Oluja nikako nije bila kraj rata: U akcijama koje su uslijedile poginuli su deseci branitelja

Jedna od akcija koja se odigrala mjesec i pol dana nakon Oluje bila je Una ’95. Riječ je o najosporavanijoj akciji o kojoj nerado govore oni koji su je naredili, a suzdržani su i oni koji su u njoj izravno sudjelovali. Obljetnica te akcije obilježava se u užem krugu sudionika, iako je jedna od najkrvavijih, najintrigantnijih i najosporavanijih.

Iako je za mnoge rat bio službeno gotov, tada je poginulo 49 branitelja, a među njima čak 13 pripadnika vojno izučenih Crnih mambi. Zainteresirani pojedinci koji proučavaju ovu akciju slažu se kako je to jedna od najbrzopletijih odluka Glavnog stožera HV-a.

"Ova akcija trebala se dogoditi još tijekom Oluje, kada smo mi bili nadmoćni i organizirani, a Srbi u paničnom bijegu. Ovih mjesec i nešto dana dalo im je vremena da se konsolidiraju i naprave obrambeni plan. Osim toga, više se vojnih aspekata nije uskladilo", kazao je naš sugovornik s Banovine koji već godinama pokušava doći do istine o jednom od najvećih poraza HV-a u kojem smo, na samom kraju rata, izgubili najobučenije vojnike.

FOTO: Željko Gašparević

Branitelji masovno izginuli u operaciji nakon Oluje

"Jedno od najgorih rješenja je prelazak nabujale rijeke čamcima. To je najteži oblik izvođenja borbenih djelovanja i ne znam zašto su ga forsirali. Naši momci su legalno prešli granicu kako bi izvršili sporazum Alije Izetbegovića i Franje Tuđmana po kojem se imalo pravo procijeniti ugrožava li se RH s teritorija BiH", dodao je.

Međutim, uz sve gubitke, naša je vojska čekala zapovijedi o daljnjem napredovanju. "Nije im palo napamet nikakvo povlačenje. Ipak, zapovijed je došla… Nije nikakva tajna da je zapovijed došla od samog SAD-a, koji je procijenio da bi, nakon što je Srbija primila silne izbjeglice iz Oluje, sada mogla primiti i oko 300.000 izbjeglih Srba iz BiH. SAD je zaključio da bi jedino povlačenje Hrvatske vojske moglo spriječiti kaos u Srbiji, a nije se Hrvatskoj libio zaprijetiti i napadima NATO-a". 

Mjesec listopad 1995. godine obilježila je posljednja operacija Hrvatske vojske i Hrvatskog vijeća obrane tijekom pobjedonosnog niza operacija nakon kojih je u potpunosti izmijenjena strateška situacija na prostorima Hrvatske i BiH.

FOTO: Tenkisti hrvatske vojske

'Južni potez' – posljednja operacija HV-a i HVO-a

Operacija Južni potez imala je za cilj odbaciti srpske snage iz područja Mrkonjić Grada, Podrašničkog Polja i HE Bočac te staviti pod nadzor putove koji vode prema Banja Luci (Čađavica – Mrkonjić-Grad – Banja Luka). Operacija Južni potez trajala je od 8. do 15. listopada 1995. godine, a hrvatski stožer vodili su generali Ante Gotovina, Rahim Ademi i Ljubo Česić-Rojs, dok zapovjednici na terenu bili Damir Krstičević, Ivan Korade, Miljenko Filipović, Zlatan Mijo Jelić, Željko Glasnović i drugi.

Drugog dana akcije hrvatske su snage oslobodile Mrkonjić Grad te izbile na planinu Manjaču. Tijekom tih borbi poginuo je brigadir Andrija Matijaš Pauk, načelnik stožera brigade i legendarni zapovjednik tenkista 4. gardijske brigade. Operacijom Južni potez, Banja Luka se našla u dometu hrvatskog topništva.

Hrvatske snage došle su na 23 kilometra od grada, a bilo je jasno da bi padom Banja Luke, pala i cijela Republika Srpska. Međutim, međunarodna zajednica, koja je bila sklona da Banja Luka ostane u srpskim rukama, strogo je i hitno obustavila daljne napredovanje hrvatskih snaga te započela snažni pritisak na predsjednika Tuđmana. Argumentiralo se da bi se padom glavnog srpskog uporišta u BiH pokrenula nova izbjeglička kriza, koja bi mogla prisiliti vojsku tadašnje SR Jugoslavije da se izravno uključi u rat.

*Tekst je nastao u okviru projekta "Čuvanje sjećanja na žrtve Domovinskog rata", kojeg je financijski podržala Agencija za elektroničke medije sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.