Ratni zapovjednik 138. brigade HV otvorio dušu: Hrvatska danas nije onakva kakvu smo sanjali

"Kada su počela prva ratna zbivanja ja sam u Općini Delnice bio zaposlen kao direktor zajedničkih službi i mogao sam nastaviti raditi taj posao. No, teško je tih dana bilo ostati miran i neopredijeljen, a baš zato što sam imao određeno vojno znanje smatrao sam da se trebam uključiti u obranu domovine", kazao je na početku Balen.

Zanimljivo je svakako kako jedna od stvari koje u životu nije volio bila – vojska i stega koju je taj sustav u bivšoj državi tražio. Ipak, završio je u JNA obrazovanje za pričuvnog časnika i to se početkom devedesetih pokazalo dobrim potezom za ono što ga je čekalo.

"Teško je tih dana bilo ostati miran i neopredijeljen, a baš zato što sam imao određeno vojno znanje smatrao sam da se trebam uključiti u obranu domovine. I tako sam se dragovoljno javio u Stožer Općine Delnice, a prvi mi je zadatak bio uspostaviti vezu s JNA te koordinirati s njima primopredaju oružja teritorijalne obrane našoj tek osnovanoj policiji. To je oružje bilo u vojnim skladištima i da bismo ga dobili, morali smo na to nagovoriti generala Marijana Čada, što nije bilo lako", prisjetio se.

Pregovori su bili uspješni i dobili su oružje za tri voda – diverzantski, protudiverzantski te vod koji je čuvao općinsku zgradu te su s tim oružjem podigli razinu spremnosti i potaknuti rad štab Teritorijalne obrane.

"Nedugo potom u naše redove u Delnice došao je iskusni i sposobni bivši oficir JNA Ivan Gašpar koji je sa mnom počeo surađivati i kroz tu je suradnju formirana 3. bojna 111. gardijske brigade. Potom smo počeli raditi na osnivanju buduće 138. brigade HV-a, a taj je postupak vodio tadašnji major Antun Rački koji je jako dobro poznavao stanje u Delnicama i Gorskom kotaru. 28. listopada ta je brigada i osnovana, a ja sam dobio dužnost zapovjednika logistike", kazao je za Novi list.

Nekoliko puta je odbio poziciju zapovjednika, ponajprije jer je smatrao da na toj poziciji mora biti netko školovaniji, no odgovorni su inzistirali na tome pa je smatrajući da je to njegova ljudska obveza i dužnost, prihvatio i nastojao raditi što je bolje mogao.

'Malo je ljudi koji se raduju ratu'

"Naravno da to nije bilo lako ni jednostavno, tim više što mnogi i nisu vjerovali da će do rata doći. Ja sam već 1989. godine shvatio da se sve kreće prema izdvajanju Hrvatske iz Jugoslavije, a to je značilo – rat. Malo je ljudi koji se raduju ratu pa nisam ni ja. Štoviše, strah i neizvjesnost bili su tada često dio naše svakodnevice, ali smo nastojali što bolje se pripremiti, biti što bolje opremljeni i obučeni te i fizički i psihički spremni za ratne sukobe", ispričao je.

Početkom 1992. godine preuzeo je zapovjedništvo i postaje ratni zapovjednik 138. brigade HV-a te to ostaje tokom cijelog boravka na bojišnici, osim u razdoblju od kraja 1993. godine pa do sredine 1994. godine kad je bio zapovjednik izdvojenog zapovjednog mjesta zbornog područja Gospić-Otočac. Dolaskom generala Mirka Norca za zapovjednika zbornog područja Gospić – Otočac vraćen je na mjesto ratnog zapovjednika 138. brigade HV-a.

"Kruna svega bila je Oluja. To je bila akcija u kojoj je svaki sudionik sazrio do kraja. To je bila akcija u kojoj smo mi Gorani, Boduli i Riječani pokazali da znamo i možemo ispuniti i najteže i najodgovornije ratne zadatke. U samo nekoliko dana oslobodili smo Hrvatsku i vratili mir. U Lici napad je počela baš naša 138. domobranska pukovnija i 1. Bojna Gardijske brigade osvojivši do tog trenutka dominantne položaje Danguba, Konjska glava, Osmageno brdo i Mala Kapela", prisjetio se.

Ipak, smatra kako su više trebali dobiti kao branitelji, pogotovo oni - Gorani. 

"Hrvatska Gorskom kotaru nije dala ništa kad je riječ o doprinosu koji smo dali i osvajanjem vojarni i četverogodišnjim boravkom na bojišnici u Lici te sudjelovanjem u akcijama Bljesak i Oluja. Štoviše, taj državni vrh rijetko ovamo dolazi i to mi nije drago, kao što mi nije drago ni to što Hrvatska danas nije ona kakvu smo mi sanjali i za koju smo se borili, mnogi izgubili život i zdravlje", zaključio je Balen.