u šatorsko krilo. "Onako kako je pao u Savu nakon katapultiranja, jer je bio pogođen, a tijelo pronađeno nekoliko desetaka kilometara nizvodno, tamo su ga sahranili u nekom šatorskom krilu", napisao je. Otkrio je i kako je Ljerki rekao da ne smije pokazati slabost.

"Ne znam zašto sam joj to uopće govorio. Moja heroina je onako uspravna, ni zeru pogrbljena, odlučna, dostojanstvena, čvrstog koraka i kad je odlazila i kad se vraćala bila jednostavno žena hrabrost. Zatražila je samo u jednom trenu da svi izađu iz šatora i da se oprosti sama od svog supruga. I učinili su to. I oprostila se, na svoj način, onako do bola tužno, do u beskraj dostojanstveno, ali svoju bol pokazala nije", tvrdi.

FOTO: Facebook/Ivan Selak

'Da bar nije svanulo...' 

Navodi kako je prvi dan operacije Bljesak odlično prošao te da ih je vrijeme poslužilo. "Tehnika po običaju voli učiniti da stvari nisu jednostavne. Sjećam se kako me moj dragi 'zemo' Marin, moj Bjelovarčanin pratio taj prvi dan na zadaći u kojoj mi je KSI griješio u svim jebenim smjerovima. Jednostavno odletio sam to onako kao mi kažemo čukarički", tvrdi.

Tada nije imao ni INS ni GPS. "Budi ti baja ovako, a onda još tutnjiš preko 1000 km na sat ili ti preko 275 metra u sekundi na visini od 10 do 15 metara pa pronađi i uništi. To vam je suština posla pilota u ratu. Nije to plavo nebo, čelične ptice, šal oko vrata, ray ban na očima, nego je ubij ili ćeš biti ubijen, pa ti biraj", piše dalje Selak.

Martićeva odmazda za Bljesak: Pogledajte kako je prije 29 godina Zagreb izgledao pod kišom zvončića

Zbog tragedije kaže kako drugog dana operacije nije bilo sunca. "Da bar nije nikada osvanulo. Olovno sivi oblaci vuku se do zemlje, lagana nešto kao kišica, nit pada nit ne pada, dok hodamo u to rano jutro prema avionima pogledom tražim dimnjak toplane suprotno od Jakuševca. Staro pravilo, ako ga vidiš dobro je, ako ga nazireš nije baš kako treba, ako ga ne vidiš nemaš što tražit na nebu, jer i ptice tad idu pješke. Tako je u miru, a sad je rat", zaključio je.