Pročitajte svjedočanstvo brata i sestre iz Vukovara kojima su susjedi nemilosrdno smaknuli majku: Njezino tijelo satima je ležalo u podrumu

Svih 87 dana oni su dijelili istu sudbinu; strah, glad, žeđ, hladnoću, granatiranja, mrak, beznađe.. a onda su, 16-tog, pred njihov podrum na Mitnici došla dva Srbina. Jedan je sišao dolje i rekao mami da izađe. Ona je izašla, nije se bojala jer nije bilo prvi puta da izlazi, a i to su bili njihovi susjedi. Otvorila je vrata i ušla u podrum, pogledala svoju djecu i bez riječi pala. Tek tada potekla joj je krvi iz usta i za kratko oko njene glave stvorila se velika krvava lokva.

"Naš tata Martin radio je u vukovarskoj bolnici, na patologiji. Svakoga je dana prevozio ranjene i mrtve. U podrum je dolazio kada je mogao. Iz grada nismo otišli jer mama nije htjela ostaviti tatu samoga, a i nitko nije mislio da će sve tako daleko otići. Kada su ljudi to shvatili, više se nije moglo izaći iz grada. Dejan i ja smo u podrumu bili s mamom i iz njega nismo smjeli izlaziti. Zato sam se i bojala svaki puta kada bi netko od ljudi iz podruma izašao, a najteže mi je bilo kada bi to učinila mama", kazala je Suzana.

"Čim bi ona izašla, ja bih stala na stepenice i dozivala ju; ako se ne javi nakon par poziva, počela bih panično vikati dok mi se ne odazove. Toga dana mama je izašla jer su je pozvali neki naši susjedi. Nije se dugo zadržala, možda minutu ili dvije. Čuli smo je kako silazi stepenicama. Otvorila je vrata podruma, pogledala brata i mene koji smo sjedili odmah nasuprot vrata i samo se srušila na pod. Ta slika do danas mi je ostala jedina živa slika moje mame koju pamtim", dodala je.

Tek kada je Marija pala na tlo Suzana i Dejan počeli su vrištati i plakati. Stariji su priskočili provjeriti da li je možda živa no, uzalud. Njeno tijelo ostalo je satima ležati na tlu podruma, na užas Suzane i Dejana koji su ga netremice gledali. Tata Martin došao je u podrum tek poslijepodne. Dočekao ga je Marijin brat i rekao mu: ''Ubili su Maricu'' no, on to nije mogao vjerovati.

Sišao je u podrum i suočio se s bolnom istinom.

"Tata je bio patolog i odmah je vidio da je mama upucana u leđa te da joj je taj metak prošao kroz leđa i ušao u srce. Iako su je od smrti dijelile sekunde, ona ih je prohodala samo da bi zadnji puta vidjela nas. Tata je plakao, kao i mi. Nismo znali što bismo s tijelom pa je tata u dvorištu iskopao rupu, sklepali su neki sanduk i u njemu smo pokopali mamu u našem dvorištu. Na taj smo način imali donekle mogućnost oprostiti se s njom", rekao je Dejan.