BRANITELJI U MIRU

Šef kolodvora Gornje Dubrave: Nakon rata primio sam se usavršavanja, a danas prijavljujem projekte za EU

Autor

Marija Pandžić

Zaposlenik HŽ Infrastrukture, 54-godišnji Anton Božičević, koji danas radi kao šef kolodvora Gornje Dubrave, Zvečaj, Generalski Stol i Kukača, u razgovoru za portal Direktno opisao je svoj ratni put kao i povratak na posao, kada se i nastavio školovati. Kako nam je otkrio, u slobodno se vrijeme bavi i prijavljivanjem projekata za fondove Europske unije. Oženjen je, ima dvoje djece, a postao je i djed.  

13.08.2018. u 07:24
Ispiši članak

Božičević nam je rekao kako dolazi iz siromašne obitelji, ali iz mladosti nosi samo sretne uspomene. 

U Zagrebu je završio Željezničku tehničku školu u Palmotićevoj ulici, kao i njegovi brat i sestra. 

„Na četvrtoj godini u školi mi se pridružio brat te smo čak jednu godinu zajedno boravili u željezničkome domu u Trnjanskoj 33. Brat Josip u istoj se školi školovao za nadzornika pruge te je radio u Karlovcu, Dugoj Resi i Ličkoj Jesenici kao nadzornik pruge, a danas je pomoćnik nadzornika u Nadzornom središtu Ogulin. Starija sestra Slavica u Moravicama je završila školovanje za prometnika vlakova i danas radi u HŽ Cargu u Ogulinu kao vlakovođa, dok se mlađa sestra Marija bavi udomiteljstvom napuštene djece. Zbog predanog rada s napuštenom djecom njezina je obitelj 2010. proglašena Ponosom Hrvatske", istaknuo je Božičević. 

Po završetku škole naš sugovornik počeo je raditi u kolodvoru Oštarije i po autorizaciji u siječnju 1984. otišao na odsluženje vojnog roka u tadašnju JNA.

„S obzirom na to da sam bio radioamater, nakon obuke na aerodromu u Somboru završio sam u zapovjedništvu divizije u Beogradu na Banjici kao jedan od tri najbolja vezista. To mi je iskustvo puno pomoglo u Domovinskome ratu jer sam naučio sve o ustroju i sredstvima veze, topništvu i zrakoplovstvu. U sklopu tzv. doobuke položio sam prvu klasu za radiotelegrafista i teleprinterista“, nadodao je o svojemu životnom putu Božičević. 

Po povratku s odsluženja vojnog roka čekao ga je posao u tadašnjoj Prometnoj sekciji Karlovac, s kojom je imao ugovor za školovanje, i to u kolodvoru Generalski Stol kao prometnik vlakova.

U travnju 1991. sa skupinom prijatelja osnovao je Krizni štab za Oštarije i lokalne seoske straže.

"Moj 3. vod ONZ-a imao je zadaću čuvati vojarne JNA, što smo i radili do listopada kada se vojarna Oštarije 2 predala, a vojarna Oštarije 1 koju su činila 22 skladišta oružja, municije i eksploziva uništena prilikom povlačenja JNA. U to sam vrijeme još radio i imao radnu obvezu, dok me zapovjednik novoosnovane protuzračne obrane grada Ogulina Branko Veršec nije pozvao da im pomognem“, prisjetio se Božičević samih početaka Domovinskog rata.

Kao brigadni vezist i vječiti dobrovoljac uvijek je bio na terenu za ratnih djelovanja, uvijek u pogibeljnim situacijama i na otvorenome jer je veza morala postojati.

"Uvijek sam bio na terenu i znalo se to da će sve funkcionirati ako se javim. Nakon što je 1992. osnivano Elektroničko izviđanje, za zapovjednika je postavljen Željko Marković – Fil, a ja sam bio njegov zamjenik. S obzirom na to da smo bili radioamateri, s još nekoliko vojnika ustrojili smo centar elektroničkog izviđanja kao najbolji centar te vrste. Tada smo prešli u aktivni sastav, a središnjica nam je bila u Velikoj Buni, odakle sam po ukidanju središnjice u Modrušama, na osobni zahtjev, demobiliziran početkom 1993.“, rekao je. 

Kako je istaknuo Anton Božičević, u rujnu 1993. ponovno je vraćen u središnjicu veze 143. brigade, a početkom 1994. u topničko-raketni divizion za načelnika veze gdje je trebalo ustrojiti vezu koja je u toj jedinici relativno slabo funkcionirala.

"Ustrojio sam žične veze, nove linije, reglete, račve, ali mi se ta vrsta komunikacije nije nimalo dopadala. S obzirom na to da sam radist, trebalo je smisliti način navođenja topničkih oruđa na ciljeve radiovezom putem kodova i šifrarnika koji se ne mogu probiti da nas druga strana, kako se to kaže, ne bi gađala u cijevi. Budući da sam se od pojave prvog računala bavio informatikom, na vlastiti zahtjev dobio sam PC i sastavio dva razgovornika ‘Oscar’ i ‘Yankee’ koji su tada bili ‘bum’ u HV-u i koje su koristile čak gardijske topničke i oklopne jedinice te sam dobio ‘Pohvalu za unapređenje Hrvatske vojske‘ od generala zbornog područja Miljenka Crnjca“, prisjetio se naš sugovornik. 

Otkrio nam je kako je sudjelovao i u vojno-redarstvenoj akciji "Oluja“. 

"U TRD-u 143. brigade dočekao sam ono što smo svi dugo priželjkivali – ‘Oluju svih oluja’. Obučeni, spremni i pripremljeni, nakon zadnje koordinacije u Ogulinu, vojsci smo prezentirali plan napada i uputili ih u odredbe Ženevske konvencije. Jedva smo čekali da pripremimo uređaje i opremu te da se uputimo na početne položaje. Opet se tražio dobrovoljac koji će se prije početka akcije s dvojicom vezista i medicinskom sestrom probiti s diverzantima na neprijateljski teritorij radi navođenja topničke vatre s obzirom na to da je naše područje djelovanja bilo iza brda.

Dobrovoljce nije trebalo tražiti, već su se odmah javili Ivan Cindrić, Nenad Vučić i medicinska sestra Martina Kučinić, koja nije spomenula da je trudna kako ne bi propustila akciju. Sama akcija ‘Oluja’ mogla bi biti knjiga za sebe, ništa nije bilo teško ni nemoguće, a kada se krenulo, više se nije moglo stati, nije se željelo stati, problem nisu bili ni krvavi tabani, nitko se nije žalio na pješačenje, na umor, na ništa dok nismo odradili ono za što smo se pripremali.

Po završetku oslobodilačke akcije, nakon nekoliko dana, do moje zapovjedne bitnice došao je zapovjednik 143. brigade i rekao mi: ‘Za tebe rat nije gotov. Hoćeš li biti dragovoljac za oslobađanje istočne Slavonije?’ I nije trebao dvaput pitati.

Za mene je ratni period, u kojem je bilo više lijepih nego ružnih i teških trenutaka, potom i završio i ostao sam ponosni hrvatski branitelj s velikim brojem suboraca i prijatelja s kojima imam bezbroj zajedničkih tema za razgovor kadgod se susretnemo. To je obitelj istomišljenika i braće po oružju. Netko sa strane, netko tko nije doživio to što smo mi prošli za ratnih godina, to nikada neće razumjeti", poručio je.

Po povratku iz Domovinskog rata Anton Božičević vratio se u kolodvor Generalski Stol te se u Oštarijama uhvatio rada za opće dobro.

"Jedno sam vrijeme najviše boravio u svojemu Dobrovoljnom vatrogasnom društvu Oštarije, čiji sam i sada predsjednik. Ujedno sam tajnik Područne vatrogasne zajednice Ogulin i član više županijskih vatrogasnih odbora kao vatrogasni časnik 1. klase te predavač nekoliko predmeta i specijalnosti.

Također predsjednik sam jednoga lovačkog društva, a tajnik drugog, predsjednik podružnice HSP-a za Općinu Josipdol, tajnik Oldtimer kluba Ogulin, član Radioamaterskog kluba Ogulin, Hrvatskog planinarskog društva Klek iz Ogulina, Udruge dragovoljaca 143. brigade, Hrvatskog časničkog zbora i Udruge branitelja i invalida Domovinskog rata Hrvatskih željeznica. Izrađujem i održavam desetak internetskih stranica“, istaknuo je naš sugovornik. 

Kada se u kolodvoru Gornje Dubrave ukazala potreba za šefom kolodvora, Anton Božičević prijavio se za to radno mjesto te danas radi kao šef kolodvora Gornje Dubrave, Zvečaj, Generalski Stol i Kukača.

"S obzirom na to da sam član Podružnice Ogulin UBIDR-a HŽ-a, tadašnji predsjednik udruge, a tada i šef Sekcije za signalno-sigurnosne i telekomunikacijske uređaje Ogulin i moj prvi ratni zapovjednik Ivan Vuković prilikom odmora u našemu ljetovalištu u Bibinjama rekao mi je da se pripremim za prijamni ispit na Prometnom fakultetu. Za mene to nije dolazilo u obzir, kao ni za ostalu četvoricu kolega željezničara iz udruge, ali smo morali popustiti jer kad taj nešto naumi, tako mora biti.

Nije se bilo nimalo lako uhvatiti ukoštac s knjigama nakon toliko vremena, a moram spomenuti kako je isti nastavnik kod kojeg sam se i sam pripremao za prijamni, mojoj kćeri pružao instrukcije iz matematike. Bilo je uspona i padova, ali se isplatilo, a ja sam i dandanas ponosan. Isti dan kada sam diplomirao upisao sam web design i stekao međunarodnu licencu. Time se bavim i sada pa je primjer mojeg rada, među ostalim, stranica naše udruge.

U sklopu radnog mjesta šefa kolodvora pokušavam svoje prometnike obučiti da se više bave raznim aplikacijama jer treba shvatiti u kakvomu vremenu živimo. Poznato je to da je kolodvor Gornje Dubrave prvi kolodvor koji je imao osobno računalo, a koje je dobiveno od našeg partnera, tvrtke IGM Tounj. Na njemu sam napravio aplikaciju za ispis teretnih listova. Iako imam 54 godine, i danas učim pa sam nedavno završio tečaj rada u programu AutoCad. Trenutačno se bavim pripremom projekata za sufinanciranje iz europskih fondova u području unapređenja ruralnih područja, pa tako i vatrogastva, te provedbom takvih EU-ovih projekata. U tom se području mogu napraviti čuda da nas ne guši naša administracija“, istaknuo je. 

Anton Božičević danas je sretan jer je ljubav prema životu prenio na svoju djecu.

"Veselim se što su mi sin i zet prošle godine dobili  priznanje za hrvatski pothvat godine za akciju spašavanja osobe od utapanja pa se osjećam ponosnim što sam im kao dobrovoljnim vatrogascima prenio taj osjećaj. Vatrogastvo, koje je također pogibeljno zanimanje, smatram svojim drugim radnim mjestom. Sva odličja, medalje i priznanja ne vrijede ništa u odnosu na zadovoljstvo koje osjetiš kada spasiš drugog u nevolji i pogibelji. Tada se ne gleda se na spol, dob, nacionalnost, opredjeljenje… Čovjek je čovjek, živo biće je živo biće. Čovjek treba raditi dok ga god služi zdravlje, uvijek postoji svrha“, poručio je zaposlenik HŽ Infrastrukture Anton Božičević.

Ovaj članak nastao je u sklopu projekta portala Direktno ''Branitelji u miru'', s ciljem predstavljanja veterana, branitelja, ratnih vojnih invalida, stradalnika rata i članova njihovih obitelji kroz prizmu uspješnih priča i poslova u kojima su sudjelovali ili koje su pokrenuli. Ciljevi ''Branitelja u miru'' su promjena percepcije o braniteljima u javnosti, promocija pozitivnih poslovnih i profesionalnih primjera u Republici Hrvatskoj, a za koje su zaslužni sudionici Domovinskog rata te poticanje nezaposlenih i socijalno ugroženih branitelja na socijalni, kreativni i poslovni angažman.

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.