VELIKI INTERVJU

Selak Raspudić: Kod optuženih za spolno uznemiravanje, jedna stvar jako bi nas trebala zabrinuti

Autor

bl/Božena Matijević/Večernji list

Sve veći broj prijava za seksualno uznemiravanje u obrazovnim ustanovama bio je povod Večernjeg lista za razgovor s predsjednicom saborskog Odbora za ravnopravnost spolova i nezavisnom zastupnicom iz Mostova kluba - Marijom Selak Raspudić

 

31.01.2021. u 15:30
Ispiši članak

Najprije, na upit - je li je sve to što sad izlazi u javnost iznenadilo, uzvraća: 

Nije me iznenadilo samo postojanje takvih slučajeva koliko trenutak kada se za njih doznaje, dvije godine nakon što je priča pokrenuta u svjetskim okvirima. Moguće je da je korona kriza, koja je ljude izolirala, ali im stvorila i višak vremena koji ih je primorao da stanu i da se preispitaju, doprinijela tome da su mnoge stvari, koje su u svakodnevnoj žurbi bile potiskivane, sada isplivale na površinu.

Vezano uz te prijave, je li se netko javio i vama ili ste vi kontaktirali nekoga?

Kao predsjednica Odbora za ravnopravnost spolova, sukladno svojoj nadležnosti, krenula sam istraživati gdje se dogodio sustavni propust kako bi se problem mogao riješiti na načelnoj razini, odnosno prevenirati pojavu takvih slučajeva u budućnosti. Istraživanja pokazuju da dvije trećine studentica i studenata ne zna što učiniti i kome se javiti u slučaju spolnog uznemiravanja. Stoga sam odlučila pokrenuti inicijativu da se uspostavi jasan protokol koji bi omogućio da studentice i studenti već prilikom upisa na studij znaju i na koji ih način zakon štiti i tko je osoba koju mogu kontaktirati ako budu žrtve spolnog uznemiravanja. To može biti putem jednostavne intervencije u brošuru koja se dijeli studentima, a koja sadržava osnovne informacije o studiju.

Jasno i uočljivo upoznavanje studenata s njihovim pravima ne bi ih samo ohrabrilo u prijavi zlostavljanja nego bi i obeshrabrilo potencijalne počinitelje koji bi znali da institucija štiti žrtve i ne tolerira takvo ponašanje. Na tom tragu sazvat ću tematsku sjednicu Odbora da vidimo na koje sve načine možemo doprinijeti kvalitetnijem institucionalnom odgovoru na ovu situaciju. Također sam kontaktirala i dekanicu Akademije dramske umjetnosti i predsjednicu saborskog Odbora za obrazovanje jer mi je želja da ta sjednica bude zajednički organizirana, imajući u vidu da je riječ o problemu spolnog uznemiravanja na obrazovnim institucijama.

Što vas u svemu ovome najviše zabrinjava?

Zabrinjavajuće je to što se pokazalo da nitko nije iznenađen tko su optuženici. Za većinu njih se govori “za njega se znalo” ili “to je očekivano”, što pokazuje da se moglo reagirati i ranije i da je dugo postojalo prešutno toleriranje nasilnog ponašanja. Opasnim smatram i proces “institucionalizacije” medija.

Naime, kod nas mediji sve više preuzimaju ulogu institucija, oni uočavaju, procesuiraju i presuđuju kaznena djela. Tako, primjerice, mediji “informiraju” DORH koji slučaj treba doći na dnevni red, smjenjuju ministre, rukovode procesom cijepljenja, odnosno mjerenjem opsega mišića saborskih zastupnika. No, kada se ovako osjetljiva tema odvija pod svjetlima reflektora, to žrtve dovodi u neposrednu opasnost jer su u medije dospjela mnoga konkretna svjedočanstva koja omogućavaju i počiniteljima da se prepoznaju. To otvara prostor da oni pokušaju utjecati na žrtve koje nemaju nikakvu institucionalnu zaštitu.

Nadalje, potencijalni lov na vještice, odnosno senzacionalistička medijska hajka prije utvrđivanja svih okolnosti slučaja, ako se pokaže da je bio neutemeljen, može se slomiti upravo na leđima svih žrtava reaktivnom generalizacijom koja ide prema relativiziranju njihovih iskustava i spolnog uznemiravanja kao takvog. Mediji su inicijalno odigrali pozitivnu ulogu senzibiliziranjem javnosti za tu problematiku, no u budućnosti se tako osjetljiva pitanja trebaju rješavati mimo očiju javnosti. Baš zato trebamo ojačati postojeće institucije i zakonodavni okvir da bismo zaštitili žrtve od sekundarne viktimizacije i ispravno procesuirali zločine.

Iako se sve više doznaje o tim slučajevima i svjedočanstva su strašna, što potvrđuje i sama dekanica ADU, sada se stalno govori o "seksualnom uznemiravanju". Ne čini li vam se da se tim terminom "uznemiravanje" nastoji nekako umanjiti težina tih nedjela? Nije li to što su te djevojke doživjele zapravo zlostavljanje, i psihičko, a nerijetko i fizičko?

Kazneni zakon (članak 156.) bavi se upravo spolnim "uznemiravanjem" i za njega predviđa kaznu u trajanju do dvije godine zatvora. Dakle, možda se nama čini da je taj termin neprecizan ili benevolentan, no riječ je o postupanju koje je jasno definirano u zakonu i koje nije dozvoljeno. Kao što zakon navodi - "spolno uznemiravanje je svako verbalno, neverbalno ili fizičko neželjeno ponašanje spolne naravi koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobi, koje uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje". Drugi je problem što sama riječ "uznemiravanje" zavodi insinuirajući da je riječ o kratkotrajnom iskustvu nakon kojeg je moguće "smirivanje", što zbog proživljene traume i psihičkih posljedica koje ona ostavlja u praksi nije slučaj. 

U nas mnogo slučajeva nikada ne bude sankcionirano zbog famozne zastare. To se spominje i sad u ovom slučaju, jer se prijava treba podignuti u roku tri mjeseca od počinjenja djela.   Kao što možemo uočiti iz prijava koje su dosad pristigle, u prvom redu javljaju se bivše studentice, dok je onih koje trenutačno aktivno studiraju tek nekolicina, jer je žrtvi koja više egzistencijalno ne ovisi o svome zlostavljaču puno lakše prijaviti zlodjelo. Zato što najčešće treba proći određeno vrijeme da bi se žrtva ohrabrila na prijavu, treba i zakonski omogućiti da se ozbiljno razmotre prijave koje se odnose na slučajeve koji su se dogodili prije većeg proteka vremena. No, istodobno, i što više poticati žrtve da djeluju odmah kako bi onemogućili počinitelja da nastavi s praksom zlostavljanja. U tom smislu, neprihvatljivo je da je rok zastare tri mjeseca i treba raditi na tome da se on ili ukine ili produži.

Bojite li se ipak da bi i u ovom slučaju sve moglo otići u zastaru te da zlostavljači zapravo nikada neće biti sankcionirani i kažnjeni?

Najveće je pitanje koliki će se broj žrtava doista odlučiti proći kroz cijeli postupak prijave i hoće li sudstvo biti dovoljno senzibilizirano da na vrijeme i kvalitetno, bez stvaranja dodatnih trauma, provede cijeli postupak. To će uvelike utjecati i na mogućnost budućih prijava. No, kako akademska zajednica uvelike ovisi i o svom simboličkom kapitalu, društvenom ugledu, nadam se da će javna eksplozija svjedočanstava barem obeshrabriti takvo postupanje u budućnosti.

Kako spriječiti da se ubuduće ovakve stvari ne događaju u obrazovnim ustanovama, ali i na radnom mjestu?

Zakon o radu (članak 134.) propisuje da je u svakom kolektivu gdje ima najmanje 20 radnika poslodavac dužan imenovati osobu koja je, osim njega, ovlaštena primati i rješavati pritužbe vezane uz dostojanstvo radnika. No, pitanje je koliko je poslodavaca doista upoznalo svoje radnike s takvom mogućnošću i imenovalo takve osobe. U zakonodavnom okviru već imamo odredbe koje štite žrtve, ali naš je osnovni problem što žrtve nisu upoznate sa svojim pravima i što sudska praksa, zbog inzistiranja na ponavljanju spolnog uznemiravanja, koje se često interpretira kao ono koje ne nastupa čim je žrtva dala do znanja da je ponašanje neželjeno, nego tek nakon što se radnja prekine i ponovi pod novim okolnostima vremena i mjesta počinjenja, uvelike ide na ruku počiniteljima. Činjenica da raste broj anonimnih prijava pokazuje da žrtve nemaju osjećaj da imaju institucionalnu zaštitu. Stoga se upravo i zalažem za ustanovljavanje jasnijih protokola koji će obvezati institucije da se žrtvama da potpora u trenutku kad je ona najpotrebnija, ali i stvoriti prijeko potrebno ozračje sigurnosti. 

Zastupnice Marijana Puljak, Anka Mrak-Tarištaš i Dalija Orešković pokrenule su saborsku inicijativu za jaču zaštitu žrtava seksualnog nasilja. Hoćete li to podržati i hoćete li nastojati da se ova tema stavi hitno na dnevni red Sabora?

Kao predsjednica saborskog Odbora za ravnopravnost spolova, u čijoj je to nadležnosti, odmah sam poduzela korake koje smatram primjerenima, a na najavljenoj tematskoj sjednici očekujem i prijedloge ostalih saborskih zastupnica i zastupnika, članova Odbora, koji su također aktivni u ovoj problematici i za koje ne sumnjam da će dati kvalitetan doprinos raspravi. I navedene saborske zastupnice imaju mogućnost doći na našu tematsku sjednicu na koju su dobrodošle i na kojoj mogu izložiti svoje prijedloge ako su zainteresirane za suradnju.

Jeste li ikada i sami imali takvih ili sličnih iskustava?

Osobno nisam imala takvih iskustava, no mislim da je pogrešno inzistirati na pojedinačnom slučaju jer bismo iz njega mogli donijeti neutemeljeni generalni zaključak. Isto tako, ako je netko imao takvo iskustvo, treba dozvoliti da osoba bez pritiska sama o njemu progovori, ako to želi, a ovakvim propitivanjem koje se događa na dnevnoj razni potencijalno banaliziramo nečiju traumu ili vršimo nenamjerni pritisak na osobu koja je doživjela zlostavljanje, a nije o njemu spremna javno progovoriti.

Imate li kakvu poruku za one djevojke koje su doživjele takva iskustva i sad se lome - javiti se ili i dalje šutjeti? 

Neprimjereno bi bilo docirati žrtvama s čijim iskustvom nisam upoznata. Mogu samo obećati da ću u okviru svojih nadležnosti angažirano raditi na tome da se kreiraju društvene okolnosti u kojima takvo postupanje više neće biti moguće i u kojem će se sankcionirati već počinjeni zločini. Nadam se da će žrtve, što god odlučile učiniti, uspjeti time sebi olakšati prouzročenu traumu ili pronaći zadovoljštinu koju zaslužuju. 

 

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.