Prva žena časnica HV-a udala se na Oltaru domovine: Ponosna sam na našu pobjedničku vojsku

Časnica za odnose s javnošću ureda zapovjednika Zapovjedništva za potporu Ines Benković, sada Grossi, magistra je ekonomije i specijalista za nacionalnu sigurnost te je sada doktorandica na poslijediplomskog studija komunikologije, udala se za Tonija Grossija, diplomiranog inženjera matematike i poduzetnika u IT sektoru. Vjenčali su se u prisutstvu kumova Branke Peraković Krivačić i Ivana Ramljaka.

Što joj znači vojska i zašto se odlučila udati na Oltaru domovinu, Ines je otkrila u razgovoru za Direktno.

Natporučnica ste Zapovjedništva za potporu Oružanih snaga Hrvatske vojske i odlučili ste postati prva žena koja se udala na Oltaru domovine. Kako ste se odlučili baš na ovu lokaciju?

Budući da smo već odlučili imati obred sklapanja građanskog vjenčanja prije crkvenog, a kako se on ne bi pretvorio u samo potpisivanje papira u matičnom uredu, kao časnica Hrvatske vojske osjetila sam potrebu oplemeniti ulazak u brak dodatnom dimenzijom koja bi taj dan učinila meni još posebniji. Tako da je za mjesto vjenčanja odabran naš nacionalni simbol, po meni mjesto najveće državne vrijednosti - Oltar domovine, naravno sa željom da u brak uđem u službenoj odori.

To je svakako neobičan odabir za ženu... 

Za mene, kao časnicu Zapovjedništva za potporu Hrvatske, to nije bio neobičan odabir, u trenu dogovora sklapanja građanskog vjenčanja i prvih razmišljanja mene kao žene što ću odjenuti odmah sam osjetila da taj čin moram odraditi u službenoj odori. Kao časnica Hrvatske vojske prisegnula sam na vjernost Domovini i časno nošenje odore, a sve te vrijednosti nosimo i u privatnom životu te sam ovim činom zatvorila jednu cjelinu.

Uz prigodan govor predala sam buket kolegici Tomislavi Papić, također časnici,  očekujući nastavak tradicije vjenčanja na Oltaru domovine.

Odabran je i neobičan datum, prvi dan proljeća...

Posebnu simboliku vidjeli smo u ulasku u novo zajedništvo na prvi dan proljeća, koje je simbol buđenje ljudi i prirode, dolasku novog i dobrog vremena. Smatram da je zajednica muškarca i žene više od samog hodanja jer smo sada oboje vezani prstenom ljubavi i vjernosti, samo što sam ja vezana "duplim prstenom" za supruga i Domovinu.

Koliko Vam znači posao u Hrvatskoj vojsci?

Sposobnost, ali i razvoj vlastite osobnosti, gradila sam kroz svijest da naša Hrvatska vojska daje značajan doprinos međunarodnom miru i sveukupnoj sigurnosti. Ponosna sam što sam pripadnica Hrvatske vojske, što mogu časno nositi odoru, služiti Domovini te biti u službi naroda i građana.

Pripadnici Hrvatske vojske uz svoje tradicionalne zadaće bezrezervno su na usluzi civilnoj zajednici, reagiraju pravovremeno u kriznim situacijama, kod svih elementarnih nepogoda vidite da se na Hrvatsku vojsku uvijek može računati, ona je tu da građane zaštiti od prijetnji i opasnosti. To sve nije mala stvar, to su stvari na koje je čovjek uistinu ponosan. Ponos je još veći jer i ja činim tu cjelinu Hrvatske pobjedničke vojske.