Prije 153 godine izgubio je život zbog Hrvatske: Ubrzo su krenula uhićenja po Zagrebu

Ubijen je pri gušenju Rakovičke bune pripremljene 7. listopada, kad su se u selu Broćancu okupili ustanici te su izabrali Privremenu narodnu hrvatsku vladu na čelu s Kvaternikom. Sljedećeg je dana izbila pobuna. Ustanici su iz Broćanca krenuli s 200 naoružanih graničara prema Rakovici, kao mjestu određenom za sjedište vlade.

Uz bunu su pristala sela: Rakovica, Broćanac, Brezovac, Mašvina, Plavča Draga i Močila, a u buni su sudjelovali i pravoslavni Hrvati. Idućeg dana ustanici su, s Kvaternikom na čelu, krenuli prema Plaškom, kad je reagirala austrijska vojska. Na ustanike je poslana Ogulinska regimenta, koja je pogubila Eugena Kvaternika, čime je ustanak bio završen. Premda sam Starčević nije bio upleten u bunu, sljedećih su dana uhićeni stanovnici Zagreba koji su nosili prezime Starčević.

Inače, Stranka prava je bila hrvatska politička stranka desnog centra koja je od 1861. djelovala na području Banske Hrvatske, a utemeljio ju je Ante Starčević. U njezinu temelju bilo je zastupanje hrvatskog državnog prava, čije je osnovno načelo bilo: "Ni pod Beč ni pod Peštu, nego za slobodnu i samostalnu Hrvatsku!". Stranka prava postala je jedna od najutjecajnijih političkih organizacija toga doba u Hrvatskoj.

FOTO: HINA/Dario Grzelj

Interes novog sloja, srednje klase

Pravaški pokret nosio je interes novog sloja, srednje klase, koja se je oblikovala u društvu nakon ukidanja feudalnih odnosa. Ideal buduće hrvatske države bio je Starčeviću i Kvaterniku apsolutan kriterij za vrednovanje svega što se događalo u njihovo vrijeme. Kvaternikove ideje i stavovi bili su uvelike prožeti idealima Francuske revolucije te želje za sličnim djelovanjem i u Hrvatskoj. Starčević je pak smatrao da Hrvatska treba biti suverena, liberalna i nacionalna parlamentarna monarhija naspram republike, u kojoj vladar dolazi iz naroda.

Kvaternik se zanosio mišlju kako bi širenje francuskog utjecaja u Europi moglo utjecati na rušenje Habsburške (Austro-Ugarske) Monarhije i uspostavu neovisne Hrvatske. Naposljetku je 1871. pristupio podizanju ustanka u Rakovici, nakon čega je stranka ugašena. Ponovni uspon pravaštva dogodio se polovicom 1870-ih. Otkako su porazom Francuske u Francusko-pruskom ratu (1871) propala očekivanja da bi pod francuskim političkim utjecajem moglo doći do rušenja Monarhije, pojavile su se nade da bi to mogla učiniti ruska politika.

Ubrzo je postalo jasno da opstanak Austro-Ugarske i dualizma nije upitan te da u danim okolnostima treba konkretno politički djelovati. Nastupilo je razdoblje u kojem se oblikovalo moderno pravaštvo, predvođena novim naraštajem, ta je politika uzimala u obzir političku stvarnost. Uz to je bila osnovana Stranka prava, koja je djelovala na području banske Hrvatske. Od pravaških se prvaka uz Starčevića tijekom 1880-ih najviše isticao Riječanin Fran Folnegović, koji je bio pobornik konkretnoga političkog djelovanja. 

FOTO: FHS

Pravaška štampa

Početkom 1890-ih u Stranci prava osobito je bio aktivan Josip Frank, koji je smatrao da bi Hrvati trebali pružiti potporu vladaru, a on bi zauzvrat trebao utjecati na rješenje hrvatskoga pitanja u sastavu Monarhije. Tada se kod pravaša, kao i kod drugih hrvatskih političkih struja, javila zamisao o trijalističkom uređenju Monarhije. Pravaške su se ideje 1890-ih proširile i na Dalmaciju, BiH i Istru. 

Osim od Folnegovića, poticaj za obnovu Stranke prava došao je i od riječkog odvjetnika Erazma Barčića, prvaka riječkih i primorskih Hrvata. Uspon Rijeke, kao luke mađarskog kapitala, pritisak na Hrvate i hrvatski kapital u Rijeci, ubrzan nazadak nekad relativno razvijene privrede u Hrvatskom primorju, sve je to izazivalo veliko nezadovoljstvo i sklonost pravaškoj promidžbi. 

Uz njih najveći oslonac pravaške ideologije sedamdesetih bila je studentska mladež, okupljena oko lista "Hervatska". Nedugo nakon okupacije Bosne i Hercegovine, pojavio se je na Sušaku novi pravaški list "Sloboda", najznačajnija bila po tome što se, nakon razočaranja u Francuskoj, Starčević okreće "rusofilstvu" i nadi da će Rusija ratno poraziti Austriju te da će se Hrvatska napokon osamostaliti.

FOTO: HINA/Mladen Volarić

Kritizira dualizam

Starčević uskoro piše spis u kojem kritizira dualizam jer apsolutistički vladar i njegovi pomagači s Hrvatskom postupaju kao s posljednjim podanikom. Svoje tumačenje opravdao je stavom da je Hrvatska samostalna država, koja nema nikakve veze s ostalim zemljama Monarhije i da se zato ne smije popustiti od njezinih prava. Saborsko izaslanstvo izručilo je adresu većine Franji Josipu. Uspon pravaštva nakon izlaska Slobode nadopunila je skupštinska akcija 1879., kad je opet postalo moguće održavanje javnih skupova.

Zašto je važno sjetiti se poruka Oca domovine Ante Starčevića

Godine 1880. umjesto Ivana Mažuranića za bana dolazi mađaron Ladislav Pejačević, koji zabranjuje list "Sloboda", uhićuje članove i simpatizere Stranke prava i vrši druge oblike pritiska. Na izborima 1881. postalo je očito da pravaši imaju simpatizere u svim slojevima, pa tako i svećenstvu, premda je Starčević zastupao neke antiklerikalne stavove.