Plenković razdoblje stvaranja hrvatske države nazvao 'Tuđmanovim desetljećem'

Otvarajući okrugli stol „Dr. Franjo Tuđman – vrhovni zapovjednik i državnik“, u povodu 20. godišnjice smrti prvog hrvatskog predsjednika, Plenković je rekao da je ključni cilj Tuđmanovog rada bio realizacija ideje slobodne i neovisne Hrvatske. Dodao je da je sve što je bitno, referentno, strateški značajno za hrvatsku državu i hrvatski narod "u biti sintetizirano u 10 godina Tuđmanove ere" – u razdoblju od 1989. do 1999. godine.

"To su bile jedinstvene, neponovljive i presudne godine za hrvatski narod", rekao je Plenković. Također je naglasio Tuđmanovo iskustvo sudjelovanja u Drugom svjetskom ratu kao antifašiste, iskustvo povjesničara, disidenta i "političara s jasnom vizijom kako doći do tisućljetnog sna hrvatskog naroda -  a to je hrvatska država".

Dodao je da se pritom ne smiju zaboraviti okolnosti u kojima Tuđman "izlazi s konceptom hrvatske države, slobode, demokracije", a za što dobiva plebiscitarnu potporu hrvatskog naroda.

Tuđman je bio najveći hrvatski suverenist

U Hrvatskoj tada još nema demokracije, pluralizma, slobodnih medija, a međunarodne su okolnosti takve da su postojale "sve moguće rezerve prema tome da Hrvatska postane samostalna država". Hrvatska je pod režimom embarga na uvoz oružja, "a agresija i početak okupacije kreće praktički 17. kolovoza 1990.", podsjetio je Plenković.

Ističe i važnost stvaranja HDZ-a, "najveće i najsnažnije političke stranke koja i dan-danas ima tu ulogu u hrvatskom društvu". "Malo je stranaka u zemljama srednje Europe vršnjakinja HDZ-a, koji je on utemeljio, koje su 30 godina nakon osnivanja tako snažne i utjecajne", rekao je Plenković.

Tuđmanova politička ostavština toliko je snažna, rekao je, da svi oni koji imaju čast slijediti glavne smjernice njegovog političkog djelovanja imaju i obvezu jačati ono što je on Hrvatskoj ostavio i dao.

Naglasio je i da je Tuđman imao znanja kao zapovjednik Hrvatske vojske osloboditi okupirana područja, kao i snagu za pomirbu i mirnu reintegraciju hrvatskog Podunavlja.

"Kao što je na početku kazao – idemo prvo napraviti pomirbu unutar hrvatskog naroda, idemo povezati domovinsku i iseljenu Hrvatsku, tako je kao državnik, pobjednik koji je ostvario strateške ciljeve, imao snage pružiti ruku i prema srpskoj manjini u Hrvatskoj. To može samo veliki čovjek i vizionar", ustvrdio je Plenković.

Sve Vlade i svi dužnosnici kasnije, dodao je, u gospodarskom i socijalnom smislu,  smislu demokratskih institucija te međunarodnog pozicioniranje Hrvatske provode ono što je on zacrtao.

Plenković je istaknuo da je Franjo Tuđman bio najveći  hrvatski suverenist. "Upravo on, jer su svi ciljevi politike suverenosti realizirani tada. Država koja nije imala ni pluralizma, niti je bila samostalna, niti imala tržišnu ekonomiju, postala je međunarodna priznata, slobodna zemlja, s cjelovitim teritorijem, stanovništvom i vlašću. A to su tri obilježja suverenizma", poručio je Plenković.

Na svima nama je, zaključio je, da njegujemo baštinu prvog hrvatskog predsjednika, poštujemo simbole hrvatske države i budemo svjesni povijesnih trenutaka koji su se zbili u tom prvom 'Tuđmanovom desetljeću' za hrvatsku državu.

Miroslav Tuđman: Znao je artikulirati i ostvariti nacionalne interese

Sin Franje Tuđmana, Miroslav Tuđman rekao je da je njegov otac, istražujući sudbine malih naroda u Europi i svijetu nekoliko desetljeća prije pada Berlinskog zida došao do zaključka da se "svijet civilizacijski više integrira, to se nacionalno i politički sve više indivividualizira”. Sigurnost malih naroda vidio je u savezu europskih država, a ne pod „kišobranom” istočnog ili zapadnog bloka, dodao je.

Tuđman je još 1980. godine ocijenio da se jugoslavenska kriza može i mora riješiti jedino skandinavizacijom i međusobnim priznanjem naroda koji čine tu državnu zajednicu.

Govoreći o agresiji JNA na RH i okupaciji trećine teritorija, Tuđman je kazao da je strategija politike za međunarodno priznanje i oslobađanje okupiranih područja RH vodila poput šahovske simultanke na tri ploče – na diplomatskoj, vojnoj i informacijskoj. Naveo je i da je za predsjednika Republike diplomacija uvijek bila prioritet kao metoda za rješavanje sukoba i postizanje mirnih rješenja, a uporaba sile samo se koristila kada je diplomacija zakazivala.

"Tuđman je vrlo dobro znao procijeniti ključne nacionalne motive na kojima se može izboriti hrvatska država i pobijediti u Domovinskom ratu”, istaknuo je te dodao da je uspio jer je znao artikulirati i ostvariti nacionalne interese s kojima se narod poistovjetio.

„Zato mu je narod i vjerovao. On je pak bezgranično vjerovao u hrvatski narod, a sve što je radio, radio je kako bi hrvatski narod mogao sam odlučiti o svojoj budućnosti u svojoj državi”, ustvrdio je Miroslav Tuđman.