Pupovac uoči Dana pobjede: Komemorativne politike su pretvorene u neku vrstu produžetka ratovanja

Nakon komemoracije potpredsjednik vlade RH Boris Milošević (SDSS) rekao je da bi želio da dan pobjedne svake godine bude sve više dan pomirbe i da se svake godine međusobno sve više svi uvažavaju.

 “Idemo korak po korak, povjerenje nije izgubljeno, nastavljamo politiku uključivosti, razumijevanja i gradimo povjerenja onako kako smo to nagovijestili prošle godine”, rekao je Milošević i naglasio da njegov ovogodišnji neodlazak na proslavu Dana pobjede u Knin ne znači odustanak od te politike ili gubitak povjerenja.

Nakon pravoslavnog opijela i čitanja “14. izjave sjećanja SNV-a” potpredsjednik vlade RH Boris Milošević, predsjednik SNV-a Milorad Pupovac, te voditeljica Documente Vesna Teršelič otišli su do obližnjeg spomen obilježja trojici hrvatskih branitelja poginulih 05. kolovoza 1995. godine i prisjetili se i njihove žrtve.

SNV je kroz ovogodišnju (14.) izjavu sjećanja sa žaljenjem konstatira da se 30 godina od početka rata i 26 godina od njegova završetka “u Hrvatskoj ratuje sa politikama sjećanja, da svatko ima svoje komemoracije i svoju političku upotrebu ratnih strahota i ratnih stradanja”, a da se “rijetko sjećamo strahota koje su prošli drugi i stradanja koja su se dogodila drugima".

Predsjednik SNV-a Milorad Pupovac rekao je u izjavi za medije da smo ovdje zbog ubojstva šestoro civila koji su 05. 08. 1995. dočekali hrvatsku vojsku, a da za ovaj zločin nitko nije odgovarao, jer da “nije bila pokrenuta ni istraga”.

“Ovakve poruke kakve odašiljemo s mjesta komemoracija ne mogu dobiti podršku odmah i nije realno da ju se dobije odmah. Kad će to biti? Mi time ne gospodarimo, ne znamo, time gospodare oni koji vode državne politike, ali mi ćemo nastaviti, uključujući i komemoriranje hrvatskih žrtava”, rekao je Pupovac na pitanje kako to da na komemoraciji nema "nikog s hrvatske strane".

Na daljnje pitanje zašto se ratuje politikom sjećanja, Pupovac je rekao da rat politikama sjećanja, kao nekada topovi ili paljba, ili ratna propaganda, zaglušuje ljude pa ne vide i ne čuju.

“Komemorativne politike su pretvorene u neku vrstu produžetka ratovanja, bez svijesti da potpuni i pravi mir može biti postignut promjenama takvih praksi”, rekao je Pupovac i pozvao pri tom da se slijede prakse iza II. Svjetskog rata između Francuske i Njemačke, pa Poljske i Njemačke ili pak Jugoslavije i Italije, Jugoslavije i Njemačke, koje su 26 godina nakon rata već stvarale zajedničku Europu i otvarale prostor prijateljstava.

Nasuprot tome, dodao je Pupovac, “mi se na prostoru Hrvatske, BiH i Srbije dalje ukopavamo i produbljujemo rovove svojim politikama sjećanja”.

Upitan ne bi li bilo dobro da je u smislu pomirbe potpredsjednik Vlade Boris Milošević i ove godine u Kninu, kao prošle godine,  Pupovac je rekao da on ne vidi nikakav problem i da se tu “ne radi samo o gesti u jednogodišnjem ritualu”.

Štoviše, ustvrdio je Pupovac, “po svojim porukama današnji komemorativni skup u Donjem Skradu nije ni po čemu manji od onog na kojem je gospodin Milošević bio prošle godine”.

“Tijekom cijele godine treba se otklanjati od ratnih politika, kroz politike sjećanja i poštovanje žrtava trebamo se paralelno riješiti i tereta ratnog raspada zajedničke države devedesetih godina i onog iz II. Svjetskog rada”, rekao je i podsjetio da pozdrav “za dom spremni” (ZDS) ne bi smio imati pravo javnosti u RH.

“ZDS je bio službeni pozdrav jednog zločinačkog režima kakvih je u civilizaciji ljudske vrste bilo malo, koji je ideale države i slobode pretvorio u politiku smrti i istrebljenja drugih i drugačijih, Srba, Židova, Roma, Hrvata antifašista, a pod njihovim službenim pozdravom ZDS ljudi sui bili otpremani u logore”, rekao je Pupovac.

Za kraj je pozvao Pupovac da se ljudi koji su iz Hrvatske izbjegli u Srbiju ili u BiH prepozna također kao ratne stradalnike i da “treba stvoriti prostor da se to prepozna”. Dodao je tomu da još nije odlučio hoće li ići u Beograd na obilježavanje godišnjice masovnog odlaska Srba iz Hrvatske, odnosno da će otići ili neće otići ovisno o procijeni može li time doprinijeti da se takva politika promijeni.

Kako je u svom govoru rekla zamjenica predsjednika Aneta Vladimirov petero civila srpske nacionalnosti ubijeno je u Donjem Skradu 5. kolovoza 1995. godine, a još je jedna osoba ubijena sljedećeg dana, u podrumu su pripadnici hrvatske vojske ubili Katu i Nikolu Dmitrovića, Zorku Gazibara, Stanka i Smiljanu Končalović, dok im je Danica Dmitrović pobjegla, ali je uhvaćena sljedećega dana, silovana i još živa bačena u bunar gdje se utopila.

Zahvalila se Vladimirov svima koji su došli na komemoraciju i rekla da zna da je “ovaj teret teži nego što ramena ovdje prisutnih mogu da ponesu”, ali da zajedno preuzimaju teret sjećanja i odgovornosti, da se zajedno odupiru sili zaborava, te je za sve koji njeguju ta sjećanja rekla da to rade "zato da bi se na ostacima ljudskosti gradili bolji ljudi".

Voditeljicu Documente Vesnu Teršelič ohrabruje činjenicu da je nakon nedavnog razornog potresa na Banovini Hrvatska pokazala veliku solidarnost, ne gledajući tko je koje nacionalnosti, te je poželjela bolji rad institucija, uključujući i u djelu koji se odnosi na obeštećenje civilnih žrtava rata, jer sada imamo i Zakon o civilnim stradalnicima Domovinskog rata. Pozvala je Teršelič ljude da rade na izgradnji povjerenja jedni u druge, te da jedni drugima budu podrška.

SNV se danas poklonio žrtvi hrvatskih braniteljima iz Ozlja, bojniku Marijanu Haliću, satniku Darku Haliću i vodniku Mirku Milković iz treće ozaljske bojne 137. Domobranske pukovnije, koji su u Donjem Skradu poginuli 5. kolovoza 1995.