PLJUŠTE REAKCIJE Kritičar pozdravlja razlaz Menarta s Tram 11: Govor mržnje nije umjetnost, to definitivno nije bunt

Osobe iz šoubiznisa često su pod povećalom javnosti, no ovih je dana prašinu podigao dvojac Srđan Ćuk "General Woo" i Nenad Šimun "Target" koji stoje iza hip-hop benda Tram 11. 

Njihov povratnički album "Jedan i jedan" polarizirao je slušatelje zbog stihova i tema kojima opisuju današnju situaciju, a za koje dio javnosti smatra da su uvredljivi i da potiču na mržnju.

Menart je zbog toga s njima raskinuo ugovor, a album povukao iz fizičke prodaje i sa svih digitalnih streaming servisa. 

Ovakav potez je rijetkost

Stajčić je prethodno na nezavisnom portalu "Ravno do dna" napisao oštru analizu albuma i stihova, a u razgovoru za Hinu prokomentirao je raskid ugovora, istaknuvši kako je takav potez kod nas rijetkost. 

"U svakom slučaju je rijetkost, ali smatram da je pozitivan potez jer to nije nešto što se tiče umjetničke slobode, već je, kao što je i javnost reagirala, nešto što s umjetnošću nema previše veze. Artikulirani govor mržnje nije umjetnost, to kao civilizirano društvo ne možemo dopustiti", poručuje Stajčić.

Mišljenja je kako cijela hrvatska glazbena scena ne bi trebala biti talac takvih stvari jer to pokazuje lošu društvenu klimu. "S te strane, Menartov potez meni je logičan i pozdravljam ga jer su album i pjesme nešto što predstavlja našu kulturu i našu glazbenu scenu na streaming servisima koji su dostupni diljem svijeta. Mislim da jedan mainstream izdavač ne treba stati iza toga", navodi.

Stajčić posebno ističe kako u ovoj situaciji nema cenzure, već je jednostavno riječ o prekinutoj suradnji, a dodaje i kako je dvojac sam izazvao osudu. 

Vezano za pojam umjetničkih sloboda, Stajčić govori kako ljudi ovlaš shvaćaju taj pojam.

Umjetnička sloboda u teoriji su odstupanje od uobičajenih retoričkih, poetičkih i gramatičkih pravila, a ne izraz agresije prema nekome, objašnjava. Ona je u stilskoj formi i nema veze s političkim stavovima, dok je sama umjetnost uvijek zahtijevala promišljenost, dodaje. 

Novi album bilo bi nepravedno povezivati s prethodnima

Na pitanje jesu li takvi tekstovi ovog dvojca novost ili se društvo promijenilo u 20 godina pa takve stihove osuđuje, Stajčić odgovara kako im tekstovi prije nisu bili takvi. 

"Recenzirao sam čak dva albuma Generala Wooa, jedan od njih je 'Verbalni delikt' iz 2011. i dao sam mu najveću ocjenu jer je on zapravo tada išao s ispravnih pozicija, imao je pjesme u kojima je pozivao da se da šansa miru. Međutim, on je kao autor i čovjek prošao očigledno promjene u svom životu i napravio ovakvo djelo kakvo je napravio", ocjenjuje. 

Smatra kako bi novi album bilo nepravedno uopće povezivati s prijašnjim uracima i albumima koji su u stvari označili dolazak hip-hopa na velika vrata u Hrvatsku.

"Tu je veliki diskontinuitet od 20 godina. Oni su prije 20 godina bili jedni ljudi, danas su drugi, isto tako i u umjetničkom smislu", ocjenjuje Stajčić.

U svom tekstu je, između ostalih, kao problematične izdvojio stihove pjesme "PŠK": "Na čelu ti petokraka, u oku dugine boje u koliko si udruga što milijardu kuna broje? Puši k***c malo Titu, malo Castru, 'ko Danka partizanka provaljuješ na terasu. Ne voliš kuhara, ali dobro grabiš iz lonca, svi ste tu zbog novca kao mit iz Jasenovca. Balaševići, nema vam države ni na igrici, pušite k***c za ćirilicu na Ilici. Bipolarni bipsići, j**o li vas ćaća, k'o Plenki i Njonjo, svi ste topla braća, olfo tolerantni, orjunaški unučići, toliko puše k***c da ih zovemo Pušići".

Horvat: Ne morate se slagati s njima, ali su uvjerljivi

S druge strane, neki mainstream mediji, poput Večernjeg lista, album su pohvalili. Glazbeni kritičar Hrvoje Horvat za Večernji je prije tjedan dana ocijenio kako su Tram 11 "prosti, politički nekorektni i sjajni", dodajući kako se ne morate slagati s njima, ali im je nemoguće odreći uvjerljivost.

Horvat navodi kako su s "brutalno detaljnim i realističnim tekstovima snimili kroniku sadašnjosti" i onoga što se događa u društvu, od kvartovskih do političkih događanja, te kako je "hip-hop ostao posljednji ventil za isporuku bunta".

Pjesme s albuma "pokazuju da se tu više ne radi o mladenačkom idealizmu otprije 25 godina, nego o promatranju i opisivanju situacije oko nas, koja je luđa od bilo kojeg reality showa".

Dečki iz Tram 11 su, vidi vraga, desnog usmjerenja, militantni i borbeni poput američkih repera, s kojima se ne morate složiti, ali ova je ploča bolji manifest razjarene "desnice" nego svi Mostovi i Domovinski pokreti zajedno, kaže Horvat u Večernjaku.

Militantni poput afroameričkih repera, brutalni, prosti i direktni, politički nekorektni, ali poetski artikulirani, ocjenjuje Horvat, složili su jedan od albuma godine već na njezinu početku.

"No ova 'desnica' barem ima artističke sposobnosti i poput TV serije 'Nasljeđe' dovela je međuljudske odnose na razinu karikature, što i jest današnja stvarnost, sviđalo se to vama ili ne", napisao je u nedavnom osvrtu Horvat, koji u u ponedjeljak nije bio dostupan za komentar raskida ugovora između Menarta i Trama 11.

Bunt je usmjeren prema jačem

Stajčić pak smatra kako postoji razlika između bunta i tekstova koji rade na "razjarivanju slušatelja mržnjom" jer je bunt usmjeren prema jačem. 

"Uvijek je riječ o slabijoj društvenoj skupini koja ima bunt prema određenoj vrsti represije. U prvom redu se tu misli na političku represiju koja ide od strane vlasti, međutim ako krećete s pozicije jačeg i usmjeravate to prema slabijem, onda to nije bunt", navodi. 

Pita čime je izazvan bunt prema nagrađivanoj novinarki Danki Derifaj koja je radila svoj posao i istraživala priču o bespravnom zauzimanju terase od strane Marka Perkovića Thompsona. Također ističe kako u stihovima prozivaju ugrožene skupine poput LGBT zajednice te govore da nevladine udruge uzimaju milijarde kuna.

"Ako je netko, pa čak i da idem na njihovu stranu  - da su siti života u ovakvoj Hrvatskoj u kojoj se događa sve što se događa, to opet nije razlog da ne znate gdje udarate. To definitivno nije bunt", mišljenja je Stajčić.