Pavković: Što još treba učiniti Šešelj da ga se stavi u luđačku košulju?

No, ni dio političara u Hrvatskoj (svaka čast iznimkama) nije bio bolji, čak je po tom pitanju bio gori i od samog srpskog i inog agresora. Gotovinu su dugo poput životinje proganjali po svijetu, jer im se nevin nije tako lako dao u ruke, dok su Markača i usred Zagreba uhićivali, jer je, primjerice, viđen u lovu s prijateljima, u vrijeme kad, kao haaški osumnjičenik, nije smio izlaziti iz obiteljske kuće.

Tada nikoga nije bilo briga što je po povratku u haaški pritvor Markač skoro umro, odnosno, što je trebao proći i prošao je i neke najteže operacije. Srbi su bili napeti „kao puška“. Svi su očekivali da će ova dva junaka hrvatskog Domovinskoga rata biti osuđeni, kad tamo - oslobođeni su, po zakonu.

Međutim, ni Gotovina ni Markač, kao bivši haaški osumnjičenici, nisu ludovali, kao što već duže vrijeme luduje po Srbiji ratni zločinac Vojislav Šešelj. Sredinom rujna prošle godine otpušten je radi liječenja od karcinoma iz pritvora i vratio se u Beograd. Umjesto da su ga odmah po dolasku u zrakoplovnu luku zatvorili na psihijatriju (jer prije svega nije normalan), oni su ga dočekali kao pomozbog junaka i dozvolili mu da nastavi tamo gdje je stao 1991.

Malo se liječi, a sve drugo vrijeme posvećuje borbi protiv Hrvatske, ustaša i nagovaranja Srba da se „spreme“, jer on i danas jedino priznaje granicu Karlobag - Ogulin- Gospić-Karlovac – Virovitica. U Srbiji mu se nitko ne želi suprotstaviti, a poglavito oni na vlasti kada je zajedno s njima ratovao od Vukovara do Dubrovnika.

Na dane kad se u Hrvatskoj obilježavala obljetnica Vojno-redarstvene operacije Oluja bio je poglavito agresivan. Nitko u njemu nije mogao prepoznati teško bolesnog čovjeka, već ekstremnog srbijanskog četnika, koji je javno palio i hrvatske zastave. Sada s veseljem sudjeluje i u nekim srpskim tv-show emisijama, gdje poput medvjeda zabavlja narod. I u tim emisijama nabacuje se blatom po  Hrvatima i nevinim žrtvama za slobodnu, samostalnu i neovisnu hrvatsku državu.

Za srbijansko političko vodstvo, to je normalno. Hrvatski političari (svaka čast iznimkama) također o tome šute. Niti što vide niti čuju. Ako nešto i kažu to je „topla voda“, koja Šešelja može samo nasmijati. A kako bi se i Hrvati bavili Šešeljem i njegovim satelitima, kada moraju proganjati prije svega one koji su branili i obranili hrvatsku državu, koji su bili prvi kad je trebalo.

Svojim ponašanjem Šešelj je idol i mnogim Srbima koji žive u Hrvatskoj, a mrze je više od svega. Kada ste, primjerice, čuli da su se jedan Pupovac, Stanimirović, Teršelič, Pusić, Stazić ili Džakula javno ogradili od orgijanja ''četničkog vojvode''? Njihova šutnja je znak priznanja za ono što Šešelj radi. Vrana vrani, oči ne vadi!

A možete li zamisliti da se tako ili slično ponaša u Hrvatskoj neki haaški osumnjičenik? Prvo bi u njemu ''organi'' ubili ''Boga'', a potom bi pritisak Srbije bio takav da čovjeku ne bi preostalo drugo nego da se sam ubije, ili da se vrati u Haag, bez obzira je li bi bio, ili ne bolestan.

Hrvatska aktualna politika pravi se gluha i slijepa (osim predsjednice države) na kontinuiranu srbijansku četničku politiku.

Članovi HAZU također spavaju zimski san.

Što još treba učiniti Šešelj da ga se stavi u luđačku košulju?

Mladen Pavković,

predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)