Partija je raskrinkana: Malić otkrio tajni plan 'sindikata zločina' za likvidaciju Stepinca

Riječ je o seriji "Partija" koju kao redatelj, scenarist i producent potpisuje istraživački novinar Gordan Malić, a Hrvatska televizija počinje emitirati 3. listopada u udarnom večernjem terminu na svome Prvom programu. Snimana je u Hrvatskoj, Sloveniji, BiH i Srbiji, serija u pet epizoda tematizira KPJ (SKJ), frakcijske borbe, partizanski pokret, osvajanje vlasti, lik i djelo Josipa Broza Tita i njegovih bliskih suradnika, no najbolji dio, ujedno i najšokantniji, zasigurno su dvije epizode posvećene poslijeratnom teroru, masovnim likvidacijama civila i zarobljenih vojnika koje je organiziralo vodstvo KPJ, a o čemu je portal Direktno već više  pisao.

O Josipu Brozu Titu napisano je više od tisuću knjiga, snimljeno više od stotinu dokumentarnih i igranih filmova i nikad se nije postavljalo pitanje zašto sad. "Zamislite da je neki novinar pitao Stipu Delića ili Radu Šerbedžiju, zašto baš u ovom trenutku glumite Tita? Ne bi dobro prošao. Podrazumijevalo se da se to radi i da se tako radi. Zato danas izgleda anakrono baviti se komunističkom partijom. Sve je već prožvakano, ispisano i snimljeno. Međutim, nije. U razgovoru s našim povjesničarom Davorom Marijanom saznao sam da o Komunističkoj partiji Jugoslavije nema cjelovite povijesti, ni knjiga, a ni filmova i serija", rekao je. 

"U historiografiji pa i u publicistici nema tzv. sinteza. Postoje program i statut, piše se o Partiji u ilegali, o ustanku i ratu, industrijalizaciji, samoupravljanju i društvenim odnosima, kongresima raznim, postoje biografije, govore svjedoci vremena, ima bezbroj fragmenata, ali nema cjelina. Svi znamo da cjelinu Partije utjelovljuje samo jedan čovjek, Tito, i u prenesenom značenju socijalistička Jugoslavija koju je on stvorio. Zato se do raspada sintetički pisalo isključivo o Titu i o Jugoslaviji, ali o Partiji uglavnom nije. Jer povijest Tita i Jugoslavije je zajednička, ona je i 'herojska' i pripada svima nama", kazao je Malić. 

'Ne možeš ništa znati o sebi ako ne znaš ništa o svojoj prošlosti'

"Ali Partiju nije stvorio Tito, postojala je i prije Jugoslavije, dugo vremena bila je samo ispostava tuđih interesa. Njezina povijest bila je krvava epopeja frakcijskih borbi, čistki, cenzure, terora nad neprijateljima svih vrsta, unutrašnjim i vanjskim. Nažalost, i nakon njezina raspada pisalo se opet fragmentarno, o onome što je prije bilo strogo zabranjeno, o Udbi, Ozni, teroru tajnih službi. Sljednici komunizma tome su suprotstavljali svoj fragmentarni kut gledanja, socijalna prava, modernizaciju, industrijalizaciju, rast standarda. Svatko je pisao povijest koja mu se sviđa, uz amneziju onog što bi najradije zaboravio", rekao je. 

"Taj fragmentarni pogled na Partiju jedno je vrijeme služio i kao privid demokracije. Narodni front u ratu, a Socijalistički savez radnog naroda u miru. I u ratu fragmenata nikad niste vidjeli cjelinu. Zanimljivo, riječ 'partija' etimološki znači 'dio cjeline'. Ali Partija je u SFRJ bila sve i sva iako se očito pazilo da tako ne izgleda", istaknuo je novinar. Odgovorio je i na to što reći onima koji smatraju da javnost, pogotovo mlade, ne treba opterećivati prošlošću i da se trebamo okrenuti budućnosti. "Da je to fraza. Ne možeš ništa znati o sebi ako ne znaš ništa o svojoj prošlosti. Osim ako želiš biti ništa, a takvih trendova ima", naglasio je . 

Odgovorio je i na pitanje kako su se u televizijskoj seriji SKJ (KPJ) prikazali svi aspekti, pozitivni i negativni. Upitan je misli li da će simpatizeri prigovoriti kako je naglasak stavio na tamnu stranu Partije. "Trudio sam se da Partiju opišem policentrično kroz nekoliko tema. Iako ne znam kako izbjeći onu glavnu – da je riječ o političkoj organizaciji koja pola stoljeća silom nije dopuštala osnivanje drugih stranaka niti ikakvu vrstu konkurencije. U kojoj su, sve do njezina raspada, postojali forumi u kojima se uz kavu razgovaralo koga treba ubiti, a koga samo hapsiti. Serija ima pet epizoda: "Teror", "Revolucija", "Vlast", "Raspad" i "Čuvari tajni". 

'Sindikat zločina'

Malić je također u intervjuu otkrio i kako je Partija imala plan za likvidaciju kardinala Alojzija Stepinca tijekom oslobađanja Zagreba. "Policijski istražitelj u Sloveniji Pavel Jamnik uspio je doći do dnevnika Đorđa Novosela, oficira Ozne koji je živio i umro u Sloveniji. U njemu je najzanimljivija prepiska s drugim oficirom Ozne, Dragoljubom Jovanovićem. Obojica su sudjelovala u postbleiburškim zbivanjima, i poslije kao informbirovci završili na Golom otoku. Dugo nakon toga započeli su s dopisivanjem, koje je poslije Titove smrti postalo sve otvorenije. Dio te prepiske Dragoljub Jovanović objavio je u Beogradu 1990., u knjizi 'Muzej živih ljudi', koja se danas smatra najboljim golootočkim svjedočanstvom. Dnevnik Đorđa Novosela trebao je otići s njim u grob, ali nakon njegove smrti dočepao ga se slovenski istražitelj Jamnik.

Svoju nekadašnju službu, Oznu, Novosel je u dnevniku zvao 'sindikat zločina'. U jednom pasusu opisuje zadatak koji je trebao izvršiti pri oslobađanju Zagreba, a to je likvidacija nadbiskupa Alojzija Stepinca. Tu je zadaću dobio osobno od Tita, zajedno s Jeftimijem Jeftom Šašićem i Milanom Kalafatićem. Šašić je u to vrijeme bio potpukovnik po činu i šef 3. odjeljenja Ozne. Kasnije je dogurao do general-pukovnika i načelnika Uprave sigurnosti u Državnom sekretarijatu za narodnu obranu, tj. XII. uprave ili KOS-a, a od 1963. i do pomoćnika državnoga sekretara za narodnu obranu. Milan Kalafatić, španjolski borac, pa član francuskog pokreta otpora, u NOVJ stupio je tek 1944., bio je obavještajac Ozne i, kako se kasnije ispostavilo, sovjetske vojne službe. Tito ih je uoči oslobađanja Zagreba primio u Belom dvoru, gdje su večerali i održali povjerljiv razgovor o likvidaciji Stepinca.

Partija će se obračunati s kolektivnom amnezijom: Od novog Malićevog filma strepi ljevica

Prema Novoselovu svjedočenju, Tito im je iznio plan likvidacije, koja je trebala biti izvršena ako bude otpora ulasku partizana u Zagreb. Kaos i pucnjava trebali su se iskoristiti za ubojstvo Stepinca u ratnom metežu, pa se ono onda ne bi moglo samo tako pripisati Partiji. Otpora nije bilo pa je Stepinac pošteđen. Dakle, namjeravali su ga ubiti, ali okolnosti im nisu išle na ruku. Ipak, unatoč činjenici da otpora nije bilo, likvidirano je više od 4000 zarobljenika. Do danas je u samom Zagrebu otkriveno više od 70 grobnica, s ostacima ljudi koji nisu bili tako važni kao Stepinac", rekao je Malić za Večernji list.