SDP ne može izaći iz zamke jugoslavenskog nasljeđa: I mladi im ističu 'prvoboračke' zasluge

No vrlo brzo ga je nakon izgubljenih parlamentarnih izbora smijenila ta ista tvrdokorna partijska linija. Bernardić je nakon izbora Peđe Grbina za predsjednika bio prisiljen napustiti stranku sa svojim istomišljenicima. Tada sam mislio da je to bio posljednji pokušaj i realna mogućnost reformiranja SDP-a iz projugoslavenske u modernu socijaldemokratsku stranku.

Problem je bio što ni jedni ni drugi u tom trenutku nisu imali previše doticaja s modernom socijaldemokracijom. S jedne strane stajala je grupa tvrdokornih postjugoslavenskih političara stasalih u poznom periodu te države na zasadama jugoslavenskog unitarizma, a s druge strane našla se skupina mladih liberala unutar te stranke. Dok se projugoslavenska skupina u stranci na socijaldemokraciju pozivala tek iz kontinuiteta s predratnom partijom, skupina mladih liberala pogrešno je poistovjećivala zapadne liberalne ideje sa socijaldemokracijom. Ukratko, ni jedni ni drugi nisu imali pojma što je to socijaldemokracija, a nisu se puno ni trudili da shvate moderne trendove zapadnih socijaldemokratskih kretanja.

Ipak, na posljednjim unutarstranačkim izborima u SDP-u našao se još jedan političar mlađe generacije koji je pokušao napraviti kakvu-takvu promjenu. Makarski gradonačelnik Zoran Paunović u politiku je ušao neposredno prije proteklih lokalnih izbora. Pripada mlađoj generaciji političara i to se moglo vidjeti u njegovim istupima na unutarstranačkim sučeljavanjima. Ni Paunović nije socijaldemokrat nego klasični liberal, ali je najbliže socijaldemokraciji od svega što smo u SDP-u dosad vidjeli. Protivnik mu je bio Siniša Hajdaš Dončić, SDP-ov ministar prometa i pomorstva u vladi Zorana Milanovića. Ni sam Hajdaš Dončić nije izvorni eksponent projugoslavenske struje unutar SDP-a, politički je stasao u samostalnoj Hrvatskoj. Međutim, za razliku od Paunovića, on je spreman preuzeti retoriku tvrdokorne jugoslavenske partijske struje i koristiti je u svakodnevnoj političkoj komunikaciji. 

FOTO: Neva Žganec/PIXSELL

Odmak od stvarnosti

Sam je Paunović tijekom sučeljavanja rekao kako SDP ne treba stalno ponavljati da je nositelj antifašističkih vrijednosti i pozivati se na njih jer samo ime stranke govori koje vrijednosti baštini. Otišao je i korak dalje pa je rekao kako neprestano pozivanje na antifašizam odbija mlade od stranke jer se on poistovjećuje s jugoslavenstvom. Ipak nije mogao ne pohvaliti se svojim partizanskim porijeklom. "Moj dida je bio major u 2. svjetskom ratu. Njegova sestra Tonka je bila prvoborac, njihova brata su ubile ustaše kod Mostara, ne zna se gdje mu je grob", kazao je na jednom od sučeljavanja s Hajdaš Dončićem.

Bio je to ipak korak previše za mladog makarskog gradonačelnika. Ipak, dobio je impozantnih 43 posto glasova u drugom krugu protiv kandidata stranačke vrhuške Siniše Hajdaša Dončića, za kojeg se smatralo da će glatko pobijediti već u prvom krugu. Rezultat nam govori da su i u SDP-u svjesni kako su stranci potrebne promjene. Međutim, struktura stranke takva je da Paunović nije imao realnih izgleda za pobjedu. Treba naglasiti da je ovom kandidaturom Paunović odradio vrhunski PR i pripremu za predstojeće lokalne izbore. Sve do ove kandidature za njega je malo tko čuo izvan Makarske, pa čak i u Dalmaciji, a od proteklih izbora u SDP-u on je političar s nacionalne scene.   

No pravo je pitanje nakon cijele ove priče u kojem smjeru ide SDP i ima li ta stranka snage napraviti iskorak prema modernoj socijaldemokratskoj stranci unatoč svim lošim kadrovskim potezima koje su povukli u posljednje vrijeme. SDP je stranka sustava i kao takva će uvijek postojati u nekom obliku. Kolika će biti njegova snaga, ovisi o politikama koje će provoditi i zagovarati njegovo vodstvo. U stvari, sve ovisi o tome koliko će znati prilagoditi svoje politike vremenu u kojem živimo i mlađim generacijama. 

Prazan prostor

Doduše, europska politička praksa poznaje brojne primjere propadanja etabliranih stranaka. Talijanska i francuska politička povijest daju nam brojne primjere političkih sunovrata stranaka koje su nekada bile okosnice državnog sustava. 

Osnovni problem SDP-a jest to što ima sve manje vremena za prilagodbu i promjenu svojih strateških državnih politika. Naime, poznato je da je SDP-ovo biračko tijelo uglavnom koncentrirano u umirovljeničkoj populaciji. Mlađe birače preotele su im stranke poput Možemo i Pametno. Trend koji je zahvatio drugu najsnažniju stranku u državi ima svoje uporište u matematici. U odnosu na izbore prije četiri godine, SDP je ostao bez više od 10 tisuća članova. Dijelom je to posljedica odljeva prema drugim lijevim i liberalnim strankama, a velikim dijelom posljedica neumoljivih prirodnih procesa. Stoga bi SDP, ako to zaista želi, vrlo brzo trebao predstaviti osnovne smjernice novih politika. Držati se jugoslavenskog političkog nasljeđa i antifašizma sigurna je karta za još nekoliko izbornih ciklusa, ali ona je sasvim sigurno jednosmjerna.  Vodi u nestanak s političke scene.

Razlika između SDP-a s jedne strane i Možemo i Pametno s druge strane jest u tome što Možemo i Pametno nikada neće moći izgraditi infrastrukturu na cijelom državnom prostoru kao što je to sve donedavno mogao SDP. I SDP-ova infrastruktura na terenu ozbiljno je narušena, ali je i dalje najsnažnija na političkoj ljevici. Prazni prostor koji se stvara urušavanjem SDP-ove infrastrukture idealan je za razvoj raznih nezavisnih lista i platformi lijeve političke provenijencije. Problem je što su takve liste uglavnom aktivističkog karaktera i teško mogu u svoje programe implementirati državne politike. U stvari, nedostaje im i organizacijski i ljudski potencijal za konzumiranje nacionalnih politika. 

Neki novi ljudi

Zbog izbornog sustava vrlo se lako može dogoditi da takve liste i stranke završe kao dio veće koalicijske vlade i da dobiju prostor za provođenje dijela svojih politika na državnoj razini. Zbog ograničenih ljudskih resursa i nemogućnosti da ranije "izbruse" svoje politike na državnoj razini takve vlade mogu biti iznimno nestabilne i mogu dovesti do nestabilnosti cijelog državnog sustava. 

Zoran Milanović s Pantovčaka kontrolira svoju bivšu stranku

Javna je tajna da je SDP od potpunog političkog kolapsa početkom devedesetih spasio Franjo Tuđman provodeći svoju poznatu sintagmu o potrebi da država ima jaku lijevu i desnu stranku. U nastojanjima prvog hrvatskog predsjednika jasno se može iščitati kako je on SDP smatrao strankom državnog sustava. Nakon tri uzastopna poraza na parlamentarnim izborima SDP se grčevito drži za konopce ozbiljno nokautiran. Iako su nominalno i dalje druga stranka po snazi u državi, taj se rejting vrlo lako može urušiti. Sve ovisi o lokalnim izborima i ulasku stranke u njih. Nastavi li SDP nestajati iz velikih gradova i ustupati mjesto Možemo i sličnim platformama, dugoročno je osuđen na eutanaziju. Hajdašu Dončiću za iskorak su potrebni novi ljudi, ali i dokidanje dosadašnje prakse da se za svaki problem ide na konzultacije na Pantovčak Zoranu Milanoviću.

** Više sličnih tekstova čitajte u tjedniku 7dnevno, kojeg možete kupiti na kioscima. Inače, možete se pretplatiti na tiskana ili online izdanja putem web adrese http://7dnevno.hr/pretplata ili slanjem maila na adresu [email protected]. Možete poslati i SMS “ŽELIM PRETPLATU” na broj 099 4379 116