Penavina tajnica o koloni prije 30 godina: Ušli smo u autobuse, razdvojili su nas od oca, a moja starija sestra zamalo je s njim odvedena u logor

Za RTL govori kako se samog događaja dakako ne sjeća, ali jednom je majci postavila neobično pitanje. 

"Jednom sam majku pitala, jesam li kao dijete imala bijeli skafander sa šarenim točkicama, a rekla mi je da sam upravo u njemu napustila Vukovar", kaže. 

"Roditelji su mi pričali kako smo napustili svoj dom 18. studenoga, kada se moj otac, hrvatski branitelj Vukovara, predao na Mitnici. Bila je to kolona koju danas gledate s arhivskih snimaka, kao i brojni moji sugrađani, a u njoj smo bili moja obitelj i ja. Ušli smo u autobuse koji su danima kružili, razdvojili su nas od oca, a moja starija sestra nije ga htjela pustiti te je zamalo s njim odvedena u koncentracijski logor Sremska Mitrovica. To se na sreću nije dogodilo, intervencijom moje majke", dodaje. 

Upitana kako danas gleda na Kolonu sjećanja te je li sudjelovala u svakog, govori kako je do 2015. godine svakog 18. studenog s ocem sudjelovala u Koloni sjećanja baš kao i brojni sugrađani.

"Studirala sam u Zagrebu te sam svakog 17. studenoga pakirala stvari i vlakom dolazila u Vukovar kako bi se poklonila žrtvi mojih sugrađana i mog voljenog grada", tvrdi.

"Za mene je posebno emotivna Kolona sjećanja bila ona 2012. godine kada je dva dana uoči 18. studenog Haaški sud donio oslobađajuću presudu hrvatskim generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču. Te se godine koračalo s pijetetom, ali i neizrecivim ponosom", dodajem potom. 

Ipak, već šest godina nije imala priliku biti dio Kolone sjećanja na takav način, odnosno kako ona kaže, koračati u tišini i sjećanjima sa svojom obitelji, prijateljima i poznanicima, aktivno sudjeluje u njenoj organizaciji.

"Nostalgija mi obuzme srce jer 18. studenog ne mogu provesti hodajući u tihoj molitvi ulicama grada koji sam prije 30 godina morala napustiti kao sedamnaestomjesečna beba koja je ostala bez doma prije nego li ga je i upoznala. No, unatoč tome, svoj pijetet i svu svoju snagu ugradim u pripreme ovih, za mene svetih dana, kako bi svi oni koji se žele pokloniti našim žrtvama mogli to učiniti na najdostojanstveniji način", rekla je. 

Kaže i kako na sve gleda kao naslijeđe koje joj je otac, zajedno s prijateljima suborcima, ostavio na brigu.

"Stoga mi je velika čast biti dijelom organizacije događaja ovako velikih razmjera koja u hrvatskome narodu budi posebnu emociju", govori.